Glas razuma
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 17

Tema: Glas razuma

  1. #1

    Glas razuma

    Nedavno listam po kutiji uspomena i naiđem na poklonjenu mi matursku sliku sa posvetom: Mom glasu razuma. A jeste, i bila sam joj glas razuma, godinama nakon pisanja te posvete, godinama pre. Njoj, i još nekolicini. Bila i jesam jer sam ih volela, jer su bili moji, jer su mi značili, jer im je nekad to zrnce razuma bilo potrebno da dođu sebi, da budu pravi moji.
    I to me odvede do nekim dragih, milih, mojih koji su moj glas razuma. Onih koji, najčešće sa malo reči, onako usput, u čapric divanu ili šali, znaju da me klepe po ušima, direktno i iskreno, da mi saspu u lice istinu, da me nateraju da prinudno ateriram ili pak da se dignem, da me na sekund ljutnu, a potom malo i poraze, ali nateraju da se pokrenem i nađem pravo mesto za sebe. Ja znam da to čine punim srcem, i bez obzira na sekund ljutnje, verujem ih, volim i cenim takvu iskrenost.

    Koliko znamo da zastranimo i koliko su nam ti glasovi razuma kojima nas neko klepi po glavi potrebni? Na koji način ih primamo i kome dozvoljavamo (da, ipak mislim da to treba dozvoliti) da nosi titulu "glasa razuma"?
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #2

    Odgovor: Glas razuma

    Istovetnu posvetu sam dobila od svoje sadasnje kume.
    Davno, mozda pred kraj srednje skole, tad sam joj pomogla da ne krene stranputicom i sad nekad u sali kad prebiremo po problemima ona zna da odvali
    - Sad ce glas razuma, da presudi i kaze nesto pametno.

    Znam da zastranim i znam da uvek idem glavom kroz zid.
    Postoji samo jedna osoba koja me najbolje poznaje, ponekad pomislim bolje i od mene same.Samo ona ima pravo da me raspali recima po glavi kad je potrebno.
    Nekad nastupi ljutnja, usled surove istine, pa i dani cutanja.
    Ali uvek na kraju poslusam, kad razmislim i hiljadu puta pretumbam misli po glavi.
    I uvek je nepogresivo u pravu.
    Samo je meni trebalo mnogo vremena da shvatim to.
    Imam svoj glas razuma koji me uvek cuva da ne posrnem u provaliju i hvala mu!

  3. #3

    Odgovor: Glas razuma

    iskrivio sam se pod teretom dva sunca u prvoj kuchi
    shkorpije i jarca u "toplom" domu
    i sudara dve civilizacije
    oslobodjenje je lichilo na izlazak iz potpalublja
    rimske galije
    pa dosta godina nakon toga sam
    bila k'o muva koja besposhtedno udara glavom
    o staklo odshkrinutog prozora

    it took a dive after a three year old
    on a winter morning
    to clear my mind
    and start walking on my own

    ispravljanje je bilo dugotrajno i mukotrpno
    i ne bi ni uspelo da nije bilo nekoga
    ko u tom trenutku vishe nije bio zziv....
    takav glas razuma i shamane je kalio, sigurna sam.
    & underpaid......

  4. #4

    Odgovor: Glas razuma

    Moj " glas razuma" sam sebi JA. Ne kazem da nema onih u mom okruzenju, bliksih, dobronamernih, koji sa strane bolje neke stvari vide i osluskuju vezano za mene i o meni.....i bolje od mene! Ali ne vredi, dok ne cujem neko svoje "unutrasnje JA", ne "odazivam se", mozda taj glas u meni nije uvek isparvan, ne vodi tamo gde treba, ne donosi konkretno i pravo resenje, ali je moj, i ako nije dobar, ako me odvede gde ne treba, moj je...a sebe i sve svoje greske jedino podnosim i znam da "nosim" sama, samo sama....
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  5. #5

    14 Odgovor: Glas razuma

    Imam glasove razuma. Volim kada se izmešaju, tako da mogu da izvedem sjajan zaključak zahvaljujući njima.
    Ništa bolje, a bolnije, kada te glas razuma opauči... Baš onako, da mogu da izbrojim sve zvezde i ptičice oko glave... To su moji ljudi... Oni, koji su se uvukli u gotovo svaku moju poru... Znaju kako dišem... Znaju kako ću da reagujem... Znaju...
    Ono, što znam je, da uvek mogu da im se obratim...
    Da ću da budem shvaćena na pravi način, bez obzira na sve.

    Mada, kada se osvrnem par godina unazad... Setim se Jovana i Siniše... dve device, horoskopske, sa kojima sam provodila dane i noći... Nadasve inteligentni, a ja sam pre svega umela da slušam... i da čujem...
    Od njih sam dobila titulu:
    ''Kakav - takav, ali naš glas razuma'' (makarakav )

    Osluškujem svoje malo ja... pričam sa svojim glasovima razuma... i sređujem... rešavam problemčiće... kao da su rukom odneti...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  6. #6

    Odgovor: Glas razuma

    I pored toga što možda nisam baš najbolje shvatio temu daću svoj komentar.

    Naime, oduvek sam bio spreman i otvoren za savete. I kao dete bio sam razuman, ali ne i bezrezervno poslušan. Umeo sam da branim stav i to ponekad krajnje čvrsto, čak i po cenu batina.

    Naravno da sam u životu i grešio pa i sada grešim. Ali te moje greške su najčešće bile iz neznanja, odnosno zbog nedostatka potrebnih inputa u procesu donošenja odluke, a ne zbog principijelnog stava, odnosno iracionalnosti. Međutim, priznajem da je bilo i onih drugih, onih koje se čine iz strasti, želje, nadanja... I, verovali ili ne, bio sam svesan da ih činim. Svaki put sam znao da takvim svojim postupcima ulazim u rizik, tako da mi ne bi pomogao nikakav glas razuma sa strane u tim trenucima, jer mi ništa ne bi novo mogao saopštiti što moj razum već i sam nije znao.

    Ali, čovek je i emotivno i iracionalno biće i ponekad poklekne pod tim svojim karakteristikama. Ovim se ne branim već samo objašnjavam svoje postupke i sa ove vremenske distance mogu reći da mi nije žao niti jedne jedine svoje greške kada nisam poslušao razum. Vredelo je svaki put...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #7

    Odgovor: Glas razuma

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Nedavno listam po kutiji uspomena i naiđem na poklonjenu mi matursku sliku sa posvetom: Mom glasu razuma. A jeste, i bila sam joj glas razuma, godinama nakon pisanja te posvete, godinama pre. Njoj, i još nekolicini. Bila i jesam jer sam ih volela, jer su bili moji, jer su mi značili, jer im je nekad to zrnce razuma bilo potrebno da dođu sebi, da budu pravi moji.
    I to me odvede do nekim dragih, milih, mojih koji su moj glas razuma. Onih koji, najčešće sa malo reči, onako usput, u čapric divanu ili šali, znaju da me klepe po ušima, direktno i iskreno, da mi saspu u lice istinu, da me nateraju da prinudno ateriram ili pak da se dignem, da me na sekund ljutnu, a potom malo i poraze, ali nateraju da se pokrenem i nađem pravo mesto za sebe. Ja znam da to čine punim srcem, i bez obzira na sekund ljutnje, verujem ih, volim i cenim takvu iskrenost.

    Koliko znamo da zastranimo i koliko su nam ti glasovi razuma kojima nas neko klepi po glavi potrebni? Na koji način ih primamo i kome dozvoljavamo (da, ipak mislim da to treba dozvoliti) da nosi titulu "glasa razuma"?
    Ne znam da li svi na isti nacin dozivljavamo *glas razuma*?
    Mnogo nas je sujetno da bi priznali da nas NEKAD NEKO prizvao pameti....

    Zapravo mislim da nam taj glas razuma najpotrebniji u mladosti ,jer tad smo nesigurni,puni elana,zelja,htenja a nije lako izbalansirati sta mogu od svega toga da realizujem....tako da tad te neko *klepi* i kaze *Kud si posao? Uspori,ne ide tako....*

    Ja nemam glas razuma
    Sama sebi sam glas razuma.
    Jedino kome sam ja glas razuma su moja deca.
    Ne znam meni to jako nezahvalna *titula* ,jer uciti nekog pameti jednostavno mi se ne svidja.
    Jedino ako me pitaju za misljenje tada kazem istinu.
    Najveca vlast je vladati sobom.

  8. #8

    Odgovor: Glas razuma

    - ja opet držim da svaki čovjek u sebi ima tačnu vagu /vi to zovete glas razuma/ kojom može tačno izvagati... i odgovoriti sebi šta je dobro a šta zlo...
    treba samo naučiti kako se koristi ova vaga.

  9. #9

    Odgovor: Glas razuma

    Hm, glas razuma. Poslednje dve- tri godine je stalno na "on" uključen. On predstavlja sposobnost, kako primanja, tako i sređivanja i baratanja svim informacijama, počev od onih čulnih utisaka, pa sve do apstraktnih kategorija.Prečesto moramo sačekati decenije da do toga dođemo i to neko zove "buđenjem" ,neko "rad na sebi" , neko "brušenjem karaktera"... Razum nam je prilično jasan kad jednom uključimo taj deo, ali svest se ispoljava dvojako (bar ja tako percipiram).Prvo kao povezanost sa razumom i to nam predstavlja ZNANJE i povezanost sa nesvesnim,odnosno kao spoljna i unutrašnja spoznaja. E,sad,kako nam je to delovanje unutrašnje spoznaje van svesti i mi ne možemo svesno uticati na njega, jasno će nam na kraju biti (kad bezbroj puta udarimo glavom o zid), da rezultati njenog funkcionisanja mogu postati dostupni samo ako pokrenemo mehanizam svesnog i nesvesnog, kao i sve njih sa RAZUMOM, koji ja nazivam INTELEKT!
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  10. #10

    Odgovor: Glas razuma

    Moj GLAS RAZUMA bila je i ostala definitivno moja kuma.To je moja najbolja drugarica i mogu slobodno da kažem nešto mnogo više od toga-neko ko me najbolje poznaje na ovom svetu.

    U nekim životnim situacijama čovek prosto nije u stanju da racionalno razmišlja.Tada mi njeno mišljenje i njen savet predstvljaju putokaz i moram da kažem da kad god sam posle takvih naših razgovora nanovo sagledavala problem, rešenje je uvek bilo lakše naći.

    Nisam sujetna kada su ljudi za koje sam sigurna šta im začim u pitanju,kada su to pravi prijatelji,jer nekad su dve glave uistinu pametnije od jedne.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  11. #11

    Odgovor: Glas razuma

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Koliko znamo da zastranimo i koliko su nam ti glasovi razuma kojima nas neko klepi po glavi potrebni? Na koji način ih primamo i kome dozvoljavamo (da, ipak mislim da to treba dozvoliti) da nosi titulu "glasa razuma"?
    Često znam da zastranim...češće nego što sam spremna to da ikome (sem meni samoj) priznam.
    Ali...nažalost (ili na sreću) još nisam srela osobu koja će mi biti glas razuma u smislu da me klepa po glavi ili šuta u doope...
    Pokušavali su neki, ali sam iza tog pokušaja otkrila njihove skrivene (golim okom nevidljive) namere. Nisam osetila iskrenost
    I kada bolje razmislim...ne treba meni jači sud od suda sopstvene savesti...
    Ni ja samu sebe ne poznajem u potpunosti (ni svoje mogućnosti ni svoje granice dokle i odakle)...pa je iluzorno da neko tamo sa strane, koji me poznaje u onolikoj meri u kojoj sam mu ja dopustila da me poznaje...zna nešto bolje od mene same...
    Ali imam drugu vrstu glasa razuma
    Glas razuma koja je na neki način potvrda mom, unutrašnjem, glasu razuma...bez ikakve sugestije sa moje strane...
    Tada znam da nisam "u krivu"...
    Budi pametan i pravi se lud

  12. #12

    Odgovor: Glas razuma

    glas razuma...
    javio se po rodjenju deteta
    mogu da kazem da sam bila previse impulsivna pre toga,previse samodestruktivna,previse u procepu izmedju licnih zelja i ocekivanja drugih
    moje dete je postalo moj svemir,i tad sam prvi put osetila odgovornost,prvpo prema njemu,a potom i prema sebi
    Ploviti se mora i bez broda ..

  13. #13

    Odgovor: Glas razuma

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Ja znam da to čine punim srcem, i bez obzira na sekund ljutnje, verujem ih, volim i cenim takvu iskrenost.

    Koliko znamo da zastranimo i koliko su nam ti glasovi razuma kojima nas neko klepi po glavi potrebni? Na koji način ih primamo i kome dozvoljavamo (da, ipak mislim da to treba dozvoliti) da nosi titulu "glasa razuma"?
    Koliko sam ja shvatio uvodničara, poenta glasa razuma je baš u tome da nam kaže kada grešimo.
    Ili bar da nas dovede pameti kada počnemo da se kolebamo da li smo doneli pravu odluku, što se svodi na isto.
    Stoga ne razumem ovo:

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku
    Ni ja samu sebe ne poznajem u potpunosti (ni svoje mogućnosti ni svoje granice dokle i odakle)...pa je iluzorno da neko tamo sa strane, koji me poznaje u onolikoj meri u kojoj sam mu ja dopustila da me poznaje...zna nešto bolje od mene same...
    Ali imam drugu vrstu glasa razuma
    Glas razuma koja je na neki način potvrda mom, unutrašnjem, glasu razuma...bez ikakve sugestije sa moje strane...
    Tada znam da nisam "u krivu"...
    Osobe koje su se vremenom dokazale kao naši prijatelji imaju, po meni, upravo taj zadatak da nas zaustave kada srljamo i spreče da napravimo greške. One osobe koje nas hrabre i podstiču da nastavimo sa greškama (laskavci, podanici ili proračunati) nipošto nisu glas razuma. Nije najnužnije da nas neko "zna bolje od nas samih", već je dovoljno da bude objektivan i kaže ono što je vidljivo sa strane, nezamagljeno našom subjektivnošću ili vrelom glavom tada.
    I sam uvodničar reče "trenutak ljutnje" (jer nam neko kaže ono što, možda, ne želimo čuti) ali je to istinitno i baš rečeno zato što nas voli i ne želi da pogrešimo.
    Zato nikako ne mogu shvatiti da je glas razuma "potvrda da nisam u krivu" !
    Kako nas onda "klepi po glavi"?

    U životu sam sreo svega nekoliko osoba koje su umele i znale da me "ukoče" kada sam "vruć" i srljam u gluposti. Tada najviše trebamo iskrenu sliku toga šta radimo. Da, te osobe jako dobro znaju da rizikuju da i njih svrstamo u "protivnike" jer nam govore "uz dlaku". A za to treba hrabrosti, iskrene ljubavi i inteligencije!
    Nema te osobe koja je samoj sebi dovoljna, bez glasa razuma koji će je "klepiti" i vratiti na pravi put.
    Moja dugogodišnja prijateljica je to baš zato što je podosta puta umela, bez rukavica, da mi sruči istinu u oči! Takođe i ona od mene je isto očekivala i srećom takvim postupcima smo prevazišli i zaobišli mnoge životne zamke. Da nemamo jedno u drugom glas razuma napravili bi mnoge greške koje bi nas godinama pratile.
    Hvala joj, što postoji, što se ne usteže reći "ne seri" kada zabrazdim. Posle popijemo i smejemo se svemu jer da nema te "kočnice" ko zna u šta bi udarili.
    P.S. Uostalom i Napoleon je rekao:
    - Nikada ne prekidaj neprijatelja kada pravi greške.
    Kao i rečenica lopova u zatvoru kada je odgrizao majci uvo uz reči:
    - Što me nisi išamarala kada sam prvi put doneo kući tuđu olovku?
    Poruku je izmenio Sivi, 26.04.2013 u 15:54 Razlog: dodat P.S.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  14. #14

    Odgovor: Glas razuma

    Kao prvo ne vidim zašto bi svima bilo sve jasno
    Kome jeste ok, kome nije..opet ok...
    ...ali ovaj put ću napraviti presedan i navesti OI jedan prost primer...
    Recimo da poznajem neku osobu. I recimo da mi ta osoba vremenom postane više kao "kamen oko vrata".
    I počinjem vremenom da se osećam sve lošije i lošije u prisustvu iste...
    Ali...uvek ima neko ali (koje me često u životu urnisalo)...pomislim...pa i ta osoba je nečije dete, pa na silu tražim iole pozitivno u njoj...
    I onda nastaje moralna dilema...šta ako pogrešim (pred Bogom ili ljudima) i odbacim tu osobu? Upravo da ne bih posrnula u grešku...
    E tada na scenu (može da) stupa onaj Glas razuma iz moje priče...koji isto poznaje tu osobu....i potražim mišljenje...
    Ako se poklapa (bez moje sugestije) onda znači da nisam u krivu (u svojoj odluci)...
    Zaključak...svojim iskrenim stavom i misljenjem spreči me da napravim grešku i odložim agoniji na neodređeno...

    Nadam se da sam sada jasnija...
    Poruku je izmenio leptirić, 26.04.2013 u 16:11
    Budi pametan i pravi se lud

  15. #15

    Odgovor: Glas razuma

    Malo razumljivije, ali ostaje pitanje da li glas razuma može biti neko ko ZNA šta očekujemo (ili barem misli da zna).
    Da ilustrujem isto primerom:
    Majka pomisli da je njenom sinu stalo do neke devojke i zato je pozove sa njima na more.
    Tu bude zgranuta nekim postupcima iste, ali prećuti pred sinom jer "bože moj, videće i sam".
    Ispostavi se da sve eskalira i majka shvati da je postupcima "neka ga, uvideće, ja ću mu omogućiti da češće bude sa njom" napravila grešku jer je sin pomislio da ona to odobrava i želi.
    Ima more osoba, često nama jako bliskih, koje prave grešku i odobravaju nam (jer pretpostavljaju šta želimo čuti).
    Baš zato i rekoh:
    - Nije uopšte nužno da nas neko poznaje (bolje od nas samih), već da li ima hrabrosti i želje da nam kaže ono što se sa strane lako vidi.
    Ako bih morao da biram između prijatelja koji će klimati glavom (zarad mira u kući) i (čak) površnog poznanika koji će reći šta vidi, objektivno, neopterećen poznavanjem mene ili navijanjem za mene, izabrao bih drugog!
    Na stranu to što, realno, treba uputiti "glas razuma" u materiju objektivno, ne obojeno našim viđenjem, izvlačenjem iz konteksta i samim tim friziranim informacijama.
    Naime, ako zaista želimo glas razuma, onda je bolje da činjenice koje ima budu prave. Stoga i rekoh, sud čak i slučajnog poznanika ume da bude mnogo bolji ukoliko mu mi ništa ne serviramo već sam vidi i naše i tuđe postupke.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Prvi glas Srbije
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 91
    Poslednja poruka: 28.01.2013, 10:56

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •