Zanima me kakvo je Vaše gledište Vaše obitelji. Tko je najmirniji, tko dobrica, tko najpametniji...
Tata - osoba koja voli da je uvijek u pravu i smatra da jedino je njegova riječ ta koja drži vodu. Smatram se uvijek prozvanim da komentira bilo što. Osoba koja je u poznim godinama podjetinjila.
Mama - osoba koja voljna pomoći ali njezine promjene raspoloženja su ubojite. Ali, naučih se ponašat u skladu sa time
Starija seka - osoba koja nema dlake na jeziku. Voljna pomoći uvijek.
Mlađa seka - prije je bila mala naivka a sada je samo dobrica.
Mlađi brat - dečko u pubertetu koji je odrastao samo sa ženama (mama i tri sestre). Malo razmažen ali jako inteligentan. Trenutno je u fazi divljanja hormona ali nije on loš. Malo eksplozivan ali nadasve je ok. Očekujem puno od njega.
Baka Mira - e to je moj bakić! Bez nje ništa! Osoba koja nikad nije podigla glas na nikoga. Moj bakutaner kojeg volim - obožavam!!
Deda Dragutin - hm... Zajebant svoje vrste ali takvog ga volim. Potpuno je bespomoćan bez mojeg bakića ali ne bi on to pokazao...
Baka Zlata - to je pak šišmiš. Voli biti u centru pažnje i voli imati uvijek pravo. Znatiželjna osoba koja voli imati kontrolu. Vjerujem da bi se u Njemačkoj zvala Helga.
Moj suprug - dijete u tridesetoj. Osoba koja me potpuno poznaje i kada sam u deliriju točno zna kako ja funkcioniram. Moje drugo JA.
I zadnja ali po svemu prva - Moja kćerka - ludica jedna koja je inteligentna, draga i voljna pomoći slabijima ali, brate mili, ta kada joj nešto nije po volji, tada je to prava muka. Tada je tvrdoglava kao mazga, plače kao da je kišna godina i jako dobro zna nametnut grižnju savjesti. Ali, moja je. Ne da se zajebavati i zna spustiti.
Kakva je Vaša obitelj?





Citat
:


dama, fina i suptilna, nekada se pitam da li je ona "nasa"
, ipak jedna vedra i divna malda zena

Uvijek sam mislila da ću ja biti ta plachipichka u porodici, a pokazalo se suprotno...mogla je sve, a nije uspjela ništa. I ne, nisam govno kad pišem ovako...dio je moje porodice...ja nikoga nisam birala...ja sam došla na gotovo. A valjda onima koje voliš trebaš da daješ šanse i šanse...dok se boje ne rastope. 
Većine više nema, oni koje volem su daleko, one koje ne podnosim viđam svakog dana.... život ima čudan smisao za ironiju 

partizanka, istaknuta...upoznala Tita 
.





