Ljubav je vrlo kompleksno čuvstvo, kojem prethodi zaljubljivanje. Zaljubljenost proizlazi iz razvoja osjećaja privrženosti, prijateljstava, simpatija, pa se i teško može diferencirati od ovih pojmova. To je vjerojatan razlog zbog kojeg je ova tematika vrlo malo opisana u dostupnoj literaturi.
Autori Joško Sindik, Zvjezdana Veselinović i Minja Jeić (2005), proveli su istraživanje s temeljnim ciljem utvrđivanja nekih karakteristika dječjih ljubavi u predškolskoj dobi djece. Ispitano je 172 ispitanika u 3 dječja vrtića, 2 u Zagrebu i jedan u Zaprešiću, a prikupljeni su podaci o spolu i dobi djece, te procijenjene različite karakteristike djece u koju se djeca zaljubljuju (objekti zaljubljenosti). Na pitanja Upitnika o dječjim ljubavima usmeno su odgovarala djeca. U obradi rezultata, utvrđene su povezanosti različitih karakteristika, razlike između djece koja jesu ili nisu aktualno zaljubljena, te između manjeg (Zaprešić) i većeg grada (Zagreb). Rezultati su podržali veći dio postavljenih hipoteza.
Dvije trećine ispitane djece predškolske dobi izražavaju afektivnu privrženost prema vršnjacima u smislu 'zaljubljivanja'. Djeca se značajno češće zaljubljuju u djecu koja su također polaznici vrtića, te u djecu s kojom dijete dijeli članstvo u odgojnoj grupi. Zaljubljenost je u pravilu značajno povezana sa sposobnosti 'igranja' s drugima, fizičkom privlačnošću, iskazivanjem socijalno poželjnih ponašanja i posjedovanjem socijalnih vještina. Također, podržana je hipoteza o značajnoj povezanosti zaljubljenosti u neki 'objekt ljubavi' i njegovog dugotrajnijeg pohađanja dječjeg vrtića, redovitosti pohađanja vrtića, posjedovanja braće i/ili sestara. Utvrđeno je da 'objekti zaljubljenosti' pretežito minimalno posjeduju neurotske simptome. Prihvaćene su i hipoteze o većoj sposobnosti prepoznavanja sebe kao objekta nečije zaljubljenosti kod djece koja su zaljubljena, kao i o postojanju istovremenog pozitivnog afektivnog odnosa prema drugim, manje važnim objektima zaljubljenosti. Nije potvrđena hipoteza da se o zaljubljenosti statistički značajno češće izražavaju djeca iz većeg grada, nego manjeg. Također, ni spol ni dob nisu pokazali povezanost s zaljubljivanjem. Nije potvrđena hipoteza o navođenju podjednakog broja 'homoseksualnih' i 'heteroseksualnih' ljubavi, zbog čega ima razloga vjerovanju da zaljubljenost, barem dijelom, i u predškolskoj dobi ima drugačije karakteristike od prijateljstva. Kod djece zaljubljivanje nije direktno povezano s prošlim iskustvima. Hipoteza o nepostojanju ljubomore kod predškolske djece je odbačena, čak je utvrđeno da su i predškolska djeca statistički značajno ljubomorna. Vjerojatno je da je zaljubljivanje predškolske djece drugačije nego zaljubljivanje kod odraslih, barem po procjenjivanim karakteristikama.
Konačno, uzimajući u obzir navedeno, ali i prava djece, njihove psihosomatske mogućnosti, što bi se moglo savjetovati odgojiteljima i roditeljima?
Pustite djecu da sami odabiru svoje prijatelje i objekte zaljubljenosti. Odobravajte njihove simpatije i ne rukovodite se vlastitim preferencijama.
Shvaćajte njihove izbore ozbiljno, da se dijete ne osjeti posramljeno.
Imajte na umu da je važno da dijete zadrži povjerenje u vas, kad želi razgovarati o svojim prijateljima i "ljubavima".
Ako djetetov prijatelj ili objekt ljubavi nepoželjno djeluje na njega (destruktivno ili ga "iskorištava"), pokušajte ga usmjeriti tumačenjem razloga nepoželjnosti neke aktivnosti, a ne "diskreditacijom" njega samog ili njegovog prijatelja, te sugeriranjem drugih izbora (npr. "dogovori se oko korištenja igračaka").
"Nemoj se igrati s njim" - neka bude jedan od vaših posljednjih izbora.
Nemojte se previše oduševljavati povremenim pozitivnim efektima činjenice da u nekim zemljama već predškolcima određuju tko će biti njihov bračni partner.
izvor:
RODA