Alkohol - Strana 5
Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345
Prikaz rezultata 61 do 75 od ukupno 75

Tema: Alkohol

  1. #61

    Odgovor: Alkohol

    wino je brat moj rodjeni..piwo brat od tetke

  2. #62

    Odgovor: Alkohol

    Užasno me nerviraju tzv. teški antialkoholičari,isto kao i teški alkoholičari,a volim jednim imenom da ih objedinim:stenice

  3. #63

    Odgovor: Alkohol

    Citat vrsac14 kaže: Pogledaj poruku
    Važno je upamtiti da, kad čovek jedanput postane alkoholičar, nikad više ne može piti umereno, bez obzira na to da li se lečio i koliko je dugo apstinirao.
    Zato, druže, što ti je to kao vožnja bicikla, nikada se ne zaboravlja, samo je mnogo korisnije i mnogo brže prelaziš nezamislive razdaljine nego bicikletom.

    Citat vrsac14 kaže: Pogledaj poruku
    Alkoholičar posle popijene prve čaše ne može da se zaustavi. Ne može da ostane na toj jednoj čaši i da kaže: Za danas je ovo dovoljno, više neću danas piti. On mora da nastavi i da pije dalje sve dok ne dostigne svoju dozu alkohola u krvi.
    Zato što kada postaneš čovek, odnosno, kada naučiš da piješ, izgubiš volju za foliranjem i piješ koliko je ljudski. To si odlično zapazio. Kao i ovo da radiš kao mašina i bez ikakvog dodatnog instrumentarijuma meriš dozu alkohola u svojoj krvi. I to u promilima!

    Citat vrsac14 kaže: Pogledaj poruku
    Apstinent (osoba koja ne pije već jedno vreme alkohol) ako popije čašicu alkohola, ne može stati na toj jednoj čašici. Mora da nastavi pijenje i ubrzo stiže do pijenja kao pre apstinencije. Samo, za ono za šta su mu ranije bile potrebne godine, sada su dovoljni dani ili 2-3 nedelje. Posle prve popijene čaše alkoholnog pića ne može da stane, već se vraća nazad u zavisnost od alkohola. Zbog toga se ta prva čaša zove fenomen prve čaše.
    Trening je čudo. Čak, ako si uporan, možeš da naučiš da se napiješ za 0,34 milisekunde, ako je verovati stručnjacima sa frankfurtskog Instituta za kafanu, forenziku i džempere od ovčije vune.
    I, još jednom dobro zapažaš - ta prva čaša je odista fenomenalna.

    Citat vrsac14 kaže: Pogledaj poruku
    U mnogim porodicama alkoholičara članovi porodice mole alkoholičara da manje ili ređe pije. To alkoholičar nekad i proba da održi, međutim to ne traje dugo. Zbog gore navedenih činjenica vidimo da smanjivanje količine popijenog alkohola može da bude samo kratkog daha.
    Pravi alkoholičar ne posustaje pod prvim pritiskom. Karakterom protiv žeđi!

    Citat vrsac14 kaže: Pogledaj poruku
    Jedina ispravna stvar je lečenje. Ne smanjivanje količine, ne proređivanje dana kada se pije, već lečenje.
    Dobro, ni jetra nije večna, treba ponekad otići na to lečenje, presaditi novu jetru.

    Citat vrsac14 kaže: Pogledaj poruku
    Najstrašnija stvar je lečenom alkoholičaru ponuditi "samo" jednu čašicu, i nutkati ga, jer od jedne čaše mu neće biti ništa. Zbog fenomena prve čaše on će zbog te jedne popijene čaše odbaciti sve što je do tada postigao!

    Zato, pripazite na tu famoznu prvu čašu!
    Pa koji alkoholičar koji drži do sebe će da se druži sa stipsom koja nudi samo jednu čašu?
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  4. #64

  5. #65

    Odgovor: Alkohol

    Društveni status alkoholičara i lečenog alkoholičara

    Zbog ogromnih profita koje izvlače iz prodaje alkoholnih pića i država i alkoholna industrija, savremenim društvima nije uistinu stalo do temeljne socijalne kontrole i kontrolisanja pijenja. Pre bi se moglo tvrditi suprotno. To se vidi po vrlo moćnom propagandnom aparatu u većini visokoindustrijalizovanih zemalja koje alkoholna pića reklamiraju kao najbrže i najefikasnije sredstvo individualnog i grupnog opuštanja i uživanja, što doprinosi izrazito hedonističkom, dakle morbogenom pijenju prilikom posećivanja sve raznovrsnijih, a sadržajno sve praznijih masovnih zabava.

    Klasična predstava javnog mnjenja o socijalnom i psihološkom profilu alkoholičara, prvenstveno uključuje stereotip o alkoholičaru kao čoveku bez doma i porodice, nezaposlenom, sa lošim finansijsko stambenim uslovima, nepouzdanom, prevrtljivom i moralno degradiranom. Ta slika nije tačna, jer su većina naših alkoholičara u braku i imaju kakvo takvo zaposlenje.

    Čovek je društveno biće uključeno u jedan sistem, u jedan permanentni tok komunikacija. Njegove relacije i asimilacija s okolinom su deo njegovog bitisanja. Ta čovekova sredina na koju se on stalno oslanja, vrši snažan uticaj na njegov život, ponašanje i egzistenciju; učestvuje u kreiranju mnogih njegovih stavova, obrazaca i normi ponašanja. Posebno se ne smeju zanemariti realni odnosi alkoholičara sa njegovom okolinom, jer stav okoline ima izvanredan značaj za ponašanje pojedinaca i grupa.

    Uspešnost u obavljanju društvenih uloga dovodi do odgovarajućeg društvenog ugleda, društvenog položaja i materijalnog položaja, kako alkoholičara, tako i njegove porodice. Smanjenje radne i društvene efikasnosti alkoholičara dovodi do degradacije društvenog položaja koji zauzima, kao i materijalnog položaja, jer on zavisi od radnih rezultata. Pošto alkoholizam predstavlja dugotrajno psihosocijalno i zdravstveno stanje i posledice vezane za socijalni status su dugotrajne. Nastaje problem za problemom. Prvo njegovo zdravstveno stanje, drugo finansijsko, treće gubi poverenje, četvrto gubi radno mesto, razvodi se ili rastura brak.

    Alkoholičari se karakterno menjaju. Dok su ranije bili vredni radnici i dobri domaćini u svojim porodicama, oni postepeno gube osećaj odgovornosti prema radu i porodičnim obavezama. Sve više potajno piju i svu pažnju koncentrišu na to kako da ga obezbede. Drugovi koji sagledavaju njegov pad, sve više ga napuštaju. Drugove sa kojima pije i koji žele da dođu, neće da prima njegova žena. Na taj način porodica alkoholičara godinama funkcioniše usamljena i okružena ćutanjem i obostranim izbegavanjima. Gubljenje ranijeg ugleda i zaposlenja dovodi do izrazito moralne i socijalne degradacije obolelog.

    Tolerantnost okoline na opijanje je vrlo visoka. Tako, od unošenja malih doza alkohola do kliničkih i telesnih znakova intoksikacije, protekne mnogo dragocenog vremena. Okolina kasno stupa na scenu svojim sistemom osuda i izolacija. Stav javnog mnjenja može biti dvojak:

    a) javno mnjenje može sažaljevati alkoholičara i tako indukovati odnos sažaljevanja kod ostalih članova alkoholičareve porodice.

    b) javno mnjenje se može osetiti ugroženim i formirati negativan stav osuđivanja alkoholičara zbog svih pratećih manifestacija alkoholizma.

    U oba navedena slučaja dolazi do omalovažavanja ličnosti alkoholičara.

    Poljoprivredni proizvođač je od pamtiveka generacijski uslovljen, jer su mu pili i pića proizvodili najstariji preci. On je postao rob tradicionalnog alkoholizma u porodici. On je naučen i od detinjstva ubeđen u mnoga korisna svojstva alkohola. Ta znanja i običaje prenosi na druge. S druge strane, motivisan je da takve i slične stavove ima što više ljudi kojima će ponuditi višak svojih proizvoda. Ranije, poljoprivredni proizvođač je većinom pio iz svog podruma. Sada skoro svako selo ima prodavnicu gde se mogu kupiti flaširana pića. Kafane postaju središta svih zbivanja, nužno svratište najvećeg broja ljudi, mesto za zabavu, razonodu, razgovor i dogovor.

    Pijanstvo i alkoholizam su sve više rasprostranjeni među staračkim domaćinstvima na selu, posebno među udovicama. Osećanje društvene i lične nemoći, napuštenosti, siromaštva i brojna obolenja znatno se intenziviraju i komplikuju ako su udruženi sa pijanstvom ili alkoholizmom starih ljudi. Oni obično postaju socijalni slučajevi u užem značenju tog pojma, potpuno zavisni od društva. Udaljeni od ustanova i socijalne zaštite ostaju briga uže socijalne sredine, a mnogi češće su prepušteni sebi.

    Izrazito tolerantan, nedosledan i neadekvatan stav radne sredine presudno doprinosi održavanju velikog broja prealkoholičara u privredi. U radnoj sredini nisu ni pripremljeni ni edukovani da prepoznaju odbrambeni sistem alkoholičara, a još manje da taj sistem identifikuju kao deo bolesnog procesa. Zato se prema prealkoholičarima zaštitnički odnose i onda kada postane očigledno da na primer stalna zakašnjavanja, brzo zamaranje, promena ritma rada, napuštanje posla, itd. stoje u vezi sa ekscesivnim pijenjem. Lekari pri stanicama medicine rada veoma lako pravdaju prealkoholičarima i alkoholičarima kraće ili duže izostanke ne upuštajući se u razloge. Industrijski lekari nerado prihvataju radnike koji imaju probleme s alkoholom, smatrajući da oni a priori izbegavaju radne obaveze, da su dvolični, nedokučivi i agresivni. Lekari se nalaze pod snažnim uticajem socijalnih ili institucionalizovanih predrasuda koje karakteriše odbacivanje, nepoverenje, tipiziranje i diskriminovanje alkoholičara u društvu uopšte, te na rad se ovim pacijentima gledaju kao na nezahvalan, frustrirajući, Sizifov posao, što objašnjava i njihovu neodlučnost i otpor kad treba da se suoče sa ovom bolešću. Dijagnozu alkoholizma ne upisuju čak ni onda kada je on očigledan po nizu somatskih manifestacija ili propratnih obolenja zbog negativne moralne konotacije koju ova bolest sa sobom nosi. Radna sredina otvoreno ili prikriveno toleriše ekscesivno pijenje godinama i sve posledice koje iz njega proizilaze.

    Rukovodioci preduzeća nalaze se na samom izvoru problema i najpozvaniji su da im priđu sasvim konkretno i odlučno. Često međutim, kod pretpostavljenih postoji nezainteresovanost ili čak skeptično-ironičan stav u odnosu na objektivne opasnosti koje postoje zbog prekomernog uzimanja alkohola. Tradicionalni je konformizam rukovodilaca i njihova želja da se ne zamere radnicima. Nekada je problem u tome što su i neki šefovi nižeg ili srednjeg ranga spremni da piju sa svojim radnicima, ali na žalost u takvim slučajevima potpuno otpada funkcija radničkih kontrola i viših šefova. Kada i dođe do pokretanja disciplinskog postupka, on se, po pravilu, posle odugovlačenja završava minimalnim i neefikasnim kaznama. Tradicija da direktori imaju alkoholna pića u reprezentaciji ne olakšava situaciju. Zakuske u toku poslovnih razgovora, poslovni ručkovi i kokteli predstavljaju samo priliku i izgovor da bi se legalizovalo pijenje i tokom redovnog rada.

    Kako još na mnogim mestima nije stvarno zaživelo nagrađivanje prema radu, navika je da se već teško propali ali još neotkriveni alkoholičari godinama provlače na teret ostalih radnika, tj. za krajnje neefikasan rad dobijaju približno iste plate kao i ostali, pa čak kao i najbolji radnici. To naravno stvara nezadovoljstvo zbog uravnilovke,ali kako neposredan rukovodilac ne zavisi od učinka svoje grupe, već više od toga koliko je šira baza zadovoljna njime, on nije zainteresovan da se upusti u ozbiljne probleme, pa se ide na zataškavanje problema. Radna sredina, uključujući medicinske i socijalno psihološke službe, presudno doprinosi održavanju konstantno visokog broja prealkoholičara u našoj privredi, a posebno industriji, i reprodukciji enormno visokog procenta invalidnih alkoholičara.

    Sa napredovanjem alkoholizma i usled brojnih propratnih obolenja radni kapaciteti sistematski opadaju. Sa opadanjem radnih kapaciteta alkoholičara i tolerancija radne sredine prema njemu postaje sve manja.

    Radna organizacija još nije prihvatila alkoholičara kao bolesnika, pa se od njega brani i spasava privremenim ili trajnim uklanjanjem, šaljući ga u bolnicu, ili kad joj već dozlogrdi, nastojeći da ga pošalje u penziju, odnosno otpušta ga sa posla zbog nediscipline ili kakvih drugih prekršaja na koje kod alkoholičara ne treba dugo čekati.

    Alkoholičar se javlja na lečenje zbog tri razloga:

    - zdravstvenog stanja,

    - uslovljavanja firme ili

    - uslovljavanja porodice.

    Cilj lečenja je uspostavljanje novog zdravog modela življenja umesto ranijeg bolesnog alkoholičarskog modela. Taj novi model življenja podrazumeva promene na svim poljima: poboljšanje fizičkog i psihičkog zdravlja, poboljšanje porodičnog funkcionisanja, poboljšanje profesionalnog funkcionisanja, poboljšanje šireg socijalnog funkcionisanja. Postoji niz opštevažećih stavova koji su veoma nepovoljni za lečenje alkoholičara. Tako, na primer, poznato je da su ljudi koji ne piju skoro pod istim pritiskom kao i oni koji su bolesni zbog pijenja. Uvreženi su socijalni stavovi da normalan čovek mora da pije. Onaj koji ne pije nije normalan. Posluženje gosta alkoholom smatra se najelementarnijom normom društveno prihvaćenog ponašanja. Neprosvećenost, razne predrasude, tradicija i običaji pijenja imaju veliko značenje u širenju alkoholizma. Sve dok se ne pojave zdravstveni ili teži socioekonomski problemi vezani za alkoholizam, sve okolnosti života i rada upućuju na uzimanje alkohola u različitim običajnim i socijalnim situacijama, a katkad se to čini i u cilju sanacije bolesti i jačanja zdravlja. Zbog ovakvih socijalnih stavova lečeni alkoholičar je pod neprekidnim pritiskom sredine. Sve je upereno protiv apstinencije. Rešenje je stvaranje mikrosocijalnih sredina koje će usvojiti nove stavove ili ih bar podržavati. To je moguće samo u socijalnim sredinama za koje je važnija apstinencija alkoholičara od važećih socijalnih normi. To mogu biti socijalne mikro sredine u kojima žive rođaci i prijatelji obolelog.

    U toku lečenja porodična atmosfera se menja. Članovi porodice obraćaju veću pažnju bolesniku. On probleme, koje ranije nije primećivao sada rešava- brine o porodici i preuzima svoju ulogu u njoj i ostvaruje svoj autoritet u porodici. Postaje jasno da je porodica usamljena i izolovana. Prijatelji alkoholičara sa kojima je On delio sudbinu poslednjih godina, probaju da ga vrate u svoje društvo, i ako ne uspeju, beže od njega. Stari prijatelji koji su napustili i njega i porodicu zbog njegovog pijenja, spremni su da se vrate. Međutim, staro drugarstvo se može obnoviti jedino ako apstinent počne otvoreno da razgovara o svojoj bolesti, o alkoholizmu, i ako se ne ustručava kazati da ne drži alkohol u kući. Time će barijere biti srušene i porodica neće više biti izolovana.

    Alkoholičar sa lečenja dolazi kao verifikovani bolesnik, alkoholičar, skoro sa nekom vrstom socijalnog žiga i ne retko sredina ga dočekuje kao nekog ko je uhvaćen u nekoj nedozvoljenoj radnji, u najmanju ruku kao slabića koji nije uspeo da se odupre alkoholizmu, pa ga primaju s podozrenjem i nevericom.

    Lečenom alkoholičaru teško se poklanja poverenje i daju poslovi, čak i oni koje je radio dok se nije počeo lečiti, tako da često ispada da je na gorem glasu i težoj poziciji alkoholičar koji je započeo lečenje i etiketiran je kao alkoholičar, nego neki drugi radnik, takođe alkoholičar, koji još nije lečen i nije etiketiran.

    Ređe se dešava da lečeni alkoholičar zloupotrebljava svoju apstinenciju, tražeći razne beneficije od radne organizacije kao nagradu u vidu bolovanja, banjskog lečenja, stana, lakšeg posla, itd. To nema nikakvog opravdanja ni osnova.

    Da li je radna organizacija voljna ili nije da primi i da zadrži na radu alkoholičara koji je završio lečenje, ili koji se još leči- ako se lečenje izvodi van bolnice, zavisi od mnogo faktora. Tako, ako je alkoholičar bio dobar radnik i dobar stručnjak, i ako kao čovek i drug nije bio suviše asocijalan ili čak i antisocijalan u odnosu na svoje drugove na radnom mestu, onda su mu šanse da ne bude isključen iz kolektiva znatne- i obratno. Ako dotičnog ne prime nazad u kolektiv, onda su mu šanse da nađe drugo radno mesto veoma male, jer se preduzeće informiše na starom radnom mestu. Tu odmah saznaje da je težak alkoholičar i da ništa ne valja na poslu. Tu mnogo pomaže terapijska ekipa, naročito socijalni radnik, na čiju intervenciju se radnik prima na posao.

    Seoski alkoholičar se teže odlučuje na lečenje. Najčešće dolazi na lečenje u vrlo teškom stanju. Teško prihvata sramotu i poniženje da dođe u bolnicu, jer će ga selo lako proglasiti seoskom ludom. Taj strah ga često primorava da se tajno leči.

    Lečeni alkoholičari imaju potrebu da budu prihvaćeni na nov način i ne žele da se njima manipuliše.

    Tokom vremena apstinencija se učvrsti. Apstinent postaje poštovan od svih, čak napreduje i na poslu. Lečeni alkoholičar koji apstinira i radi, te se normalno ponaša, služi za uzor svima koji imaju izražene probleme zbog alkohola. Tako i porodica, a i firma nelečenom alkoholičaru navode za primer dotičnog apstinenta koji je bio težak alkoholičar, a sad je vredan i čestit čovek, koji je napredovao u službi i čija porodica je sretna i zadovoljna. Zbog toga nelečeni alkoholičari pokušavaju da lečenog na razne načine vrate u svoje redove, da ga posle ne mogu uzimati za primer kad ih budu nagovarali na lečenje.

    Treznog, sređenog i vrednog lečenog alkoholičara ljudi poštuju i cene, naravno ako dobro radi i normalno se ponaša.
    Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.

  6. #66

    Odgovor: Alkohol

    Citat vrsac14 kaže: Pogledaj poruku
    bla...
    Otvori temu za lečene alkoholičare,otvori jednu koja se zove grupna terapija,nemoj da smaraš na ovako lepoj temi...

    Kao što sam ranije rekao:stenice

    ps
    Ko se nije nijednom napio kao čovek ne može puno ni da zna o alkoholu
    Ko ne zna da pije i uživa u tome takođe neka se mane alkohola,ali nemoj da ostale davi budalaštinama i kopiranjem priručnika sa skupova lečenih antialkoholičara koji su progledali(pretpostavljam)

    Živeo alkohol,živelo pivo uz tekmu,živela domaćica pre ručka,pelinkovac,vinjak,skivi,vodka(mada je ne volim,ali svejedno,nećem sigurno da smaram ljude šta će se desiti ako toliko preteraju da im se posle par godina sloša na sam miris tog pića )...

    A ko ne zna da pije nek ni ne pije,koja budalaština...

    Kad bi bili mi svi savršeni,ne bi bilo ni ovakvih ispada poput ovog tvog naravno,ali opet,otkud tebi pravo da pljuješ po alkoholu toliko?

    Nova Godina,slavlja bilo kakva,izlasci bez alkohola?
    baah...

  7. #67

    Odgovor: Alkohol

    Hm... Trenutno mi je mišljenje pod uticajem istog, pa sam blagonaklona... Javiću se neki drugi put i dati trezveniji sud...
    Vrag odneo šnalu...

  8. #68

    Odgovor: Alkohol

    Alkohol je zlo.

    To je takvo društveno zlo da nemam reči.





    Naravoučenije: treba ga uništavati lično, u što većim količinama, da ga se ne dočepa omladina ili (ne daj Bože) piJoniri.

  9. #69

    Odgovor: Alkohol

    koliko god vi svi nevoleli alkohol i nama objašnjavali da je jako jako i jako štetan po društvo mi se nedamo (netreznimo).., najme današnji ljudi često zaboravljaju na svoje zdravlje, : čaša crnog vina pboljšava krvnu sliku, pivo ima prirodan B vitamin koji potpomaže razvitak mišića, rakija ima desifenkciono i anti baktericidno dejstvo po oranizam plus poboljšava cirkulaciju, alkohol tojest rakija ili vino ima i pozitivno dejstvo na nervni sistem kod čoveka pogotovo ako je piće mešano sa nanom, alkohol snižava visoku temperaturu, alkohol može takođe da dovede do zbližavanja suprotnih polova.... itd i itd da vam dalje ne nabrajam
    zato batalite vi te seka perse i uživajte, još litar jedan dobrog vina dajte...

  10. #70

    Odgovor: Alkohol

    sebe ne smatram alkoholicharom.nije da ne pijem opali se pivo opali se vinjak opali se jeger ali do odredjene mere kad osetim da me hvata prestanemnazhalost par ljudi sa koijm se druzhim jedostavno piju do besvest ne znaju da se kontrolishui.........neznam shta je tu zanimljivopovracati,to da neznash ko si ili volish da te iscrtaju markerima

  11. #71

    Odgovor: Alkohol

    "My name is Leonard Peltier and I'm alcoholic" ........ Sad vi svi kažete: "Hi, Leo!"

    Pijem vikendom, tako da potpadam u grupu "vikend alkoholičara". Uglavnom imam mere kada pijem i zato nikada nisam agresivan ili "narodna nošnja". Neki ljudi govore da me treba konstantno držati potopljenim u alkohol ..... šta god im to značilo
    Ono što me nervira (a naveo sam malopre) su agresivni alkoholičari koji čim malo popiju odmah gledaju da "zadenu kavgu" .... Takve likove najblaže rečeno prezirem.... Druga vrsta alkoholičara koje ne volEm su oni svadbarski alkoholičari koji se napiju i onda krenu da smaraju sa naručivanjem nekih krš pesama koje iritiraju 99% svatova, but nooooooo .... to njima ne smeta ...... važno da je njima dobro ....... strička im pinina

    Od tamo negde '93, kada je došlo do kulturne i svake druge propasti ove zemlje, su nam plasirali " 'leba i igara" da narod ne bi "mislio". Anyway, alkohol je uvek bio jeftin - čak i jeftiniji od sokova. Narod kada se napije, onda zaboravlja i ne vidi šta mu se dešava - samim time smo poznati da nam je sećanje dugotrajno kao i u žalfije ili ribice Dory ..... možda je alkohol krivac?

  12. #72

    Odgovor: Alkohol

    "Nategao" alkometar kao flašu rakije



    Ponedeljak - 27.04.2009
    "Ajde sad duvaj da završimo, pa da idemo! Udahnite duboko i duvajte dok ja na kažem dosta. Aj, molim te, budi drug!", uzaludno su saobraćajci moljakali pijanog dedicu od šezdesetak godina da duva u alkometar. Kada se konačno latio alkometra, deka ga ni manje ni više naginje kao flašu viskija i pokušava da još malo "cugne" i iz njega.

    Amaterski snimak pod nazivom "Pijani deda - Je l da duvam ili vučem", koji je postavljen na popularni internet sajt "jutjub", za svega nedelju dana pogledalo je rekordnih 84.780 posetilaca.
    Ceo događaj ništa manje je smešan i dvojici saobraćajaca, koji su i akteri snimka. Nesrećni deda, koga su zaustavili, jedva stoji na nogama od pića i ne uspeva da uspostavi ravnotežu ni naslonjen na vozilo, a posle molbi policajaca, nonšalantno naginje alkometar pokušavajući da popije i iz njega. Kada vidi da policajci počinju da umiru od smeha, jedva razumljivo mrseći jezikom psuje: "Ne zaje....j, idi u p.... materinu" i pita "Je l da duvam ili vučem?". "Ne da vučeš, nego da ovako držiš i da duvaš", objašnjava policajac dedi, moleći ga da ne naginje alkometar. Klip je na "jutjubu" osvanuo je i kao "Alcohol test fail", pod kojim nazivom ga je videlo neverovatnih 690.641 posetilaca, uglavnom stranaca. Osim komentara da je reč o najsmešnijem video-zapisu dosad snimljenom, posetioci iz inostranstva u čudu pitaju da li je moguće da se tako nešto dešava i gde, dok im posetioci iz naše zemlje samo kratko odgovaraju: "Srbija, brate".

    Alo

    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  13. #73

    Odgovor: Alkohol

    Svaka šesta odrasla osoba u našoj zemlji alkoholičar

    Alkoholizam izjeda Srbiju




    Svaka šesta odrasla osoba u Srbiji je alkoholičar. U ukupnom broju stanovnika, pet odsto stanovništva čine teški zavisnici od alkohola. Brojke su zastrašujuće, ali ovoj bolesti koja ima epidemiološke razmere naš narod ne daje prevelik značaj. U prilog tome govori i podatak da je u nedavnom istraživanju Blica nedelje o deset najvećih zala Srbije, ovoj bolesti zavisnosti značaj dalo samo dva odsto učesnika ankete.

    Po broju obolelih i umrlih alkoholizam se u svetu nalazi na trećem mestu, iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja, a tri do pet odsto ukupne svetske populacije je zavisno od alkohola. To je oko 10 do 15 odsto punoletnog svetskog stanovništva, deset odsto muškaraca i tri do pet odsto žena. Stvarni broj alkoholičara je registrovani broj puta najmanje pet upozorava prim dr Vojin Popović, psihijatar u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Gornjoj Toponici i autor knjige Alkoholizam - epidemija našeg doba.
    Srbija je u Evropi na četvrtom mestu po potrošnji alkoholnih pića. Po broju stabala šljiva prva je zemlja u svetu, a od šljiva do šljivovice, koja je i naš brend, sve je kraći put i sve više onih koji posežu za njom.
    Apstinenti ili trezvenjaci čine manjinu u društvu i ima ih svega pet odsto od ukupnog punoletnog stanovništva. Oko 70 odsto ukupnog stanovništva starijeg od 18 godina konzumira alkohol u skladu s društvenim normama, a povremeno se opija. Iz ove kategorije umerenjaka se regrutuju alkoholičari. Od deset do 15 odsto njih postaju zavisnici. Problematični potrošači i alkoholičari čine 25 odsto odrasle populacije i često je problem postaviti dijagnozu jer se postavlja pitanje da li je u pitanju bolest, ili životni stil objašnjava dr Popović.
    Istraživanje Instituta za javno zdravlje Milan Jovanović Batut o rasprostranjenosti alkohola među srednjoškolcima u Srbiji nedavno je otkrilo poražavajuće podatke čak jedna četvrtina učenika uzrasta 16 godina redovno konzumira alkohol, uz šta u velikoj meri idu duvan i psihoaktivne supstance i narkotici. Iako je u Srbiji zakonom zabranjena prodaja i služenje pića maloletnicima, istraživanje je pokazalo da najveći deo maloletnika bez ikakvih problema dolazi do alkohola.
    S druge strane, istraživanja o alkoholizmu među starijom populacijom praktično ostaju u prikrajku, iako su činjenice katastrofalne. Poslednje istraživanje Batuta pokazalo je da u Srbiji čak 40,3 odsto stanovništva gotovo svakodnevno konzumira alkohol. Od tog broja 3,9 odsto spada u grupu pod visokim rizikom za nastanak dugotrajnih teških bolesti. Stanje je najteže u istočnoj Srbiji, gde je najveći broj stanovnika iz ove grupe, kao i među siromašnijom populacijom. Nažalost, posledice koje izaziva alkoholizam u Srbiji još nisu detaljno istraživane.

    Kada se počinje

    Alkoholičari u proseku prvo piće popiju između 13. i15. godine, a do prve alkoholne intoksikacije to jest pijanstva dolazi između 15. i 17. godine. Svaki deseti lečeni alkoholičar je mlađi od 30 godina kaže dr Popović.
    Zavisnost od alkohola se kod alkoholičara javlja između 25. i 40. godine života. Kod alkoholičara koji počnu sa pijenjem još u ranoj mladosti, zavisnost se javlja između 21. i 23. godine, jer umereno pijenje kod ovih osoba traje kratko. U proseku umiru pre šezdesete godine, što znači da im je životni vek kraći za 15 godina. Alkohol je uzrok svakog desetog smrtnog slučaja u Evropi.

    Sve više žena

    U odnosu na pol, stanje je tri muškarca na jednu ženu, mada je nekada taj odnos bio osam muškaraca naspram jedne žene koji svakodnevno piju.
    Žene alkoholičari imaju češće depresivne epizode, manje su agresivne i imaju manje saobraćajnih prekršaja u odnosu na muškarce alkoholičare. Žene kasnije počinju sa pijenjem, ali žensko telo ima manje vode od muškog, te se sa manje unetog alkohola postiže ista alkoholemija! Kod žena su alkoholna ciroza jetre i alkoholna kardiomiopatija ređe nego kod muškaraca iznosi podatke dr Popović.
    Posledice po zdravlje su mnogobrojne i gotovo da nema organa koji ne strada.
    Najčešća oštećenja su oštećenja nervnog sistema, jetre, želuca i srca. Primera radi, u SAD svake godine umire 100.000 ljudi od komplikacija alkoholne bolesti. Već nakon četrdesete godine 70 odsto alkoholičara dolazi na lečenje sa komplikacijama alkoholne bolesti. Žestoka pića oštećuju pre svega nerve i izazivaju alkoholne psihoze, pivo deluje na srce, a vino na jetru. Maligna oboljenja su češća kod alkoholičara u odnosu na opštu populaciju i to naročito karcinomi probavnog trakta, usne duplje, jetre, a kod žena dojke. Više od 50 odsto svih ciroza jetre vezano je za alkoholizam kaže dr Popović, dodajući da su sva oštećenja organa posledica ne samo direktnog dejstva alkohola, već i rezultat neadekvatne ishrane.

    Kritično sa pacijentima

    Danas je u Srbiji svaki četvrti novoprimljeni pacijent alkoholičar. Na hirurškim i internim odeljenjima opštih bolnica najmanje 25 odsto pacijenata čine alkoholičari. Prema drugim autorima, skoro 50 odsto svih hospitalizacija u opštim bolnicama vezano je za komplikacije alkoholne bolesti.
    Alkoholičari postaju radno nesposobni u najproduktivnijem životnom dobu, između 30. i 50. godine. Alkoholičar izostaje s posla u proseku dva meseca godišnje, a za ceo radni vek oko 10 godina. Izostanci s posla su češći ponedeljkom nego ostalim danima. Kod 15 odsto saobraćajnih nesreća uzrok je alkohol navodi dr Popović.
    Oko 15 odsto muškaraca na invalidskim komisijama ima dijagnozu alkoholizma, a 20 odsto njih dobije invalidnost prve kategorije.

    Lečenje

    Na lečenje se javi, u proseku, oko 10 odsto svih alkoholičara. Samo 20 odsto alkoholičara je vidljivo na prvi pogled. Puno bolničko lečenje treba da traje oko četiri nedelje, a zatim sledi ambulantno praćenje najmanje tri meseca objašnjava dr Popović. Alkoholizam je hronično oboljenje sa mogućnošću da se ponovo vrati. Za ponašanje alkoholičara se i kaže da se radi o kameleonskom ponašanju jer lažu sebe, doktore, manipulišu okolinom. Lečenje podrazumeva detoksikaciju i rehabilitaciju. Da bi se pacijentu pomoglo u lečenju bolesti, u lečenje mora da se uključi i porodica.
    Sistemska porodična terapija sprovodi se već tridesetak godina u Institutu za mentalno zdravlje i drugim nadležnim ustanovama kao i privatnim ordinacijama. Njome su obuhvaćeni članovi porodice koji su se prilagodili onome ko u kući pije i tako su služili kao faktor održavanja problema, a ne rešavanja. Bez učešća porodice, nema pravih rezultata lečenja, to je gotovo nemoguće kaže dr Vera Trbić, neuropsihijatar i porodični terapeut.
    Grupe, kako kaže, obuhvataju pet do sedam porodica i predstavljaju moćan sistem u lečenju, jer 70 do 80 odsto pacijenata uspešno prođe kroz tretman, posebno ako je došao pod pritiskom supružnika, školskog psihologa koji uočava problem kod deteta koje stasava pored alkoholičara
    Svaki član porodice ima svoju aktivnu ulogu u lečenju obolelog koje mora da se drži. Ukoliko dođe do recidiva, odnosno ako pacijent ponovo posegne za alkoholom, onda se analizira zašto je ponovo došlo do problema, ko je zakazao u sistemu objašnjava dr Trbić.

    Pomoć za sve

    U Srbiji deluju brojna druženja koja pomažu alkoholičarima i njihovim porodicama da pobede ovaj problem. Jedno od njih je Udruženje Anonimni alkoholičari.
    Kod nas dolaze i ljudi i koji nisu sigurni da li su alkoholičari, to jest oni koji su u dilemi da li imaju problem ili ne. Dolaze ljudi različitog socioekonomskog statusa, različitog nivoa i vrste obrazovanja, različitih verskih i nacionalnih pripadnosti i različitih političkih opredeljenja. Svi dolaze na dobrovoljnoj bazi, jer bez lične odluke pojedinca da se bori sa svojom bolešću nema ni rezultata kaže Nataša, i dodaje da često dolaze oni koji nisu uspeli da izdrže do kraja lečenje u nekoj instituciji.
    Ovaj program odgovara i onima koji nemaju novca za terapiju i onima bez dokumenata te ne mogu da budu primljeni u državnu instituciju.

    Kriminal i alkohol

    - Oko 50 odsto alkoholičara ima posla sa policijom, sudom, kazneno-popravnim domovima, i pre dolaska na prvo lečenje, a zbog učešća u kriminalnim delima, nasilju, silovanjima.
    - U 90 odsto slučajeva alkoholizam je uzrok huliganskih postupaka. U polovinu izvršenih krivičnih dela spadaju dela krađe, a oko 15 odsto su krivična dela protiv života i tela.
    - Više od 50 odsto ubica u trenutku dela je pod dejstvom alkohola.
    - Od svih samoubica, 20 odsto su alkoholičari!
    - Čak 25 odsto požara u zgradama izazivaju alkoholisani ljudi.
    - Trećinu incidenata na javnim mestima izazivaju alkoholičari.

    Istražujemo:

    Stepeni pijanstva

    Pripito stanje
    (laki stepen pijanstva) 0,5-1,5 promila
    Pijano stanje (srednji stepen pijanstva) 1,5-2,5 promila
    Teško pijano stanje (teški stepen pijanstva) 2,5-3,5 promila

    Tri faze alkoholizma

    Zavisnost od alkohola može da bude kombinovana, psihička i fizička. Obično se prvo javlja psihička zavisnost koja kasnije prelazi u fizičku, a kao i svaka bolest, i alkoholizam ima svoj razvojni tok.

    Prva faza karakteriše je privikavanje na alkohol. Što se više pije, to više raste podnošljivost prema alkoholu (tolerancija) koja je različita u zavisnosti od pojedinca. Usled porasta tolerancije da bi se postigao isti efekat potrebno je sve više i više pića.
    Druga faza - Započinje prestankom rasta tolerancije, a označena je alkoholnim zaboravom. Dolazi do zavisnosti od alkohola i do različitih znakova društvenih i zdravstvenih oštećenja. Ličnost i ponašanje alkoholičara se menjaju.
    Treća faza - Okarakterisana je kao nepovratno oštećenje (ireverzibilna). Započinje padom podnošljivosti alkohola. Alkoholičaru je na kraju dovoljna jedna čaša da se opije. On ima veliki broj alkoholnih oštećenja, smetnji i nesanicu.

    Ubica broj 3

    Po broju obolelih i umrlih alkoholizam se u svetu nalazi na trećem mestu, iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja, a tri do pet odsto ukupne svetske populacije je zavisno od alkohola. To je oko 10 do 15 odsto punoletnog svetskog stanovništva (10% muškaraca i 3-5% žena). Stvarni broj alkoholičara je registrovani broj puta minimum pet.

    Maloletnici

    - 89,1 % mladih probalo je jedno ili više alkoholnih pića (89,9% mladića i 88,3% devojaka)
    - 36,7% mladića redovno pije alkohol
    - 14,4% devojaka redovno pije alkohol
    - 42,2% učenika bar jednom se napilo
    - 8,4% učenika prvi put se napilo sa 13 godina
    (Istraživanje je obuhvatilo 6.553 učenika prvog razreda srednjih škola)




    Neshvatanje veličine problema

    U nedavnom istraživanju u kojem je učestvovalo 14.656 čitalaca, koje smo sproveli na temu Deset najvećih zala Srbije, prekomerno konzumiranje alkohola našlo se tek na 19. mestu od ponuđenih 20 odgovora, sa svega dva odsto glasova. Poređenja radi, građani Velike Britanije smatraju da je alkoholizam drugi po važnosti problem u njihovoj zemlji, pre svega što sa sobom povlači brojne druge nevolje.

    Istraživači sa nemačke univerzitetske bolnice Hejdelberg došli su do sledećih činjenica:



    - Alkohol udara u glavu za svega šest minuta, odnosno za to vreme dolazi do promena u našim moždanim ćelijama
    - Hemijske supstance koje štite moždane ćelije, kao i drugi sastojci ćelija, smanjuju se kako se povećavao unos alkohola.
    - Ženski i muški mozak jednako reaguju na konzumiranje alkohola.
    - Štetni efekti alkohola na mozak su kratkotrajni, ali je ćelijama potrebno dosta vremena da se obnove
    - Akutni efekti mogu da formiraju bazu za trajna oštećenja mozga za koja se zna da su posledica alkoholizma

    Blic
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #74

    Odgovor: Alkohol

    Citat 021 kaže:
    Apatinska pivara počela je proizvodnju prvog domaćeg bezalkoholnog piva - "Jelen kul", u nepovratnoj flaši od 0,33 litra i limenci od pola litra, saopštila je danas ta pivara.
    To pivo, pravljeno je po specijalnoj recepturi Apatinske pivare i zadržan je prepoznatljiv ukus i gorčina "Jelen piva". Nakon istraživanja kategorije bezalkoholnog piva u Srbiji utvrđeno je da na domaćem tržištu postoji potencijal za proizvodnju piva bez alkohola, navodi Apatinska pivara.
    U 2009. godini Apatinska pivara je prodala 2.609.875.000 litara "Jelen piva".
    Ne znam kakav potencijal postoji kada je bezalkoholno pivo u pitanju.
    Po proceni Republičkog zavoda za statistiku, Srbija ima oko 6 miliona stanovnika starijih od 15 godina. Što znači da se prošle godine Jelenka prodalo taman za po 1.2 litre dnevno za svakog od njih. A gde je tu još i prodaja drugih vrsta piva? I drugi proizvođači alkohola?
    I dalje mislim da smo društvo tolerantno na alkohol
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  15. #75

    Odgovor: Alkohol

    Mislim da je ovo totalni promašaj ne znam samo ko im je ciljna grupa? Bezalkoholno pivo se i ranije proizvodilo u Srbiji pa ga gotovo nije ni bilo po prodavnicama, ja sam imao običaj da popijem poneko bezalkoholno pivo u toku treninga (gazda je u teretani navavljao i prodavao) jer je bilo dosta hranljivo i imalo je osvežavajući efekat bolji nego bilo koje energetsko piće. Ali mimo toga, nigde nisam video da se to pivo kupuje ili pije...

    Naravno da smo društvo tolerantno na alkohol, ne manje ili više od bilo kog društva u Eropi ili okruženju, jer se po glavi stanovnika u nekim državama popije mnoooogo više piva nego ovde. Čak mislim da se više pilo ranije, dok nam nisu integrisali (čitaj pozatvarali) silne domaće pivare. U zapadnim zemljama, npr Nemačkoj, svako malo veće selo ima svoju pivaru. Belgijanci i Holanđani imaju stotine vrsta piva (koliko različitih vrsta piva ima u Srbiji?), tako da ne prednjačimo za zapadom čak i zaostajemo. Jedino što često alkohol konzumiramo i onda kada to ne bi smeli...

    Alkoholizam izjeda brojna društva, ne samo Srbiju, ali se kod nas granica opasno pomera sve niže, ona starosna razume se. Za Ruse i recimo Fince sam siguran da su mnogo veći alkoholičari, ne zaostaju mnogo i drugi narodi (Holanđani, Englezi, Nemci,...). Koliko je kome mera je ope relativno, za mene je flaša vina npr kolio je za nekoga čaša, a problem nastaje kada se stvori zavisnost i kada kako već napisah se alkohol konzumira onda kada ne bi smeo (na radnom mestu, vožnja, itd.). inače onaj deda sa klipa je iz jednog zlatiborskog sela gde se svake godine održava rakijada, ja bio ove godine, malo prošlo podne, vo još nije pečen a pola ljudi na vašaru k'o letva deda je samo imao nesreću da bude snimljen.

    A moj lični stav je da treba piti dobra pića, što kvalitetnija jeste da kažu da nema loših pića nego samo loših stomaka, ali se ne slažem. Volim dobru rakijicu (domaću, šljiva pa sve ostale), pivo mi dođe kao osvežavajuće piće, a volim i dobro vince da popijem. Večeras se družim sa



    Rešili smo da ga uništimo



Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345

Slične teme

  1. Ženski spol i alkohol
    Autor little fairy u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 15.06.2011, 02:41
  2. Alkohol u krvi vozaca
    Autor yige_gui u forumu Auto-moto
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 12.06.2009, 11:59

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •