Hmmm...razmišljam o tome, pa me zanima kako to vi radite, znajući sebe-kako ja to radim...
Čitate knjigu, naiđete na deo koji vam zaustavi dah. Kako obeležite taj deo u knjizi. Znači reč je o vašoj ličnoj knjizi.
Ja napravim "uši" na toj stranici. Kad pročitam knjigu, imam potrebu da se vratim onim delovima gde mi je zastao dah. Tada mi u tome pomažu "uši"...
Šta me navelo da vas pitam ovo? Često pozajmljujem knjige prijateljima i baš juče mi vraća koleginica knjigu uz reči:
- "Molim te pazi kome pozajmljuješ knjige, neko ti stalno pravi "uši" na njima, a to nisam ja!!!"
-Ta sam....ja se izvinjavam, ja to radim...
-"Ijuuuuu, nisam znala...morala sam da ti kažem, da ne okriviš mene"
Znam da je ovo što ja radim i na način na koji to radim, (neko će reći) ružno, i da je to nepoštovanje književnog dela...no to je jednostavno jače od mene.
Kako to vi radite?



Citat


Ne rekoh ja da ti bukvalno unistavas knjige, nego da ja to ne volim i ne radim. Pravljenje usiju meni jeste nacin, ako nista, pomaganje ruznoci neke knjige. Mislim na generalni izgled, ne na njeno bogatstvo.
). Svi znaju da sam osetljiva na knjige, da volim da su mi uredne, čiste i upravo onako vraćene kako sam ih i pozajmila, tako da nemam nekih problema sa nemarnošću. Jednom sam imala jednu koleginicu sa posla koja je ''slučajno'' dala detetu knjigu da pogleda i dete se dohvatilo takođe ''slučajno'' bojice i išaralo u svom stilu par stranica. Ona se toliko izvinjavala, ali je moja faca rekla dovoljno šta mislim o tome i nikad posle nije ni tražila knjige od mene...




!




