sto vise ocekujem,vise se razocaravam
sto vise ocekujem,vise se razocaravam
Poruku je izmenio Goga, 10.03.2009 u 17:18 Razlog: slova u boji
Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.
Mislim da je duboka povredjenost i iznevernost stvarno razlog za takve faze....jedno vreme sam se i sama tako osecala...i definitivno ne zelim vise...kada ne ocekujes nista nemas ni cemu da se nadas a ni da sanjas....definitivno si kao prazna ljustura, napustena kucica puza...
Mnogo pruzam i ocekujem za uzvrat da mi se odgovori jednako...u emotivnom smislu...
A kriterijumi sa godinama definitivno rastu....U mojim samackim periodima (koji su prilicno trajali) brat mi je govorio : Skrati spisak, sestro....
Nisam ga skratila, i nisam se pokajala...
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Kako se uzme. Od supruge neke stvari očukujem da se prorede.
Šalu na stranu, ali nisam siguran da je u životu baš tako kao što to pitanje teme sugeriše. Naime, iskustvo nas čini da budemo oprezniji i rezerviraniji i prema ljudima i prema očekivanjima od njih. Tome se suprotstavljaju iracionalne komponentne naše ličnosti kao što su osećanja prema nekim osobama, ali i odbrambeni mehanizmi kojima smo svi manje više skloni. Znači, naša su razočarenja moguća i ona se dešavaju u vezi nekih osoba od kojih previše očekujemo...
Gotovo po pravilu, razlog za ta naša izneverena očekivanja smo upravo mi, jer zbog naših ljudskih (iracionalnih) osobina, da ne kažem nesavršenosti, nismo u stanju da anticipiramo u punoj meri osobe koje nas kasnije razočaravaju.
Drugi neki razlog je opet naša sistemska greška koja se ogleda u previđanju vremenske distance i ukupnog konteksta različitih uslova, pa tako ne možemo, recimo, da shvatimo kako to naše dete nešto nije moglo da uradi, kada je to sasvim lako, što verovatno i jeste, ali za osobu naše dobi i našeg iskustva...
U svakom slučaju, verujem da ne postoji potpuno siguran način da od svake osobe očekujemo tačno ono što ona može...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Nisam primetio
Ja što više starim...a ide mi bogami od ruke...mislim to starenje...
ja očekujem sve manje...zapravo očekujem samo jedno...
Da me ostave na miru!
definitivno se desava nesto....
ne vezujem se ...zasmeta sitnica koja meni nije sitnica.....smeta kad neko remeti moje navike,kakve god glupave one bile....
definitivno se desava nesto...
sve bolje umem da funkcionisem sama,sve vise zazirem od ljudi....sitni rituali,kezual varijanta za koju nisam sigurna da zelim da je podelim sa nekim....retki su ljudi s kojima umem da razgovaram,koji me toliko interesuju da bih zelela da razgovaram s njima,retki su oni s kojima mogu da cutim a da se ne stvori nelagoda...retki su oni koji me isprovociraju toliko da upalim sva svetla u sebi...
definitivno se desava nesto....
ponekad pomislim da je varijanta iz filma "Intimnost" jedina koja bi mi trenutno odgovarala...
na kraju....
da li ocekujem nesto od ljudi?
da
Ploviti se mora i bez broda ..
Ne ocekujem ni manje ni vise nego ranije.Ocekivanja su mi uvek ista,
sto bi neki rekli,prevelika...
Kako sam ja prilicno kriticki nastrojena ali ne prema drugima.vec prema sebi e onda verovatno ne ocekujem previse od drugih koliko od sebe
samo sto sam sa godinama postala da budem vise ljuta na sebe sto mi je nesto vazno promaklo a trebala sam da to vidim,da uocim, da reagujem na vreme.....
ocekujem od sebe i zato radim na sebi svakoga dana.
druge ne mogu menjati
Najveca vlast je vladati sobom.
Ne,što sam starija sve manje očekujem od drugih,a sve više od sebe...
Prvo je postala emocija pa onda reč"
Ne. Ocekujem lose od drugih, a ako dobijem nista od njih onda sam srecan, a ako dobijem i nesto pozitivno, onda mi se sreca osmehnula na kvadrat. Salim se malo, ali zaista ne ocekujem nista od ljudi jer obicno znam kako funkcionise ljudski rod, i sto bih nesto ocekivao pa posle da se bedacim. Ovako fino, Boze moj, ako bude nesto lose, OK, a ako bude nesto lepo, superica.U svakom slucaju moze il samo da drzi polozaj i da neda nazad, il da napreduje-za mene nema lose.
...................
@memento, upravo to...
Nekada i sebe iznenadim nekom reakcijom, zašto bih onda bila iznenađena, ili povređena - ako mi se to desi od strane neke druge osobe. Bilo da je neko ''delo'' urađeno slučajno, namerno, ili zlonamerno (što je svakako retkost).
Pravim grešku što nikako ne mogu da se otrgnem od razmišljanja ''Ja bih to, ovako, ili onako...'' Nismo svi isti - hvala Bogu. Teško je i napraviti tačnu procenu šta od koga možemo da očekujemo.
Tolerancija - ključna reč.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Što smo stariji, tov iše znamo što nam paše i odgovara a što ne. Sukladno tome, kriteriji su daleko viši jer odmah maknemo od sebe one koji nam ne pašu. Naučimo čitat ljude. To se odnosi na osnivanje nekih veza ljubavnih ali i prijateljskih.
Što se tiče već postojećih prijateljstava, tu ne očekujem više. Zajedno prolazimo preobrazbu koja neminovno dolazi sa godinama. Rekla bih, učimo, razvijamo se i starimo zajedno.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Svakim danom smo sve manje atraktivniji...ali su nam istovrmeno "filteri" sve gušći .
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
No... Više ne očekujem ali sve što dobijem doživim kao mali dar sa neba... Ne postavljam više zahteve, ne uzdajem se u očekivanja... Nadam se, to da... Ali to je već druga priča
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje