Romkinje i njihov polozaj u Srbiji
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 34

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Milesa(rodj.1920), Kozuar

    Kazite nam nesto o sebi?

    Cuvala sam stoku, kad sam imala osam godina.Ni sestri ni meni roditelji nisu dali da idemo u skolu.Ja sam plakala, jer mi je bilo zao sto ne idem u skolu.Tako smo odrasle i svaka je otisla svojim putem.

    Od koliko godina ste se udali?

    Imala sam osmnaest, nisam htela ranije.Dolazili Romi da me prose,nisam htela!
    Sa devetnaest sam se udala, sa dvadeste rodila prvu cerku.Lepo smo ziveli, ja i muz.

    Kada ste se udali, sta ste radili?

    E, mucila sam se cero!Bilo mi je jako tesko,ustajala sam u tri ujutru da nahranim pilice.Dobro to sam radila i kod mog oca, ali sam ustajala u osam, ovde u dvanaest legnem, u tri sata ustanem.
    Mucila sam se u zivotu da bi stekla nesto.Sad kad treba da zivim, kad imam sve, onda ne mogu da uzivam.Eto, tako je to.

    Da li ste gledali u solju i karte, kad ste bili mladi?

    I sad gledam u solju sebi, svaki dan.Jedna doktorka, neromkinja, kod koje sam radila me naucila da gledam u solju.I sve necu da gledam, mislim greh je.Nekad potrefim.Slucajno.Petkom ne gledam u solju.

    Da li verujete u boga?
    Verujem.Radujem se kad dodje Uskrs, kad dodje Bozic.Imala sam neku debelu knjigu o Isusu, ali neko mi je ukrao.Sve sam procitala, znam sav njegov zivot, kako je patio,kako su ga ubili, kako je oziveo i kako je vaskrsnuo.Isla sam ranije redovno u crkvu, samo sad ne mogu, bolesna sam.

    Kako je bilo, kad je bio rat?

    Secam se cero, bili smo gladni i zedni.Nismo omali hleba.Bili smo i bosi,nismo imali ni sta da obucemo,nismo imali ni sta gde da kupimo.
    Namucila sam se - zive muke.
    I ovaj rat sam docekala, onaj je bio opasniji.Pet godina, toliko su Svabe bile kod nas.Seju neromi zito, seju kukuruz, a Svabe dodju i sve odnesu.

    Sta Vam sad tesko pada?

    Samoca.Sama sam otkako su deca otisla u inostranstvo, a muz umro.Trideset godina sam sama.Nisam imala grejanja i smrzla sam se nocu i dobila bronhitis.

    E, komsinici govorim
    -E, cero ne bilo tebi isto.Kakav doktor, kad imam punu tasnu lekova!Kad popijem lek, lakse mi.Trebala sam da popijem jedan za prehladu, danas, ja nisam - zaboravila.


    *izvor Romkinje - Svenka Savic

  2. #2

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Htela bih nesto da napisem, ali ne znam sta...
    Nisu nasi Romi kao u filmu i predstavi Cigani lete u nebo...to je nesto sasvim drugo.
    Tesko im je da se odvoje od tog pacenickog zivota, ali nije nemoguce, jer znam neke koji su kultivisani, zaposleni, posteno rade. Izborili su se sa predrasudama i otporom sredine. A mnogo je vise onih drughih, koji zive tako kako zive, u nemastini, bedi, prljavstini.
    Nemam predrasuda prema njima kao narodu, ali imam prema onima koji su prljavi, zapusteni...
    Uvek dajem neku paricu jadnoj decici koja prose gola i bosa, ali ko zna gde to završava. Imam koleginicu koja nece da ima da pare, nego kaze, : Hajde da ti kupim pljeskavicu, i odbiju je, samo pare traze.
    Nadam se da ce se stvari polako menjati, da ce biti sve vise onih koji idu u skolu, i koji se bore za sansu u zivotu. Jer, ako su cisti i pristojno obuceni, ja i ne primetim da su tamnije boje koze i crnih ociju.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  3. #3

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Z. (1924)

    Kazite nam nesto o vasem detinjstvu?

    Moje detinjstvo je bilo do sedam godina.Imala sam igracke,sa decom sam se sigrala, volela sam jako da pevam.Onda sam pocela da pomazem mami.

    Da li ste isli u skolu?

    Sest godina.Moji me vise nisu pustili.To mi je jako zao, jer sam bila prvi djak, pevala sam u horu.Imala sam dvanajst godina kad sam pocela u selu da radim, nosila sam vodu, brisala sobe, a kad dodjem nasoj kuci perem i peglam.E to mi je bilo detinjstvo.


    Udaja?

    Kad sam imala sesnajst - sedamnajst godina moji me udaju.Plakala sam nisam htela.Kad smo pravili svadbu sestra me oblacila - ja placem, placem.Sve je ipak bilo dobro, ali tad nisam nikako volela da se udam.Moji nisu uzeli pare za mene.

    Kako ste proveli rat?

    Tezak je bio zivot u logoru, dobijala sam obrok kao dete jer sam imala sesnajst godina, stalno smo bili gladni.Ujutru ne jedemo nista, dok ne dodje podne,onda cekamo kod kazana da vidimo sta cemo dobiti.Vidimo eno dim, dolazi kazan.
    Uzmu nam onaj tanjir, stave krompir ili pasulj i to jedemo, za taj dan nema vise nista.Umiremo od gladi dok ne dodje drugo podne.Idemo na kupanje svakih osam dana.

    Sta je bilo posle rata?

    Posle rata sam rodila decu.U kucu sam se porodila.Rodila sam cerku,posle se ona razbolela na zivce.Ne znam di smo je sve vodili da se leci, ali nije mogla. Umrla je.Rodila sam i sina.Kad je narastao obesio se,moj Nikolica.Troje dece sam rodila.

    Da li ste bili zaposleni?

    Kako da ne!Radim, jaoj, na njivi i dan i noc.Cupala sam kukuruz,zito sam radila,kosilo se, ti to ne znas.Mi smo radili zito,velika vrucina, a mi ustanemo sabajle i radimo do podne.Kada dodje podne,sednemo u hlad, donese gazda da rucamo i tako dvajest jutara uradimo.Ma radila sam kao Isus ...
    Radila sam i u selu,prala sam , krecila ... ma, svasta sam radila.


    *izvor Romkinje - Svenka Savic

  4. #4

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Olga (1927) Sabac, Mala Vranjska

    Detinjstvo?

    Imali smo kucicu malu, kao ja sad.Tu samo ziveli otac, majka i devetoro dece.Kad smo bile devojcice, nismo imale igracke, nego smo same nesto pravile lutkice i onda lutkicama sile haljine.Ako neko baci nesto na djubre u selu mi uzmemo, pa napravimo suknjicu, pa keceljicu, pa bluzicu, meni nesto od tih krpica sastavim da obucem , jadna.
    Kao mala bila sam sluzavka kod jednog naseg seljaka u Vranjskoj.Cuvala ovce i svinje.
    Kad je subota onda gazdarica kaze:
    - Olga, od deset sati dodji kuci da sejes brasno, da se sutra mesi hleb.Ako je , na primer, petak danas, ja cuvam marvu i sv po redu, onda odem tamo kuci, oni zatvore marvu, a ja navalim na one velike macve i mesim hleb.

    Da li ste isli u skolu?
    Nisam.Pa nismo znali sta je skola, pravo da ti kazem.Ni braca, ni sestre, niko.Sad mi je zao sto nas mati nije dala u skolu.
    Da sam pismena, sad bi mogla pisati mom sinu u Nemacku.

    Kako ste ziveli u porodici?

    Majka je isla sa torbom u selo, gatala je kao i ja sad.Mene je ona tome naucila, kad sam imala sesnajst godina.Tata nije hteo da radi.Radile smo mi devojke - prale, zgotivile,mesile, drva donele.On je pio i trosio.Mama je imala neku bolest, tumor neki.Kad je umrla , brat je bio u armiji, ja sam se bila udala.Saranili smo je kako to ide.Ma obukli smo joj sto smo imali.Isla sam joj na saranu. A ocu nismo bili.Zato sto sam ga mrzela.Sto je ostavio moju majku da se muci. I patim se kao ona.A nije htela da me rodi. A ja sam joj bila najbolja cerka.

    Kako ste se snalazili u ratu?

    U ratu nas nije niko dirao.Samo smo bili gladni.Metli nam trake na ruke.Nemci su zatvorili oca u sabackom logoru.Tri meseca je bio tamo. Bili su sa njim i Romi i Srbi.

    Udaja?

    Vencali smo se i u opstini i u crkvi.Dosli moji svi.Muzika ciganska pa svi pevaju.Mama ocu i ja da pevam.
    - Cuti ti si mlada, pevaces ti meni, mlada ne peva u svadbi.

    Kako je biti romska snaha?

    Kao snaja, morala sam sve da radim.Prala sam im noge, ujutru kad ustanem, odmah hoce jedan da mu sipam vode, pa drugi, pa treci, a zaove se same umivaju.Peskir na ruke uzmem i dam peskir deverima da se brisu.Drugacije sam se oblacila kao udata.Suknje, kecelje, maramu nikad nissam skidala.Da mi deveri vide glavu, ne!Kod nas nema.Nisam smela nikom da okrenem ledja ni deverima, ni svekrvi, ni ljudima kad sede pred kucom napolju.To je bio izraz postovanja velikog.

    Kad vam je bio najtuzniji trenutak u zivotu?

    Kad me napustio covek i ostala sama sa malom decom.Onda sam bila mucenica.Doslo mi je da ubijem samu sebe.I vukla sam decu na sebi.Odem u selo, donesem malo hleba, malo luka, malo krompira i dajem tako deci da jedu.Eto na cemu je baba ranila svoju decu.Vidis, na suvom komadu hleba.
    Cerke mi davno nisu bile - od letos.

    Vidim Titovu sliku na zidu?

    Ja volem Tita, kao oca.I dan danas ga volem.Zato sto je bio covek, prema nama svima.Bolje nam je bilo pre.Mi smo dobijali pomoc i imali smo svega da se obucemo,da imamo da radimo.A sad sta imamo?Sta sam je danas?Dobila sam malo para, dala sam za drva.Radila sam celog veka, kopala, snoplje nosila, vrla,dzakove nosila, isla u nadnicu, sve znam da radim, a nemam penziju.Nisam radila u preduzece nego kod privatnika od jutra do sutra.A nemam penziju danas i mucim se.

    *izvor Romkinje - Svenka Savic

  5. #5

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    SOMBOR - Svaka treća Romkinja u Vojvodini je žrtva nasilja, 100 je doživelo nasilje u porodici, a za pomoć se obratilo samo dvadesetak žena, navode rezultati istraživanja. Istraživanje je vršilo udruženje građana "Moji snovi", u 15 vojvođanskih mesta. !Anketirane su Romkinje svih uzrasta!
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  6. #6

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Citat dori kaže: Pogledaj poruku
    SOMBOR - Svaka treća Romkinja u Vojvodini je žrtva nasilja, 100 je doživelo nasilje u porodici, a za pomoć se obratilo samo dvadesetak žena, navode rezultati istraživanja. Istraživanje je vršilo udruženje građana "Moji snovi", u 15 vojvođanskih mesta. !Anketirane su Romkinje svih uzrasta!
    Njihov nacin zivota i shvatanja je dobro poznat ne verujem im ni rec !
    Ima ko da se brine o njima,oni sto su ih pokrali a znaju oni kosu ti njihovi "bogovi"

  7. #7

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji



    PRVA ROMSKA STUDENTICA NA
    ZENIČKOM UNIVERZITETU


    Elda Sejdić živi svoj mladi život onako kako živi veliki broj mladih ljudi. Ona studira, ali pronalazi vrijeme i za brojne aktivnosti. Međutim, Eldina priča ima svoje specifičnosti, a iznad svega je inspirativna.

    Elda Sejdić, devetnaestogodišnja Zeničanka, ove godine pohađa prvu godinu Pravnog fakulteta. S obzirom na to da je Elda prva Romkinja upisana na Zenički univerzitet, taj podatak svakako ima historijski karakter.

    Elda živi s majkom i starijim bratom. Otac joj je poginuo u ratu, tako da ova tročlana obitelj živi od šehidske penzije koju prima njena majka dok se Elda školuje. Po prestanku školovanja prestaje i pravo na penziju. Djetinjstvo je ova djevojka provela u mjestu Gornja Gračanica.
    Pa iako je svaki dan putovala to je nije spriječilo da bude odlična učenica i da nađe slobodno vrijeme da se bavi manekenstvom.

    „Osnovnu školu Mak Dizdar pohađala sam u mjestu Crkvice, koje je udaljeno od Gornje Gračanice oko sedam kilometara. Ustajala sam u pet sati ujutro da bih stigla na autobus koji bi me dovezao do glavne autobuske stanice. Zatim bih 'uhvatila' gradski autobus i s njim stigla do škole“, priča Elda.

    Poslije završene osnovne škole, ova lijepa i vrijedna djevojka odlučila je da upiše u Pedagošku gimnaziju u Zenici.

    „U srednjoj školi nisam morala putovati jer je mama u međuvremenu dobila stan na korištenje u Zenici. Opredijelila sam se za ovu gimnaziju jer je rad s djecom nešto što me je privuklo. Međutim, finansijska situacija u našoj porodici nije najbolja, tako da sam udžbenike za školu kopirala, a nije mi bilo svejedno kada sam morala kupiti neku knjigu i odvojiti dvadeset pet maraka.“

    Ali ni ovo nije pokolebalo Eldu i bez obzira na sve ona je nastavila dalje.

    Poslije srednje škole odlučila se za Pravni fakultet. I upisala ga.

    „Vidim sebe kao advokaticu i želim da zastupam i nacionalne manjine. Iskreno se nadam da ću udžbenike moći kopirati, jer su puno skuplji u odnosu na srednjoškolske. Mada ću neke morati i kupovati. Ono što je najvažnije i što je na prvom mjestu, to je obrazovanje. Kad čovjek ima cilj, onda će pronaći i volju i biti uporan da ga ostvari“, kaže Elda.

    Ono što vas ne ostavlja ravnodušnim je sigurnost koja zrači i osmijeh kojim se pobjeđuje svaka prepreka.

    ELDA o životu
    „Vrlo je teško odrastati bez oca. Majka je jedini borac za starijeg brata, koji je nezaposlen, i mene. Perspektiva u Bosni i Hercegovini je veoma loša, pogotovo za nacionalne manjine. Ovdje se čovjek mora izboriti za svoja prava, da dobije ono što je zaslužio. Bilo je puno trenutaka u mom životu u kojima mi je otac nedostajao. Ponekad sam zavidjela djeci koja imaju oba roditelja, a ne znaju da ih poštuju i cijene. Roditelji su najveće blago za dijete“, kaže Elda.

    LDA u udruženju
    Elda Sejdić se bavila i raznim aktivnostima i sportovima, kao što su: rafting, košarka, odbojka. Članica je Udruženja „Romano Centro“ od samog formiranja. U udruženju je najviše radila na edukaciji djece predškolskog uzrasta. Također je imala aktivnosti i sa udruženjem „Naša djeca“, gdje je radila sa djecom romske i neromske populacije i učila ih da pišu i crtaju. Uime udruženja prisustvovala je raznim seminarima, završila kurs engleskog jezika i informatike.

    Izvor
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 12.01.2010 u 20:38 Razlog: Kada prenosite vest navedite izvor ili autora, ukoliko nije Vaš tekst
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  8. #8

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Прво би требало разјаснити њихова права у уквиру њихове породице и оквиру њихове националне групације, јер шта им вреде права у држави, када им и сама породица не даје могућност да их користе.

    са овим ће основано тражити од државе, да се држава избори за права која им је дала, а оне га не могу конзумирати, па ће милиција морати ићи по ромским насељима и ватати ромкиње и водити их у за то о дређене институције, да присилно користе дата им права.

    Када то не успеју те ће исте Ромкиње тужити ту исту државу, зато што им није омогућила да користе своја права !!!!!

    Нормално ко плаћа рачун свега овог овако накарадно реченог зна се .....

  9. #9

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Zlata ( 1954 ) Golubinci

    Detinjstvo?

    Moje detinjstvo pamtim od pete godine.Rodjena sam u Golubincima.Imala sam mamu, babu, dedu , tatu, koji je svirao i starijeg brata.

    Brat i ja , smo isli u isti razred, zajedno smo sedeli u klupi.Obecala sam da cu biti dobar djak u drugom i trecem razredu.Postojala je i tada ekskurzija u poslednjem razredu.Posto smo moj brat i ja bili iz jedne porodice, onda direktor kaze da jedno dete plati ekskurziju, a drugo ne mora.E sada, ja ne smem da idem na ekskurziju, posto sam zensko, a moj brat kaze:
    - Ako ne ide moja sestra Zlata, ne idem ni ja! Tako nisam isla na ekskurziju.

    Zavrsila sam cetvrti razred sa vrlodobrim uspehom.Moji mi nisu dali da kupim ni knjige, ni sveske,nego sam uzimala od devojcica, a citala sam iz citanke mog brata, ucila sam kako sam mogla.Secam se casova fizickog.Volela sam da igram rukomet, ali meni moji nisu dali da se skinem u sorc.
    Vec je trebalo da se udam, jos godinu dana i mene treba da stave na glas za udaju ...
    Moram da budem vredna, cista, pedantna, da sklanjam po kuci, da ne idem u skolu. I meni smanje uspeh u skoli, zbog fizickog.Nisam radila fizicko, jer nisam imala opremu.

    A kada je dosao osmi razred, baba me nije pustila da idem u skolu.
    U kuci smo imali svinje, konje, trebalo je raditi.Moram da ostanem u kuci sve da namirim.
    E onda kad nisu hteli da me puste u skolu, ja sam na silu bezala.
    Od babe sam svaki dan dobijala batine.
    I ja sam zavrsila skolu, bila sam druga medju romskim devojcicama u Sremu, koja je zavrsila osmi razred.

    Zaboravila sam da kazem da su mi jos u osmom razredu, stavili zlatan zub, takav je obicaj kod Roma.A za mene je to bilo toliko zalosno kada sam dosla u skolu i kada su pocela deca da mi se smeju.

    Kako je bilo kad su Vas prosili?

    Trebala sam da operem bokal da sija na stolu, jer to je moje lice.A zasto je to bilo moje lice ni dan, danas mi nije jasno.E onda moram da sedim, ali ne za stolom nego u cosku. Kako oni kazu tako mora biti!

    Kako ste se udali?

    E, dosla je njegova mama, posto sam odlucila da uzmem bas njega, a u zamerci smo bili velikoj, to je bilo vrlo tesko. Moji su me dali, jer su videli da hocu samo Dragana.A bili su i njegovi protiv.Ali mi smo bili toliko jedno za drugo.

    Prvi dani braka?

    On nije smeo da sedne pored mene, ziveli smo sa njegovima.
    Ja rodim mog prvog sina, a on mene ne sme da vodi u bolnicu, jer to je bilo sramota.
    On me nije odveo niti je dolazio u posetu, jer je sramota.
    Nego dodju moja svekrva, moja mama, moja baba oni su me i doneli kuci.Ja dolazim kuci, moj covek farba kolevku!Meni je to toliko bilo drago, kad se setim kakva je to ljubav bila!

    Udaja Vam je omogucila da postanete samostalna?
    E ta ideja je potekla od mene i mog brata, jer smo bili ipak malo sposobniji, eto tu se vidi koliko skola znaci.I napravili smo Kulturno - umetnicko drustvo Roma u Golubincima.

    Puno je bilo neroma odusevljenih tom idejom, prvi smo bili u Sremu, registrovano drustvo.
    Imali smo splet srbijanske igre: Vojvodina - Backa i Banat, Kosovo i Srbija.Poslednji folklor sam napravila vise romskih i vojvodjanskih igara.
    Ipak je moja Vojvodina!
    To je zadnje i nek' ostane zapecaceno, moja Vojvodina - svakog svoje vuce.

    Sta Vam se od zelja ostvarilo?

    Ono sto sam mislila to sam sve dobila u zivotu.Nisam zelela mnogo.Nisam zelela da budem bogata,da budem prva, da budem nesto, nisam zelela bogzna sta.Zelela sam da imam skroman zivot, da zivim normalno, da imam samo najvaznije uslove za zivot.
    Uspela sam u tome, imam svoju skucu, imam kupatilo, imam deciju sobu, sredila sam svoje dvoriste, betonirala i malterisala nasu kucu.
    Stavila dve kapije, bila je to moja zelja.Napravili smo svinjce i kotobanje.


    * Kotobanja je pokrajinska rec kojom se oznacava vrsta kosa,
    cardaka, spremista cije su strane od razmaknutih letava, a sluzi obicno za drzanje kukuruza u klipovima


    * izvor Romkinje - Svenka Savic

  10. #10

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Kajka (1958 ) Novi Sad

    Detinjstvo

    Otac mi je bio visokokvalifikovani vodoistalater, a ma ti je, kasnije kada smo mi deca odrasli, pocela da radi kao bedinarka - po tudjim kucama je spremala.Zavrsila sam osam razreda osnovne skole, u srednju skolu, nisam isla.Roditelji su bili strogi prema nama, narocito otac.
    Nije dozvoljavao nigde da izlazimo, ni sestre , ni ja.
    Tako da stvarno nigde nisam isla, nikada, ni na igranku, u bioskop ako sam isla deset puta pre braka i to jedino sa bratom od ujaka.

    Ovde u ulici, tu sam odrasla, na Telepu, imala sam razne drugarice, bile su Srpkinje, Madjarice, bilo je i Ciganki, vecinom mesovito, znate kako je to ovde u Vojvodini, u ulici imas cetiri - pet nacija.

    Udaja

    Udala sam se sa sedamnaest godina.Njegovi su me lepo prihvatili, iako je on Srbin.

    Upoznala sam ga ovde u ulici.
    Mi smo zajedno u istoj ulici rasli.On je nekoliko kuca udaljen od nas.Igrali smo se na ulici i ta ljubav se rodila, jos dok smo bili deca.

    U aprilu sedamdesetcetvrte smo imali svatove.
    Imala sam vencanicu, slajer, muzika je bila.Velike svatove smo pravili, kod kuce pod satorom.Moj otac je morao da ide samnom u sud da potpise, posto sam bila maloletna.

    Prve godine braka


    Kad smo se uzeli, muz je bio isto tako siomasan.Nismo imali gde pa smo ziveli kod mojih, prve dve godine braka.Posle toga je moj muz, otisao da radi godinu dana u Irak.
    Vratio se, pa smo zajedno otisli u Nemacku.I ja sam radila tamo sa njim, cetiri meseca, ali na crno.U restoranu.Bila sam od osam do dvanaest spremacica,a od dvanaest do pet sam izdavala jela.
    Strasno mi je bilo tamo.Nisam mogla da se uklopim.Falila mi je rodbina,mada su samnom tamo bili moj muz i sin, ali bilo mi je neshvatljivo.

    Vera

    Od malena verujem u Boga i krstena sam u pravoslavnoj crkvi.I ucena sam da Bog postoji i ja mu se molim i molim se Svetoj Petki,jer je to moja devojacka slava.

    Obicaji


    Pa sine, nasi obicaji su vojvodjanski. Ja ti mogu reci za nase obicaje,koje smo ovde u Vojvodini imali.Mi smo dosta vojvodjanskog preuzeli i mi smo srpski Cigani.Ali obicaji vremenom pocinju da se gube.
    Eto ima dosta mesovitih brakova.E ja sam mozda imala srece da se moj muz prilagodi ciganskom nacinu zivota, zavisi kako drugi to prihvataju.
    Mesovitih brakova ima puno,postoji mogucnost da se gube obicaji.
    Jer tradicija nasa se prenosi sa kolena na koleno.

    Cigani su jako dobri ljudi.Ne zato sto sam ja Ciganka, niko nema dusu kao Cigani.
    Ti Ciganu dodji, pozali se da nemas, on ce ti pomoci.
    On ce podeliti sa tobom sve sto ima, dok drugi ne.
    Reci ce " Pa meni ovo treba i za sutra ce mi trebati."
    A Cigan zivi od danas do sutra, ono sto on ima, on ce ti dati, a za sutra ce se Bog postarati da ima.Cigani su jako dobri i dobru dusu imaju.
    Samo nas Cigane treba razumeti.

  11. #11

    Odgovor: Romkinje i njihov polozaj u Srbiji

    Dragica ( 1958 ) Vrsac

    Detinjstvo


    Otac je bio fizicki radnik, zaposlen u "Otpadu", majka je bila domacica.Inace nas je bilo sestoro dece u kuci, mnogo clanova porodice. Ja sam sa bracom i sestrama dobro zivela.Imali smo u nasoj porodici pravilo,ono sto je moje i tvoje je i nase je.
    Majka je zatekla oceve dve cerke iz prvog braka, dovela je cerku i zajedno su stekli nas troje, mene i dva brata.Slagali smo se jako dobro, ali majka je imala miljenike, bracu, koja su bila izdvajama u svakoj prilici.

    Kao devojcica, radila sam sve kucne poslove i dok ne podjem na nastavu u skolu, kad sam imala popodnevnu smenu, ja sam generalno spremala nasu kucu celu,prala sudove, cistila stan, ulicu, dvoriste, sve ...

    Majka i otac nisu imali vremena za nase vaspitanje.

    Udaja

    Posle zavrsenog prvog stepena Pedagoske, doslo je do jednog braka, koji je kratko trajao.
    Nekoliko meseci.
    Nakon toga odlazim u Svajcarsku,gde sam radila sezonski, otprilike pet godina.
    Posle je doslo do drugog braka i iz tog braka imam tri sina.

    Kako se slazete sa decom?

    Nikako!
    Jako lose, zaista.To nije samo u pitanju generacijski jaz ... ne verujem.
    Obicno im kazem kad sam ljuta da geni imaju svoju ulogu, tesko je boriti se protiv gena.
    Ja sam sa njima sama, muz nas je napustio kad su oni bilil mali.
    Posle toga nije bas bilo rodbinske pomoci, na zalost, da kazem.

    Najstariji je zavrsio za automehanicara.
    Srednji je napustio drugo polugodiste osmog razreda, a najmladji Sasa je napustio vec sesti razred.
    Ja sam se zajedno sa njihovim razrednim staresinama, koji su zaista bili sjajni ljudi, ogorceno borila, ali ... nismo uspeli da ih zadrzimo u skoli.
    Nije bas da nisu imali uslove, mogli su bar osnovnu da zavrse.
    Dok sam ja isla trbuhom za kruhom, oni su bili kod kuce, nisu isli na nastavu.
    Nije bilo drugog resenja, morala sam da idem da zaradim, a njih da ostavljam same.
    I verovatno da je to jedan od razloga sto su danas takvi.

    Da li imate poverenja u svoju decu?

    Nemam, nazalost.
    Ja ih pomazem, ja ih izdrzavam, medjutim oni nece i ne znaju da ekonomisu, nece da slusaju.
    U stvari je u kuci pakao, gde svako ekonomise za sebe.

    Sin je razbio moj mobilni telefon pre neki dan, pa sam ja u afektu razbila njegov.
    I on sad hoce da se vrati da mi uzme televizor.
    Rekla sam mu "Uzmi sve, samo mi dajte mira."
    Ne mogu vise da podnesem ovo nasilje.Stid me je pred drugim ljudima.
    Posto sam javno poznata u Vrscu, sramota me je sto moram jedanput nedeljno zbog jednog sina, a jdruge nedelje zbog drugog sina da zovem miliciju da me zastite.
    Poceli su i fizicki nasrtaji i pretnje da ce me ubiti zbog ovog stana.

    Vidim Rome kako prose ispred crkve u Vrscu ...

    To su uglavnom Romi muslimanskog porekla, nasi domaci retko prose, ali u novije vreme i oni su poceli, narocito deca.

    Romska deca, nemaju nikakve uslove za zivot.
    Nemaju vodu, struju,oni dolaze kod mene da pogledaju neku seriju, film.
    Neki zavrse osnovnu skolu, a koliko njih ode u srednju skolu?
    Pa oni da zavrse i srednju skolu,sa takvim svedocanstvom nece moci da se zaposle.
    Zato ne upisuju srednju skolu.


    Poruka drugima


    Zadrzite ljubav prema ljudima, bez obzira kakvi su oni prema vama,nemojte se svetiti, prastajte ..
    Budite uporni dok ne ostvarite svoj cilj,ako je on cist i ako je pravi, ako ste ubedjeni da je to prava stvar za koju treba da se borite, nemojte odustajati bez obzira na prepreke.

    Pomazite drugima u ostvarivanju takvih ciljeva, radjajte se svakog dana iznova i zaboravite sve lose sto je bilo juce ...



    izvor Romkinje Svenka Savic

Slične teme

  1. (ne)pismenost u Srbiji
    Autor exploited u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 15.03.2018, 15:54
  2. Monopol u Srbiji?
    Autor maleni u forumu Ekonomija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 28.09.2012, 14:56
  3. Ribolov u Srbiji
    Autor Lady S u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 12.06.2010, 12:14
  4. Dokumentarac o srbiji
    Autor potsisvajz u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.08.2009, 02:22
  5. Mikroorganizmi i njihov odnos sa biljkama
    Autor Aca1983 u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 07.08.2007, 00:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •