Zašto da verujem u život posle smrti
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 32

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Zašto da verujem u život posle smrti

    Sanduk je spušten u raku, i zatrpan sa zemljom... čini nam se da je sve gotovo. Možemo li verovati da ima nečega nakon smrti?
    “Koja je svrha života - zašto sam ovde? Zar samo da bi jednog dana umro? I nestao zauvek, kao da nisam ni postojao?”
    Ponekad nam se nameću pitanja:
    "Ko sam ja?", "Zbog čega živim?", "Zašto sam ovde?"
    "Osećam se tako malenim i beznačajnim bićem i pitam se da li ja uopše nešto značim. Gledajući očima države ja sam samo jedan broj, jedan među milionima drugih. Kako ja uopšte mogu imati nekakvu važnost? Živ sam - moram biti - odlazim na posao, razgovaram s ljudima, jedem. Odlazim u krevet i spavam, ustajem sledeći dan..."

    Kada ovako gledamo na život čini nam se besmislen i prazan. Vreme juri. Rodjendani dolaze i odlaze i pitamo se kud su sve te godine otišle.
    Kako da se uklopimo u sve to? Čini nam se kao da jurimo bez cilja…

    Idemo na sahranu poznaniku koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći, čujemo da nam je prijatelj oboleo i da ga razdire "rak" i odjednom pomislimo: "To se moglo dogoditi i meni."

    Odjednom se zabrinemo da li postoji nešto nakon smrti ili je ipak smrt kraj svega?

    Teško bi bilo poverovati da je život dobar kada bi znali da ne postoji ništa posle groba što bi kompenziralo probleme, nejednakost i sva nepoštenja. Dok neki ljudi izgledaju osudjeni na sreću, drugi se rađaju u groznim odnosima i okolnostima. Kad bi mogli biti sigurni da nema ništa da ispravi tu nejednaku raspodelu patnje, mnogi bi imali razloga da proklinju dan svoga rođenja zbog načina na koji ih je život tretirao (Jov 3:1-3).

    Svaki zalazak sunca i svaka zora odgovaraju potrebi prirode za odmorom i obnovom. Tamne noći i hladne zime dolaze sa svešću da će "i ovo proći". Ako ne postoji ništa posle groba, onda je struktura prirode prilično nekompletna…

    Biblija imenuje Boga kao izvor besmrtnosti i Njegovu narav opisuje kao večnu.
    Takodje, Pismo kaže da nas je Bog stvorio slične sebi i da Mu je plan da na kraju poželi dobrodošlicu svojoj deci u svom večnom domu. Pismo nas takodje uči da je Bog uveo smrt u ljudsko iskustvo kada su naši prvi preci zakoračili u tamu zabranjene teritorije (1. Mojsijeva 3:1-19). Da je Bog kojim slučajem dopustio ljudskom rodu da zauvek živi u pobunjeničkom položaju imali bi beskonačnu mogućnost da se razvijemo u ponosna, egocentrična stvorenja, a greh bi postao večan. Umesto toga, Bog je počeo da otkriva plan koji na kraju završava večnim povratkom kući svih onih koji odbace greh i izaberu mir sa Njim (Psalmi 90:1, Jovan 14:1-3)…
    Starozavetni prorok Danilo je govorio o danu kada će oni koji spavaju u prašini zemaljskoj vaskrsnuti i to neki na život, a neki na večnu sramotu (Danilo 12:1-3).

    Ne postoji bolji dokaz postojanja života posle smrti nego sto je vaskrsenje Isusa Hrista.

    Stari zavet je prorekao Mesiju koji će pobediti greh i smrt za svoj narod (Isaija 53; Danilo 9:26). Svedočanstvo Isusovih sledbenika je bilo da je On upravo to i uradio. Dobrovoljno je umro u rukama dželata, bio pokopan u grob, a onda, tri dana kasnije, taj grob je ostavio praznim.!
    Svedoci kažu da su videli ne samo prazan grob već vaskrslog Hrista koji se pojavio stotinama ljudi tokom 40 dana pre nego sto se uzneo na nebo (Dela 1:1-11; 1. Korinćanima 15:1-8).
    Verovanje u život posle smrti je izvor lične sigurnosti, optimizma i duhovnog poboljšanja (1. Jovanova 3:2). Ništa ne nudi više hrabrosti od uverenja da postoji bolji život za one koji koriste sadašnjost da bi se pripremili za večnost.

    Zato Isus govori:
    "Jer kakva je korist čoveku ako sav svet dobije a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovek za svoju dušu?" (Matej 16:26).
    Ta istina je pokrenula hrišćanskog mučenika Džima Eliota (Jim Elliot), kojeg su 1956. godine ubili Auca indijanci, da kaže:
    "Nije glup onaj koji daje šta ne može da zadrži, kako bi dobio ono što ne može da izgubi."

    A patrijarh Pavle u svoj svojoj mudrosti savetuje nas:
    "ako nema života posle smrti, onda bi sam život bio jedna velika tragedija..."

  2. #2

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Postoji tema od Drinche o nekim medicinskim aspektima mogucnosti postojanja duha.
    Tamo sam razradio zasto ne postoji duh bez tela, zapravo zasto uopste ne postoji duh, vec je sve manifestacija ponasanja materijalnih cestica naseg tela i okoline koja nas okruzava.
    Ne verujem u zivot posle smrti jer ne zelim da verujem u to. Nemam potrebe, sasvim sam miran saznanjem da cu uskoro, za koju deceniju samo isceznuti... To radim i svake noci kada spavam bez sna...

    A zivot nam i moze biti jedna velika tragedija zbog raznih materijalni gomilica koji su privremeno stekli sposobnost kretanja i manipulisanja okoline, te su spremni da ucine svasta da bi smanjile tu neizvesnost u sebi, koju ne znaju cak ni definisati (nedostatak jona u delu mozga iliti vakuum u stomaku?). Spremne su cak pisati i reci, soliti puteve pameti, latiti se oruzlja i ocajnicki pokusavaju voditi stado.

    Egoisti! pih!
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  3. #3

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Ja verujem u zivot posle smrti...Cak je i vise dokaza da zivot posle smrti postoji, nego da ne postoji...
    Ipak, necu te "dokaze" izlagati ovde, jer ce me nevernici razapeti na krst, a mozda me cak i ludom proglasiti.....a ja ne zelim da svoje dragoceno znanje delim sa takvima, jer su im vidici vrlo uski....i zatvoreni...a sto je najgore, cak te ni slusati ne zele...


  4. #4

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Zato sto od ovog zivota izgleda nema vajde kod nekih ljudi

  5. #5

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    Postoji tema od Drinche o nekim medicinskim aspektima mogucnosti postojanja duha.
    Tamo sam razradio zasto ne postoji duh bez tela, zapravo zasto uopste ne postoji duh
    Da si razradio razradio si
    Ali si isto tako i lončiće polupao, odnosno teme...ovde nije reč o -> "zašto da verujem u duh posle smrti" , nego u "život posle smrti".
    Dakle, tema nije o duhovima i sličnim stvarima, nego o životu koji nam je Hrist(Bog) obećao nakon Njegovog drugog dolaska, kad će se ispuniti ono što proriče Danilo -> "o danu kada će oni koji spavaju u prašini zemaljskoj vaskrsnuti i to neki na život, a neki na večnu sramotu" (Danilo 12:1-3). A Hrist nam to eksperimentalno pokazao i dokazao kada je vaskrsao posle razapinjanja na krst!

    Citat Uriel kaže: Pogledaj poruku
    Kada dospemo u zemlju razni mikrobi i insekti nas koriste kao hranu - oni su itekako zhivi.
    Polako se pretvorimo u humus i zhive biljke koriste nasha razlozhena jedinjenja da bi se razvijale i tako proizvodile kiseonik. Nashi potomci trchkaraju pod drvechem i udishu taj kiseonik.
    E to samo ako nas ne kremiraju ... A i kiseonika je čini mi se sve manje i manje a mrtvaca sve više i više...

    Citat Uriel kaže: Pogledaj poruku
    Pogledaj prirodu oko sebe. Zagledaj se u tu predivnu raznolikost i pomisli "i ja sam deo toga"
    Gledam, i ne mogu da se nagledam i načudim kako od tako veličanstvene lepote pravimo deponiju i djubrište...Pa ispada da je smisao naših "velikih" života da potomcima obezbedimo i u nasledje ostavimo lepo uredjeno smetlište, puno ugodnog smrada i truleži, a u kojem ćemo i mi "rajski" uživati kroz njih...

    Ali, u suštini analogija i simbolika i nije tako loša...čak naprotiv!

    Od nas samih zavisi da li ćemo posle smrti završiti na deponiji i večnom smradu, ili u prelepom, veličanstvenom, mirisnom i prirodnom ambijentu

  6. #6

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    E, ser_gogs, samo 2 opazanja:
    1. niste kompetentni da analizirate ko je od nad dvojice prolupao.
    2. duh-zivot, upravo sam hteo pokazat da duh nije zivo!

    Ne, ne postoji zivot posle smrti jer nema za to formu, to bi bio paradoks!
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  7. #7

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Kada ne bi bilo zivota posle smrti, ovaj zivot koji zivimo na zemlji ne bi imao nikakvog smisla...Treba se kao prvo zapitati zasto smo uopste ovde? I iz cega smo nastali?
    Kako to da smo stvoreni ni iz cega, tj....nismo bili zivi, a odjednom smo zivi?

    Ako nista drugo, mi svakako nastavljamo da zivimo kroz svoje potomke, isto kao sto mi nastavljamo zivot svojih predaka....Moje dete jeste deo mene, ono ima moju krv, moje manire...Ne nestaje se tek tako...Prvo ne postojis, pa si ziv, pa si mrtav i kraj.....Ne verujem u to, jer apsolutno nema nikakvog smisla..

    Jasno je da sve u prirodi, na zemlji i u vasioni kruzi...Sve ima svoj kruzni ciklus...Zasto bi onda tvoj/moj/njen/njegov zivot stao?

  8. #8

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    E, ser_gogs, samo 2 opazanja:
    1. niste kompetentni da analizirate ko je od nad dvojice prolupao.
    Otkud znaš?
    A s druge strane, nisam nikoga kvalifikovao kao prolupanog( i to je pomalo drsko što stvari predstavljaš u tom svetlu i navodiš na tu vodenicu), nego kao polupane teme! Promašio si temu!
    I kao što rekoh ovo nije tema " da li postoji duša posle smrti" , koja već postoji na "Filozofiji" , i na kojoj sam takodje nešto napisao....nego je reč o životu nakon iskustva nazvanog smrt! O životu u krvi i mesu - telu!
    Hrist nije vaskrsao samo u duhu, već takodje i u telu...pa je 40 dana obitavao na zemlji medju narodom dok se nije vazneo na nebo, Ocu!

    Dakle, ko je kompetentan a ko nije vidi se po postovima na odredjenim temama...

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    2. duh-zivot, upravo sam hteo pokazat da duh nije zivo!
    A skim ja divanim ovde? S mrtvacem?
    Ako duh nije živo, onda prijatelju ni ti nisi živ...jer u tebi je duh...U suprotnom i drveni sto, stolica, usisivač, frižider, šporet, pegla... bi bili živi jer bi mogli da im damo život!
    A zašto ne možemo da damo/stvorimo život? Ne govorim ovde o radjanju koje je prenosnik života.
    Pa zato jer jedino Bog može da stvori i da da život!

  9. #9

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Zasto ne bismo verovali?Uostalom posle toliko naucnih istrazivanja i pokusaja da objasnimo kako smo nastali jos uvek smo na nuli i zasto je onda tako tesko verovati u ono sto pise najveca knjiga na svetu ... svako od nas je bar jednom u zivotu istinski u nesto verovao ili veruje i sada.
    Nas zemaljski zivot nesiguran je,jednostavno ne znas sta da ponekad ocekujes,previse je strahova ,sta ako ... ipak Bog nam je ostavio svoju rec ...
    Na kraju,od nas samih zavisi kako cemo ziveti ovaj zivot koji nam je dat i da li cemo zasluziti carstvo nebesko.

  10. #10

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    A skim ja divanim ovde? S mrtvacem?
    Ako duh nije živo, onda prijatelju ni ti nisi živ...jer u tebi je duh...U suprotnom i drveni sto, stolica, usisivač, frižider, šporet, pegla... bi bili živi jer bi mogli da im damo život!
    A zašto ne možemo da damo/stvorimo život? Ne govorim ovde o radjanju koje je prenosnik života.
    Pa zato jer jedino Bog može da stvori i da da život!
    Pa nije neko ziv zato sto ima duha u sebi, vec zato sto ima ``softver``, prenose informacija izmedju celija u mozga, putem aktivacije jona.
    Za softver nije potreban duh. ``Duh`` je zapravo manifestacija koju softver izaziva.
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  11. #11

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    ŠTA SE DOGAĐA SA ČOVEKOM KAD UMRE

    Šta se događa prilikom smrti? Knjiga propovednikova, 12. glava, 7. stih, ovde je reč o tome da šta se događa sa čovekom kad umre. Tekst kaže: "I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." Dakle, kad čovek umre, prah se vraća u zemlju, duh se vraća Bogu koji ga je dao, šta je sa dušom? Postoji primer koji sam ja slušao još od detinjstva, na koji bih vas podsetio. Na primer imate jedan sanduk gde imate daske i eksere. Ako rasturite ovaj sanduk i stavite daske na jednu stranu, eksere na drugu stranu, gde je sanduk? Hajde dalje da čitamo šta Biblija kaže, šta se događa sa čovekom kad umre. Psalmi Davidovi, 94. glava, 17. stih: "Kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gde se muči." Šta znači ova reč koju je Daničić preveo "muči"? Gde se muči, gde se ćuti, gde je tišina. Dobro je da spomenem činjenicu da se u Bibliji nigde ne spominje reč "pakao". U našem prevodu ćete naći na bezbroj mesta reč "pakao", međutim, u originalnom tekstu, u jevrejskom tekstu stoji reč "šeol". "Šeol" je mesto mrtvih, mesto tišine, mesto mraka, mesto gde prestaju sve ljudske aktivnosti. To je "šeol". U Novom Zavetu se koristi reč "hades" ili "ad", i mi tako kažemo. Vuk je konstantno tu reč prevodio sa "pakao". Dakle, u originalu ne postoji reč "pakao". I "had" ili "ad" nije mesto aktivnosti, to je mesto gde prestaju sve ljudske aktivnosti. Zato psalmista kaže: "Kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gde se muči", gde je tišina, gde prestaju sve aktivnosti. 115. psalam, 17. stih: "Neće te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siđu onamo gde se muči", dakle mrtvi su na mestu gde je tišina. Hajdemo dalje, 146. psalam, 4. stih: "Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove." Dakle tekst ne kaže da kad čovek umre, da duša odlazi u raj ili u pakao, psalmista kaže: "Iziđe duh iz njega i vrati se u zemlju svoju, taj dan propadnu sve pomisli njegove." Idemo ponovo u Knjigu propovednikovu, ja bih želeo da čitam nekoliko različitih tekstova da biste dobili jednu ideju biblijskog učenja o zagrobnom životu. Knjiga propovednikova, 9. glava, 5., 6. stih, ovo je vrlo važan tekst: "Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nigda ni u čemu što biva pod suncem." I deseti stih kaže: "Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš." Znači, propovednik ne kaže da čovek, kad umre, ide u raj ili u pakao, propovednik kaže da čovek odlazi u grob. Knjiga proroka Danila, još jedan tekst iz Staroga Zaveta, 12. glava, 2. stih: "I mnogo onih koji spavaju", zapazite ovaj tekst, molim vas, "I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni." Znači, kada Isus dođe, kada Mesija dođe, Danilo kaže: "Mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se", to znači da čovek živi život svoj, dolazi dan kada umire. Biblija smrt upoređuje sa snom. Čovek u trenutku smrti prelazi u nesvesno stanje i čeka dan Hristovog drugog dolaska, sudnji dan, dan vaskrsenja. Međutim, kao što mi neko reče pre neki dan, to je isti trenutak: ako čovek umre, prelazi u jedno nesvesno stanje, sledeći trenutak otvara svoje oči, za njega tu ne postoji nikakav period vremena. Dakle, kad čovek umre, po Bibliji, Danilo kaže: "I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se kad dođe Hristos, jedni na život večni, drugi na sramotu večnu." To je Stari Zavet, možda Novi Zavet uči nešto drugo, na primer kada smo već u Knjizi proroka Danila u 12. glavi, 13. stih kaže: "A ti idi ka kraju", reč je o Danilu, "i počivaćeš i ostaćeš na delu svom do svršetka svojih dana." "Spavaćeš do kraja vremena", kaže drugi prevod. Idemo sada u Jevanđelje po Jovanu, u 11. poglavlje, tekst koji smo čitali u nekom od prošlih predavanja, reč je o Lazaru, Hristovom prijatelju. Vi se sećate da smo čitali ovaj tekst; 11. stih i nadalje: "Ovo kaza i potom reče im: 'Lazar, naš prijatelj, zaspa, nego idem da ga probudim.' Onda mu rekoše učenici njegovi: 'Gospode, ako je zaspao, ustaće.' A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna." Dakle Hristos smrt upoređuje sa snom, to nije jedini slučaj u Novom Zavetu, recimo u Jevanđelju po Luci, 8. glava, 52. stih i nadalje, reč je o devojci koja je umrla, tekst kaže: "Svi plakahu i jaukahu za njom, a on reče: 'Ne plačite, nije umrla nego spava.' I potsmevahu mu se znajući da je umrla. A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: 'Devojko! Ustani!' I povrati se duh njezin, i ustade odmah", dakle i u ovom slučaju, i u ovom tekstu, Hristos je smrt uporedio sa snom. Knjiga Dela apostolska, 13. glava, nalazimo vrlo bitan tekst, 36. stih: "Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovih, i vide truhljenje." Reč je o Davidu, najvećem jevrejskom caru koji je ikad postojao. David je umro, pogrebli su ga i on čeka u grobu. Prva poslanica Solunjanima, dakle vernicima crkve u Solunu, 4. glava, 13. stih i nadalje: "Neću vam pak zatajiti, za one koji su umrli, da ne žalimo kao i ostali koji nemaju nada. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koje su umrli u Isusu dovesti s njim. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onijeh koji su pomrli." Dakle, postojalo je shvatanje, žalost velika, verovatno su vernici crkve u Solunu izgubili neke od svojih milih i dragih, i verovali su da će oni kasnije možda biti spašeni. Pavle kaže: "Nemojte se brinuti, mi nećemo preteći njih", jer evo šta kaže u 16. i 17.stihu: "Jer će sam Gospod sa zapovešću, s glasom aranđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba, i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre. A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti." Dakle Pavle kaže: nemojte se brinuti, oni koji su u grobovima vaskrsnuće, mi ćemo biti preobraženi i zajedno ćemo s Gospodom krenuti na nebo.

  12. #12

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Ne vidim uopšte svrhu takvog verovanja jer čak i da postoji život posle smrti onda ga mi i upravo sad
    živimo posle već nekog prošlog života..ali se ne sećamo iz nekog očito valjanog razloga...možda zato što
    zapravo i ne postoji..pa onda stvarno ne vidim svrhu verovanja u isti.

    Svrha života je, po meni, da se proživi do kraja...po volji pojedinca.
    Poruku je izmenio ANIBAS, 22.04.2012 u 12:47
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  13. #13

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Ne znam da li verujem ili ne u "život " posle smrti.Ne mogu ni da pretpostavim ,mogu samo da maštam ili sanjam kako sam se srela sa meni dragim osobama koje su napustile ovaj svet.Mislim da je baš iz tog razloga, a to je nedostajanje dragih ljudi ,čovek stvorio mit o "onom svetu" ,ne bi li sebi ulio nadu da će se tamo negde sresti sa onima za kojima pati.

    Ali evo nečega na ovu temu.Kako god,postoji li ili ne život posle smrti ,pogledajte ovaj video .Sigurna sam da će u vama probuditi neke emocije,ma kakve one bile.

    http://www.youtube.com/watch?v=QWMBL...24E&index= 22&feature=plpp_video
    Poruku je izmenio Meggy, 25.04.2012 u 00:52 Razlog: link
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  14. #14

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Becar Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Zato sto od ovog zivota izgleda nema vajde kod nekih ljudi
    Cujte i pocujte pametne besede li ove
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  15. #15

    Odgovor: Zašto da verujem u život posle smrti

    Naravno da postoji zhivot posle nashe smrti.
    Kada dospemo u zemlju razni mikrobi i insekti nas koriste kao hranu - oni su itekako zhivi.
    Polako se pretvorimo u humus i zhive biljke koriste nasha razlozhena jedinjenja da bi se razvijale i
    tako proizvodile kiseonik. Nashi potomci trchkaraju pod drvechem i udishu taj kiseonik.
    Mozhda i uberu koji plod sa drveta pa unesu u sebe malo nashih mineralnih sastojaka.
    Sve je to tako jednostavno i velichanstveno.
    Ali ne, nekome to nije dosta. Neko misli da je sve to sranje i da zasluzhuje nagradu shto zhivi zhivot.
    Nekome je sve to malo...hoche vechni uzhitak...pun pansion rajskih uzhitaka do kraja vremena
    Pogledaj prirodu oko sebe. Zagledaj se u tu predivnu raznolikost i pomisli "i ja sam deo toga"
    Kako ono kazhu sportski duhovi ?... Nije vazhno pobediti - vazhno je uchestvovati!

    Ser Gogsy veli:
    Svaki zalazak sunca i svaka zora odgovaraju potrebi prirode za odmorom i obnovom. Tamne noći i hladne zime dolaze sa svešću da će "i ovo proći". Ako ne postoji ništa posle groba, onda je struktura prirode prilično nekompletna
    To je savrsheno tachno, ali priroda se potrudila da posle groba postoji neki novi zhivot - potpuno kompletan
    u svom postojanju ogradjenom malom zagradom od vremena.

    aj nek ide zhivot...nazdravlje

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zlostavljanje i smrti poznatih ličnosti
    Autor GlorijaDruga u forumu Biografije poznatih ličnosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.08.2012, 11:32
  2. Odgovora: 35
    Poslednja poruka: 22.04.2012, 01:05
  3. CERN - Život posle crne rupe
    Autor Morpheus u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 30.03.2010, 19:47
  4. Bizarne smrti
    Autor Morpheus u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 02.02.2009, 21:34
  5. Život u gradu ili život na selu?
    Autor yige_gui u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 04.12.2008, 13:07

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •