Po izlasku iz jezera u izletištu Bagremar (o kome je reč u prethodnom postu), zapadni krak Krivaje kreće kroz
Pačir
Pravoslavna crkva je u dolji pored Krivaje u zapadnom delu sela.
''Pačir (Pacsr) je naselje u opštini Bačka Topola u Severnobačkom okrugu se prostire na severnim padinama Telečke lesne zaravni, u dolini rečice koju meštani nazivaju Krivaja, između Bajmoka i Stare Moravice na udaljenosti od oko tridesetak kilometara jugozapadno od Subotice.
U centru, na suprotnim obalama dolje kojom Krivaja prolazi, su rimokatolička i reformatska crkva.
Krivaja na prolasku kroz centar sela.
Naziv Pačir prvi put se spominje u jednoj overenoj tapiji o posedu iz 1409. godine, gde se javlja u obliku Pacher. Pola veka kasnije, tačnije 16. februara 1462. godine, pravedni kralj Matija Korvin svojoj majci Jelisaveti Silađi, uz sela Gyurge, Bajmok, Napfen, Čontafejer, Budakutha i drugih u okolini Subotice, poklanja u cilju uvećanja sjaja njenog dvora i selo Pacher.
Dve decenije kasnije - 9. jula 1481. godine - kralj daruje Pachyr Peteru Beliegi Markosu. Godine 1504. selo ponovo dobija novog vlasnika, Imrea Tereka.
Od 1541. godine i povremenih invazija turske osmanlijske armije, odnosno njenih haračko-pljačkaških pohoda dovode do opšteg razaranja i uništenja pačirske naseobine. Godine 1580. selo se još pominje kao naselje sa 16. poreskih obveznika, ali već 1680. nema ni jednog stanovnika i ostaje nenaseljeno sve do početka 18. veka. Bili su potrebni ponovno osvajanje Budima (1686) i pobeda u oslobodilačkom ratu nakon toga, da bi tek 20-tih godina 18. veka započelo novo razdoblje u istoriji sela. Od 1726.godine, naime pačirsku pustaru, koja se prostirala u plodnoj dolini Krivaje (18.537 katastarskih jutara), posedovali su somborski graničari. Tu je prvo samo nekoliko njihovih pastirskih porodica napravilo privremene pastirske kolibe, da bi kasnije izgradili i kuće za stalno stanovanje.
Somborsko gradsko poglavarstvo je podsticalo one koji su želeli da se na tom mestu nastane za stalno, pa je sa dvorskom komorom 1766. godine sklopljen ugovor o naseljavanju pačirskog atara, u to vreme najveće kameralne pustare u Bačkoj. Prema odredbama tog ugovora, Sombor je bio obavezan da u pačirskoj dolini, u roku od tri godine, naseli 40 porodica, što je i učinjeno. Tako je početkom 70-tih godina 18.veka u poreskoj evidenciji županije selo imalo ubeleženo 35 vlasnika poseda sa 45 kuća i 60 drugih oporezovanih objekata.
Stanovnici navedeni u poreskoj evidenciji bili su bivši srpski graničari nedavno (1741.godine) ukinute Vojne krajine, koji su već 1777. godine (a ne 1733.) izgradili i svoju crkvu.
Pravoslavna crkva. Nisam naišao na podatak da li je ova gradjevima iz 1777. a na zvoniku sam video stotinak godina kasniji datum kad je zvonik dozidan.
Pojedini istraživači, oslanjajući se na saopštenje Edena Dudaša, zasnovanom na usmenom predanju (koje je osnivanje crkve kao institucionalne organizacije zamenilo sa njenom izgradnjom), izgradnju srpske crkve stavljaju u 1733. godinu, zanemarujući pri tome logičan sled događaja i predviđajući važnu činjenicu da je Cothmann Antal, kameralni (dvorski) savetnik, obišavši 1763. godine ovo područje sa zadatkom da utvrdi mogućnosti naseljavanja Bačke, našao sledeče stanje: "Pačir je najveća pustara dvorske komore u Bačkoj, koju u zakup drže Somborci za 100 forinti. Tlo je dosta plodno, ali se voda može naći samo uzduž doline". Predložio je da se viši delovi područja unaprede pošumljavanjem, a dolina naseli mađarskim katoličkim porodicama. Obrazloženje: "Pošto je u dolini voda dobra, a tlo plodno, na njemu može živeti ne samo mnogoljudno selo, već se može držati i brojna stoka, a od toga proistekla i opšta korist pošto sada od Čonoplje do Subotice nema ni jednog sela, ni jedne kuće, usputno novo selo bilo bi dobro i korisno i za putnike namernike". Organizovano naseljavanje postaje intenzivnije od 1783.godine, a 1786. se uglavnom završava doseljavanjem Nađkunšagskih Mađara reformatske vere iz Kišujsalaša. Prve godine bile se teške, ne samo zbog toga što je sve trebalo započeti iznova, već i zbog sušnih godina i drugih elementarnih nedaća.
Tabla sa mapom u centru sela obaveštava prolaznike o onome šta mogu naći u Pačiru. Slično obaveštenje u mestima slične veličine, pa i znatno većim, nisam primetio.
Videvši me kako proučavam tablu, žena koja je čekala autobus mi kaza da nije uneta, nedavno otvorena, spomen kuća slikara, vojvodjanski poznatog i priznatog.
Dom kulture
U malom parku, na kraju drvoreda je spomenik borcima NOR i žrtvama.
Po izgledu ljudskih figura mogu da pretpostavim da je autor spomenika Jovan Soldatović, iako sam spomenik zagledao sa svih strana ne bih li našao nešto o autoru i godini postavljanja.
Pačir je lepo, čisto i uredno selo. Pošto mi je prvobitna ideja za prolazak ovim delom Bačke bila da prikupim materijal za temu o narodnom graditeljstvu vojvodjanskog sela, to sam i najviše slikao ono što mi u tu temu pripada. Pa evo nešto od pačirskih kuća.
U naselju Pačir živi 2397 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,9 godina (40,5 kod muškaraca i 45,1 kod žena). U naselju ima 1198 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,46.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovništva.'' (iz Vikipedije)
Zagledajte monogram vlasnika - malo zanatsko remek delo graditelja kuće.
Kuće govore da je Pačir bio bogato selo, a i sada je to u skladu sa sadašnjom profitabilnošću bavljenja poljoprivredom.
Biciklistička staza duga 2-3 km između Pačira i Stare Moravice. Zagledajte interesantan detalj: kugle na kandelabrima zaštićene su žičanom mrežom od obesti dece.