Uvek pokvarim zurku onima sto salju one cirkulisuce mailove, pritom prete da cu da krepam ako ne prosledim na petsto hiljada adresa. Nikad ne prosledim i lepo ih zamolim da izbrisu moju_imejl_adresu iz aTresbuka
Ako je žurka na Netu, isključićete se naglo i sutra svima pričati kako vam je nestala struja
Ako je žurka uživo, kazaćete da vam upravo u goste stiže tetka koju niste videli 100 godina
U oba slučaja, priznaćete pravi razlog i stoički otrpeti kada vas zli jezici nazovu partibrejkerom
Uvek pokvarim zurku onima sto salju one cirkulisuce mailove, pritom prete da cu da krepam ako ne prosledim na petsto hiljada adresa. Nikad ne prosledim i lepo ih zamolim da izbrisu moju_imejl_adresu iz aTresbuka
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Pa ovako,dosadne,usiljene i isfolirane Partye se uvek trdim namerno minirati,a držim se one Canetove :"Kuda svi,nemoj i ti!"
Za pravu ekipu sam se uvek spreman žrtvovati,bez obzira na lične posledice.
Ironija povijesne zbilje
Neka Umre Svako Ko Mrzi Partizan
Nikad nisam bila njanjava kada meni nešto nije po volji, da širim negativnu energiju uokolo i pokušavam i druge da privolim da im smeta isto. Ili se pokupim sa osmijehom na licu i poželim dobar provod, ili pronadjem volju u sebi. U slučajevima kada sam 'down' ..fino kulturno kažem da nisam za društvo..no sve su to rijeetki momenti...ja sam veseljak, dok je opuštena atmosfera i dobra ekipa, bilo net, bilo RL..nema mrdanja nigdje.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Super kada je tzv. "zurka" ili tome slicno kod nekog. Ako mi prag tolerancije predje u crveno, ladno se pokupim i odem (makar krenula peske iz Futoga ).
Nezgodacija je kada je to isto okupljanje kod mene a ja bih da istog momenta nestanu u vidu magle.
Ono sto (uvek) upali je da krisom uzmem moj dr. mobilni telefon, posaljem samoj sebi na moj prvi sms...vretim se, procitam (naravno kulturni ljudi nece da virU u moj mob), slozim facu da mi je zao...ali mi iskrslo nesto neodlozno.
Kao mala...na svoj rodjus kada mi dosadilo da mi deca budu jos uvek tu...lepo se zavukla pod sto. Poceli da me mole da izadjem a ja im ladno rekla "Idite kuci"
Za net je lako..."Nestala struja" ili "Pukao mi net"...i nema me...
Jbg...divljak sam samo taki
Budi pametan i pravi se lud
Naravno.
U subotu imam neku svechanost, a bash i ne volim ta kolektivna veselja u kasne sate i vec smishljam taktiku da se izvuchem i pobegnem u hotel.
Sama
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Kad želim to DA.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Taman posla, mada neki kažu da jesam. Dešavalo se da se slavljenik na mene naljuti, jer sam ja bio u centru pažnje a ne on, tako s jednim komšijom nisam pričao 3-4 meseca posle njeovog rođendana, skot egoistični, kako ga nije sramota
Obožavam svadbe, žurke, voleo sam ispraćaje, ali su ukinuli odlaženje uVojsku, volim žurke, sedeljke, roštilje, pičke materine, sve volim, nema šanse da negde ne bih otišao, sve gde se jede i pije volim i uvek poslednji odlazim odatle.
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Prosle skoro 3 god od mog oglasavanja na ovu temu, promijenila sam se, da li je bolje ili gore, ne znam...biram drustvo, ne vuce me gomila, nabacanost...narocito ne volim jedne te iste price koje pricaju jedni te isti ljudi, iste sale...ne mogu da se smijem, a necu da ih pljujem...nema me tu. Otkad sam ovdje, vise se volim zabaviti sa dvije, tri osobe al´kvalitetno. Vise sam odbijala izlaske, partijanja i tako to i ostajala gledati filmove.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?