Lotrek - Anri de Tuluz 24. novembar 1864. - 9. septembar 1901.
Biografija
Portret umetnika
Lotrek - Anri de Tuluz 24. novembar 1864. - 9. septembar 1901.
Biografija
Portret umetnika
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Ljubinka Bobić
Ljubinka Bobić (2. januar 1897., Kruševac - 3. decembar 1978., Beograd) je bila srpska glumica i članica Narodnog pozorišta u Beogradu od 1920. Tokom duge karijere tumačila je najrazličitije likove, a nenadmašnom se smatra njena interpretacija Živke u komediji Gospođa ministarka Branislava Nušića. Mada sama gđa Bobić je smatrala da je tu ulogu još bolje od nje igrala Žanka Stokić. Ljubinka Bobić je dala znatan doprinos srpskoj međuratnoj glumi.
Verovatno kao posledica pušenja, imala je promukli glas koji joj je davao posebnu draž.
Preminula je 3. decembra 1978. u Beogradu i sahranjena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
2006. godine je ustanovljena nagrada za glumačka ostvarenja u oblasti komedije Nagrada Ljubinka Bobić. A jedna ulica na Bežanijskoj kosi nosi njeno ime.
Љубинка_Бобић
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Mileva Marić-Ajnštajn
Rođena 19. decembra 1875. godine u Titelu, tada je to bila teritorija Austro-Ugarske, a danas Srbija, umrla je 4. avgusta 1948, u Cirihu), srpska matematičarka, prva žena Alberta Ajnštajna, jednog od najgenijalnijih ljudi 20. veka. Postoje tvrdnje da je ona doprinela ranim Ajnštajnovim radovima, ali je stepen njenog učešća u otkrićima nepoznat i predmet je brojnih polemika.
********
Nikola Tesla
Nikola je bio veliki pronalazač, fizičar, mašinski i elektrotehnički inženjer. Njega često nazivaju jednim od najvećih inženjera 19. i 20. veka i pionirom elektromehanike.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Njutn
Osim matematikom, fizikom, astronomijom i filozofijom, Njutn se bavio i hronologijom na bazi astronomskih proračuna, istorijom religije i teologijom, pre svega tumačenjem ''Biblije'', zatim alhemijom...
********
Odisej (grčki: Odysseus, latinski: Ulixes), heroj Homerovog epa Odiseja. Po Homeru Odisej je bio kralj Itake, sin Laerta i Antikleje (kćerke Autolika iz Parnasa), Penelopin muž i Telemahov otac. Po drugim predanjima Odisej je Sizifov sin i otac sinova Kirke, Kalipso i drugih nimfi.
Odisej je bio izuzetno mudar, oštrouman, rečit, snalažljiv, hrabar i istrajan. U Ilijadi Odisej je čovek koji se najbolje snalazi u krizama i odnosima među Grcima i on je odigrao glavnu ulogu u pomirenju Agamemnona i Ahila.
Odisejeva lutanja i povratak svome domu i kraljevstvu su centralna tema Odiseje, epa u 24 poglavlja, a takođe je poznat po predlogu da se Troja zauzme lukavstvom pomoću drvenog konja. Poglavlja VI-XIII opisuju njegova lutanja od Troje do Itake: prvo je došao u zemlju Lotofaga gde je s velikom mukom oslobodio svoje drugove koji su pali u letargiju jer su jeli lotos; oslepeo je kiklopa Polifema i pobegao iz njegove pećine obešen o trbuh ovna; izgubio je 11 od 12 svojih brodova u borbi s ljudožderima Lestrigoncima. Potom je stigao na ostrvo čarobnice Kirke, gde je spasao svoje drugove koje je Kirka pretvorila u svinje. Zatim je posetio zemlju duhova gde je razgovarao s Agamemnonovim duhom i saznao od tebanskog proroka Tiresije kako da ublaži Posejdonov bes. Susreo se sa sirenama, Scilom i Haribdom. Konačno je jedini preživeo oluju i stigao na idilično ostrvo nimfe Kalipso.
Posle dvadeset godina lutanja Odisej se vraća na Itaku gde njegova žena Penelopa i sin Telemah pokušavaju da se odupru mnogobrojnim proscima koji su zauzeli kraljevstvo u njegovom odsustvu. U početku ga je poznao samo verni pas i dojilja. Odisej dokazuje svoj identitet uz pomoć boginje Atine tako što uspeva da zategne i odapne strelu iz svog starog luka. Na kraju, uz pomoć Telemaha, ubija Penelopine prosce. Penelopa mu i dalje ne veruje ali posle više iskušavanja konačno ga prihvata kao svog davno izgubljenog muža i kralja Itake.
U Odiseji Odisej ima mnogo mogućnosti da pokaže svoju veštinu lukavstva i prevara; ali su u isto vreme njegova hrabrost, lojalnost i velikodušnost na stalnoj probi. Klasični grčki pisci ga ponekad predstavljaju kao beskrupuloznog politikanta a ponekad kao mudrog i poštovanog državnika. Filozofi su se uglavnom divili njegovoj inteligenciji i mudrosti. Neki rimski pisci (kao Vergilije i Stacije) su pokušali da ga omalovaže kao uništitelja Troje, za koji su smatrali da je postojbina Rimljana; drugi (kao Horacije i Ovidije) su mu se divili. Rani hrišćanski pisci su ga veličali kao primer mudrog hodočasnika.
...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...
Pitagora- Mađioničar Brojeva
"Čovek nosi u sebi deo Prvobitne i Božanske Energije koja nadživi smrt tela, u Astralnom Svetu, da bi se, u skladu sa etičkim ponašanjem u svom prošlom životu, inkarnirala u drugom telu i da živi drugu egzistenciju i tako uzastopno, do krajnog povratka Božanstvu."
Ramajana je indijski ep, nastao između 4. veka p. n. e. i 2. veka nove ere. Sastoji se od 38000 stihova.
Delo je mit o spletki kojom je Rama, božanski junak i kralj, uklonjen sa prestola, a njegova verna žena Sita oteta i odvedena u Šri Lanku. Rama je otelovljenje pravednosti i smatraju ga jednim od deset avatara (otelovljenja) boga Višnua. Pojavilo se mišljenje da bogovi u svakom razdoblju šalju jednog avatara.
U narodnom hinduizmu priča o Rami ne sluša se samo od ranog detinjstva, već postaje i osnova svakodnevnog života. Rama se priziva na početku svakog poduhvata i zahvaljuje mu se posle uspešno obavljenog posla. Njegova junačka dela postala su primer za ugled i podsticaj za ispravno ponašanje. Njegovo ime služi za utehu ostarelim i peva se na sahranama, dok se telo mrtvog čoveka odnosi na spaljivanje.
Ramina žena, Sita, postala je primer verne žene, pa su je veličali zbog vrlina ljubavi i odanosti.
...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...
Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić; rođen oko 1169. u deževačkom kraju na planini Goliji, preminuo je 14. januar (po julijanskom kalendaru) 1236. u Trnovu u Bugarskoj, pri povratku sa hodočašća u Jerusalimu) je bio najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i prvi srpski arhiepiskop. Bio je brat kraljeva Vukana i Stefana Prvovenčanog. Izborio se za samostalnost raške arhiepiskopije od Vizantije 1219. godine i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve.