DŽUNGLA
u sred badžine sobe
Obzirom da mi je dete bez oca ostalo sa sedamnaest meseci... u zadovoljstvo oslikavanja njegove sobe, morala sam pored boja da ubacim i neke psihološke "momente",
dovijala sam se kako sam znala i umela, da ga tuga i praznina zbog nedostatka oca, zaobiđu.. koliko je god moguće ...
i ne dotaknu onako kako su tih godina doticale, gušile i rušile mene.
Soba je šarena - da šarenija ne može da bude.
Sunce je tu dan i noć
Svi se smeju ...
i šašavi pajaci i dobroćudne zmije i lavovi i mali slonovi i presrećni pitomi tigrovi i puževi veći od zečeva i glistice i pčele
i leptiri promera losova i žirafe i pospani medvedi i blentavi lešinari i zmajevi što bljuju vatru kao šibice ...
i ... nema životinje za koju znam da postoji... a da je nisam nacrtala.
I sve su po tri ...
Reči "Tata Mama I Ja", osmeh pred spavanje.. i u snu širom raširene rukice ... duuugo su mi bili jedini - i više nego dovoljni "punjači".
U najvećoj meri, zahvaljujući BAŠ ovom crtežu.