Knjiga meseca/Jorge Franco: Rosario Makaze
Rosario Makaze veoma će vas podsetiti na filmove Lepa sela lepo gore i Rane. Radnja ove knjige događa se krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka, kad je nasilje u Kolumbiji neobuzdano eskaliralo, kad su međusobno sukobljeni narko-karteli, na vrhuncu svoje moći, poveli otvoreni rat protiv države i svih njenih demokratskih institucija
Prevod: Ljiljana Popović-Anđić
Posle Guillerma Martneza i Marija Vargasa Llose, knjiga još jednog sjajnog južnoameričkog pisca dolazi nam u Laguninoj ediciji Bolero, koju uređuje Branko Anđić, jedan od naših najvećih stručnjaka za savremenu hispanoameričku književnost. Rosario Makaze veoma će vas podsetiti na filmove Lepa sela lepo gore i Rane. Radnja ove knjige događa se krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka, kad je nasilje u Kolumbiji neobuzdano eskaliralo, kad su međusobno sukobljeni narko-karteli, na vrhuncu svoje moći, poveli otvoreni rat protiv države i svih njenih demokratskih institucija. Zemlja je godinama bila na rubu propasti, a ratno stanje ogledalo se u terorističkim bombaškim napadima, ubistvima, u vladavini kriminala koja je proizvela situaciju da smrt postane sastavni deo života - da zakon i moral zameni kolektivna opijenost u kojoj ne samo što je sve ono strašno postalo moguće nego i prihvatljivo. Zavladali su ljudi koji ni od čega nisu prezali i kojih su se svi plašili, armije ubica i revolveraša koje su narko-bosovi plaćali po učinku, za svakog ubijenog policajca, a o jednom od takvih govori i ova knjiga.
To jest, o jednoj od takvih. Rosario Makaze je mlada devojka čijem poremećaju svih vrednosti Franco daje jak simbolizam u priči o ženstvenosti koja se transformisala u najveći stepen svireposti, a to je valjda bio vrhunac mračne kolumbijske stvarnosti. Rosarijin život je kratak i brz, a mi je teško ranjenu u jednoj pucnjavi zatičemo već na početku knjige. Pripovedajući nam u prvom licu, jedan njen prijatelj koji je oduvek bio potajno zaljubljen u nju, dok čeka u bolničkom hodniku, otkriće nam detalje iz njenog uzbudljivog života, od detinjstva obeleženog siromaštvom i nasiljem u porodici, pa do statusa nemilosrdnog ubice i stupanja u jedan netipični ljubavni trougao. Za razliku od filmova Srđana Dragojevića, Jorge Franco se u svom umetničkom uobličavanju nasilja ne spotiče o sopstvenu anahronost kojom oslikava ljudsku svirepost. Nekako smo u svim sličnim pripovestima o kriminalcima i žestokim momcima i devojkama, s bilo kog meridijana da nam dolaze, već navikli na neku dozu strukturalne ukalupljenosti. Međutim, u Rosariji Makaze, Jorge Franco služi se neviđenim realizmom pod kojim kriminogenost kolumbijskog društva dobija nadrealnu dimenziju kojoj bi i veliki Mrquez pozavideo.
yellow cab