Nemam neki materijalni zivotni cilj.
Osim da obezbedim sebi, osnovnu, udobnost zivota.
Mnogo toga sam postigla sa ovoliko mojih godina,sad zvucim kao Becar ali neki ljudi to ne urade za citav zivot.
Sve sama sa svojom voljom i upornoscu.
Zadovoljna sam sobom u tom pogledu, od zivota ne trazim mnogo i ne nadam se nicem velikom, dobro zdravlje, a sa svim ostalim cu se ja izboriti, vec nekako.
Moj cilj je da odzivim zivot, na najbolji nacin.
I zato se nekad budim ujutru pre svanuca, kako bi osetila miris tek dolazeceg jutra i odslusala pesmu pticica, kraj moje terase.
Jos uvek znam da legnem na tek pokosenu travu i udisem miris zemlje.
Ili da sedim uz prozor, dok kisa pada i zamisljam kapi kako igraju samo svoj valcer.
Ili oblake, dok prave samo meni znane znakove.
Jos je ono malo dete zivo u meni
Da pomognem koliko mogu, a da ne odmognem.
Da se budim nasmejana kraj nekog koga volim i ko me voli.
Trudim se da ne zivim tudje zivote, vec ovaj svoj mali svet pretvorim u najlepsu oazu.
Cilj mi je da jednog dana, na koncu ovog zivota, mogu sebe pogledati u ogledalo, da se ne postidim,same sebe.