Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije? - Strana 4
Strana 4 od 5 PrvaPrva ... 2345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 67
  1. #46

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad jugoslavije?

    po meni je kriwa Hrwatska..Tudjman
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 11.10.2009 u 14:20 Razlog: bez prozivanja članova...

  2. #47

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad jugoslavije?

    Citat Sivi kaže: Pogledaj poruku
    Glišo...tačno je da se bilo zatečeno mogućnošću građanskog rata,
    tako je.. svi smo bili zatečeni, osim tih nekoliko debila koji su tačno znali ŠTA 'oCHE ... samo se zebali u KAKO 'oCHE


    Citat Sivi kaže: Pogledaj poruku
    ali odlučni i precizni udari po vitalnim delovima secesionista bi jako brzo dali rezultate...a ceo svet bi rekao "pojeo vuk magarca " (da oprosti Uprolazu..slučajnost ).
    Verovatno, ali već je "buba bila u uhu" ... ne bi (verovatno) ni to tako dugo potrajalo.

    ma...

    eboimpasmater.. popalili narod, pa se krišom sastajali, posmatrali, ždrali, pili ... i divanili.

    Stvarno ponekad pomislim - kako se sudbinski nađoše to tuce umobolnika u isto vreme, na istom mestu... sa istom dijagnozom ?

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  3. #48

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad jugoslavije?

    Nacionalnu istoriju ucih samo do Prvog svetskog, sve sto se desavalo pa ima vise verzija, bila sma malap a ne znam, a analiuzu bih ostavila za neke druge teme. Slusam jedne slusam druge.... Sve je to maslo stranaca garant... A i mi smo doprineli (kad kazem mi mislim na sve nas u ex YU)...
    Mislim da biti normalan nije uvek vano.
    Ponekad biti normalan nije ba ni zdravo.

  4. #49

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad jugoslavije?

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku
    eboimpasmater.. popalili narod, pa se krišom sastajali, posmatrali, ždrali, pili ... i divanili.

    Stvarno ponekad pomislim - kako se sudbinski nađoše to tuce umobolnika u isto vreme, na istom mestu... sa istom dijagnozom ?
    Znaš kako...ima dana kad se ne isplati ustajati iz kreveta .
    Ozbiljno...treba biti iskren pa reći da su , realno, svi oni bili trice i kučine sa zaostalim ideologijama na kraju 20 veka. Samo nejasno mi je kako su ljudi zdravog razuma dopustili da takav talog od vođa ispliva na površinu ? Moje jedino objašnjenje je da su svi ljudi zdravog razuma pre svega slobodni strelci, dok su ovi koji su sve te i doveli na tronove čoporaši kojima je lako manipulisati . A nikad ne može pametan da popusti koliko lud može da zategne .
    Negativna selekcija u društvu je najzad dovela do toga da patuljci vladaju. Ili...kako to lepo reče Meša Selimović "Na ovim prostorima se, otprilike, svakih 50-ak godina, pametni ućutkaju, budale progovore a fukara obogati" .
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  5. #50

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Mislim da je pitanje "Ko je kriv za raspad Jugoslavile?" prerano postavljeno. Jedan dobar (i istinit) odgovor ce se moci dobiti za jedno sto godina kada ne bude vise bilo aktera, niti njihove dece i unuka koji su bili po uticajem aktera, ovih dogadjaja. Vidim da je nekolicina diskutanata vec oformilo svoje "cvrsto" ubedjenje i veruju da su bas oni u pravu u njihovom verovanju u nekakve svetske zavere raznoraznih religioznih i drugih organizacija i raznoraznih drzava protiv jadne i nevine Srbije. Ipak, zeleo bih da doprinesem ovoj diskusiji i dam svoje misljenje koje moze ali ne mora biti tacno, odnosno prihvatljivo svakome.

    Po mom misljenju glavni krivac za raspad Jugoslavije je... Jugoslavija. Ja verujem da su narodi Jugoslavije hteli da i dalje zive u Jugoslovenskoj zajednici niko ih ne bi mogao nagovoriti da se otcepljuju. Sve republike koje su se otcepile ucinile su to voljom ogromne vecine svojeg stanovnistva, osim u Bosni gde su Srbi bili protivni tome. Milosevic i drustvo su igrali ogromnu ulogu u stvaranju neprijateljstava medju narodima jugoslovenskih republika, ali raspad Jugoslavije nije poceo sa Milosevicem. Raspad je samo izazvan njegovom nakaradnom i glupom politikom a potpomognut fasistiodnim strankama velikosrpske orijentacije. Raspad je u stvari poceo onda kada se Jugoslavija stvarala. Kada se osnovala nova drzava, odmah po zavrstetku drugog svetskog rata, dali su joj ime Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Na teritoriji na kojoj zive jos i Makedonci, Albanci, Muslimani, Crnogorci, Madjari, Rumuni, Nemci... stvorena je drzava u kojoj samo tri naroda imaju znacaja. Ostali su ostali beznacajni odnosno nevazni! Ovde govorimo o narodima koji su starosedeoci na teritoriji novonastale kraljevine. Na samom pocetku nove zajednice stvorile su se nacije koje su vazne i one koje su nevazne! Posle je naziv nove drzave postao Kraljevina Jugoslavija, zeleci na taj nacin da daju osecaj pripadanja i onim narodima koji su se osecali izostavljenim, opet potpuno ignorisuce neslovensko stanovnistvo. Medjutim, ni svi Sloveni nisu bili zadovoljni: na celu Kraljevine Jugoslavije sedeo je Srpski kralj, a posto su Srbi bili u ogromnoj vecini u odnosu na ostale narode Kraljevine Jugoslavije oni su imali najvise predstavnika u drzavnim institucijama pa prema tome dobio se utisak da oni de fakto vladaju. U Titovoj Jugoslaviji ovo se pokusalo ispraviti. U drzavnim institucijama su uglavnom bili svi podjednako zastupljeni i u pocetku je izgledalo da su svi bili zadovoljni. Medjutim tu se stvarao jedan drugi nacin diskriminisanja: clanovi komunisticke partije su imali iskljucivo pravo prvenstva u svim oblicima vladanja i poslovanja. Ako znamo da je Srbija bila republika sa najvecim brojem stanovnika i da je bas u Srbiji bio najveci broj komunista, logicno je onda bilo da je najveci broj "rukovodilaca", policajaca i pripadnika JNA bilo bas iz Srbije. "To je logicno!" vicemo mi iz Srbije "zato sto je nas najvise!". "To je nepravda i diskriminacija" vicu ostali "Srbija vlada Jugoslavijom!".

    Da skratim: Jugoslavija nije od samog pocetka svoga postojanja imala nikakve sanse da prezivi. Opstala je ovoliko dugo samo zahvaljujuci policiji i vojsci. Jedini narod koji je stvarno zeleo Jugoslaviju je bio srpski narod. To se dokazalo u zadnjim danima Jugoslavije kada je Srbija vodila ratove protiv svih ostalih ne bi li sacuvala Jugoslaviju. Kada su sve republike odlucile da idu svojim putem Milosevic je rekao NE! Ispada da se Jugoslavija nije raspala nego da su se svi otcepili od Srbije. Kao da je Jugoslavija bila u privatnom vlasnistvu Srbije. Nije onda ni cudo kada su nas progasili glavnim krivcem onih ratova, a ostale narode nevinim zrtvama.

    Prema tome, da se vratim na pocetak, ja mislim da je glavni krivac za raspad Jugoslavije Kralj Aleksandar Ujedinitelj. Da nije imao megalomanske zelje da vlada drzavom koja je nekoliko puta veca od Srbije, Jugoslavija ne bi ni postojala pa samim tim ne bi bilo ni bratoubilackih ratova, razaranja, ubijanja i mrznje.

  6. #51

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Citat Podbarac kaže: Pogledaj poruku
    Mislim da je pitanje "Ko je kriv za raspad Jugoslavile?" prerano postavljeno. Jedan dobar (i istinit) odgovor ce se moci dobiti za jedno sto godina kada ne bude vise bilo aktera, niti njihove dece i unuka koji su bili po uticajem aktera, ovih dogadjaja. Vidim da je nekolicina diskutanata vec oformilo svoje "cvrsto" ubedjenje i veruju da su bas oni u pravu u njihovom verovanju u nekakve svetske zavere raznoraznih religioznih i drugih organizacija i raznoraznih drzava protiv jadne i nevine Srbije. Ipak, zeleo bih da doprinesem ovoj diskusiji i dam svoje misljenje koje moze ali ne mora biti tacno, odnosno prihvatljivo svakome.

    Po mom misljenju glavni krivac za raspad Jugoslavije je... Jugoslavija. Ja verujem da su narodi Jugoslavije hteli da i dalje zive u Jugoslovenskoj zajednici niko ih ne bi mogao nagovoriti da se otcepljuju. Sve republike koje su se otcepile ucinile su to voljom ogromne vecine svojeg stanovnistva, osim u Bosni gde su Srbi bili protivni tome. Milosevic i drustvo su igrali ogromnu ulogu u stvaranju neprijateljstava medju narodima jugoslovenskih republika, ali raspad Jugoslavije nije poceo sa Milosevicem. Raspad je samo izazvan njegovom nakaradnom i glupom politikom a potpomognut fasistiodnim strankama velikosrpske orijentacije. Raspad je u stvari poceo onda kada se Jugoslavija stvarala. Kada se osnovala nova drzava, odmah po zavrstetku drugog svetskog rata, dali su joj ime Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Na teritoriji na kojoj zive jos i Makedonci, Albanci, Muslimani, Crnogorci, Madjari, Rumuni, Nemci... stvorena je drzava u kojoj samo tri naroda imaju znacaja. Ostali su ostali beznacajni odnosno nevazni! Ovde govorimo o narodima koji su starosedeoci na teritoriji novonastale kraljevine. Na samom pocetku nove zajednice stvorile su se nacije koje su vazne i one koje su nevazne! Posle je naziv nove drzave postao Kraljevina Jugoslavija, zeleci na taj nacin da daju osecaj pripadanja i onim narodima koji su se osecali izostavljenim, opet potpuno ignorisuce neslovensko stanovnistvo. Medjutim, ni svi Sloveni nisu bili zadovoljni: na celu Kraljevine Jugoslavije sedeo je Srpski kralj, a posto su Srbi bili u ogromnoj vecini u odnosu na ostale narode Kraljevine Jugoslavije oni su imali najvise predstavnika u drzavnim institucijama pa prema tome dobio se utisak da oni de fakto vladaju. U Titovoj Jugoslaviji ovo se pokusalo ispraviti. U drzavnim institucijama su uglavnom bili svi podjednako zastupljeni i u pocetku je izgledalo da su svi bili zadovoljni. Medjutim tu se stvarao jedan drugi nacin diskriminisanja: clanovi komunisticke partije su imali iskljucivo pravo prvenstva u svim oblicima vladanja i poslovanja. Ako znamo da je Srbija bila republika sa najvecim brojem stanovnika i da je bas u Srbiji bio najveci broj komunista, logicno je onda bilo da je najveci broj "rukovodilaca", policajaca i pripadnika JNA bilo bas iz Srbije. "To je logicno!" vicemo mi iz Srbije "zato sto je nas najvise!". "To je nepravda i diskriminacija" vicu ostali "Srbija vlada Jugoslavijom!".

    Da skratim: Jugoslavija nije od samog pocetka svoga postojanja imala nikakve sanse da prezivi. Opstala je ovoliko dugo samo zahvaljujuci policiji i vojsci. Jedini narod koji je stvarno zeleo Jugoslaviju je bio srpski narod. To se dokazalo u zadnjim danima Jugoslavije kada je Srbija vodila ratove protiv svih ostalih ne bi li sacuvala Jugoslaviju. Kada su sve republike odlucile da idu svojim putem Milosevic je rekao NE! Ispada da se Jugoslavija nije raspala nego da su se svi otcepili od Srbije. Kao da je Jugoslavija bila u privatnom vlasnistvu Srbije. Nije onda ni cudo kada su nas progasili glavnim krivcem onih ratova, a ostale narode nevinim zrtvama.

    Prema tome, da se vratim na pocetak, ja mislim da je glavni krivac za raspad Jugoslavije Kralj Aleksandar Ujedinitelj. Da nije imao megalomanske zelje da vlada drzavom koja je nekoliko puta veca od Srbije, Jugoslavija ne bi ni postojala pa samim tim ne bi bilo ni bratoubilackih ratova, razaranja, ubijanja i mrznje.
    Jedina žrtva prošlog rata smo mi komunisti i jugoslaveni koji smo pod svaku cjenu željeli očuvanje Jugoslavije i BIH koja nije željela raspad Jugoslavije . Da smo mi komunisti kontrolirali tajne službe ( OZNU , UDBU , KOS ) i vojsku JNA nikad se Jugoslavija ne bi raspala. Na raspad Jugoslavije nije utjecala gospodarska kriza iz 80-tih , a za tu krizu dosta je kriv Slobodan Miloševič jer on je bio direktor jugoslavenske narodne banke i mogo je zloupotrebit položaj i prebacit desetke milijuna na tajne račune po Cipru , Djevičanskim otocima ...... i drugdje gdje se i danas vjeruje da ti tajni računi sadrže baš taj novac iz jugoslavenske narodne banke. Ne znam koliko tu ima istine , ali gdje ima dima ima i vatre.

  7. #52

    03 Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    VIII Sednica SKJ
    Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.

  8. #53

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Nadam se da mi neće biti zamereno što ću mnogo otići u širinu i daleko u istoriju kako bih potražio uzroke raspada Jugoslavije, no da bi ih detaljnije sagledali moramo krenuti hronološki još od trenutka njenog osnivanja i razloga osnivanja, pa i pre tog momenta. Formiranju Jugoslavije prethodio je raspad dva carstva između kojih su bili podeljeni teritorija i narodi koji će kasnije činiti Jugoslaviju. Raspad Turske i Austrougarske imperije bio je u interesu ne samo naroda koji su bili potlačeni u njima, već i ostalih evropskih i svetskih sila toga vremena. Proces oslobađanja naroda je započeo propašću Otomanskog carstva, nakon dva ustanka Srbija se osamostaljuje od Turaka, formira se Kneževina Srbija a kasnije i kraljevina. Berlinski kogres je rezultirao priznanjem Srbije i Crne Gore kao suverenih država. U ovom periodu muslimansko stanovništvo napušta Srbiju i naseljava Bosnu i Sandžak koji su još uvek u sastavu Turske. Prvi balkanski rat dolazi 1912. gde Srbija zajedno sa Crnom Gorom, Grčkom i Bugarskom ratuju protiv Turaka i isteruju ih sa ovih prostora. Londonskim mirom sve države pobednice dobijaju teritorijalno proširenje međutim na insistiranje Italije i Austrougarske formira se Albanija, Srbija ostaje bez izlaza na more i bez teritorija koje je u ovom ratu oslobađala. Drugi balkanski rat dolazi ubrzo 1913. između Srbije i Grčke sa jedne i Bugara sa druge strane, Bugarska nakon poraza gubi dobar deo teritorije a Srbija se proširuje na prostore današnje Makedonije (tada južna Srbija) i delove Kosova, dok je Metohija pripojena Crnoj Gori.

    Sve ovo je bilo uvod u Prvi svetski rat jer je Srbija postala ozbiljna smetnja Austrougarskoj na Balkanu i prepreka za "prodor na istok". Sav taj period od osamostaljenje Srbije od Turaka pa do Prvog svetskog rata se može smatrati prosperitetnim i progresivnim za Srbiju, praćen usponom privrede i kulture i ugleda Srbije u svetu. Prvom svetskom ratu će prethoditi aneksiona kriza i kasnije sarajevski atentat za koji će biti optužena Srbija i koji će biti povod za izbijanje Prvog svetskog rata. Sledi austrougarski ultimatum i objava rata. Sledi prva saveznička pobeda u ratu, na Ceru, nove Austrougarske ofanzive praćene zločinima prema srpskom stanovništvu koje će činiti austrougarska vojska (među njima i narodi koje će kasnije ući u Jugoslaviju), albanska golgota i mojkovačka bitka, zatim solunski front i konačno oslobođenje. Srbi plaćaju ogromnu cenu u Prvom svetskom ratu gde gine više od 1 000 000 Srba. Srbi kao pobednici ponovo sedaju za sto sa saveznicima i sledi novo crtanje granica na Balkanu. Platforma za formiranje Jugoslavije je bila obznanjena još tokom Prvog svetskog rata, usvajanjem Niške deklaracije: ". . . Uverena u rešenost celog srpskog naroda da istraje u svetoj borbi za odbranu svoga ognjišta i svoje slobode, vlada Kraljevine smatra kao svoj najglavniji i u ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak, da obezbedi uspešan svršetak ovog velikog vojevanja koje je, u trenutku kad je započeto, postalo ujedno borbom za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca. Sjajni uspeh koji ima da kruniše ovo vojevanje, iskupiće obilato krvave žrtve koje današnji srpski naraštaj podnosi. U toj borbi srpski narod nema izbora, jer se između života i smrti ne bira. On je na nju prinuđen i vodiće je sa onakvom istom nesalomljivom energijom i s kakvom se pre sto godina borio za svoj vaskrs iz Kosovske grobnice " Cilj svih sila pobednica je bila razgradnja Austrougarske. Doneta je odluka o formiranju Kraljevine SHS. U Crnoj Gori Velika narodna skupština Srba u Crnoj Gori zbacuje kralja Nikolu koji je u izgnanstvu i donosi odluku o pripajanju Srbiji pod dinastojom Karađorđevića. Izbija božićna pobuna crnogorskih "zelenaša" protiv ujedinjenja koja biva ugušena. Znači Crnogorci nisu bili jedinstveni za ujedinjenje pod dinastojim Karađorđevića. Hravti posebno nisu bili zadovoljni ovakvom vrstom ujedinjenja. Stjepan Radić je od samog početka tražio federalno uređenje sa Srbijom (bez obzira na to što je kraljevina SHS stvarana srpskom krvlju a Hrvati su ratovali za račun poražene austrougarske). Odvajanje su tražili već 1919. od kraljevine SHS, a zanimljivo je da je pre formiranja Kraljevine SHS regent Aleksandar poslao Živoina Mišića da ispita kakvo je rapoloženje među Hrvatima i njegov izveštaj, koji je zabeležio njegov sekretar Milorad Pavlović je glasio: Iz svega što sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednicesvi oni jedno misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojavišstvar je propalaNišta se neće moći učiniti. To nisu ljudi na čiju se reč može osloniti. To je najodvratnija fukara na svetu, koja se ne može zajaziti ničim što bi joj se ponudilo". Kad ga je Aleksandar zapitao šta misli, bez dvoumljenja mu je odgovorio: ja sam s tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno ekonomsko podizanje, daleko od svih političkih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti: dati im njihovu državu". A granice - obrecnu se Aleksandar. A gde su granice toj njihovoj državi i ko će ih povući ?" Mišić se malo nasmeja: Granice će tamo biti gde ih mi povučemo, a mi ćemo ih povući ne onde gde naše ambicije izbijaju na površinu nego onde gde istorija i etnografija kažu: gde nam jezik i običaji, tradicije i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će to biti i pravo i Bogu drago." Sad se Aleksandar nasmeja: To bi Italijani oberučke prihvatili. Mi bismo tada Hrvate prosto gurnuli u naručje Italijanima." Mišić poskoči: "Neka im` je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećitiTi su ljudi svi odreda, prozirni kao čaša: nezajažljivi i u tolikoj meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi Ne zaboravite, Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati" Iz svega što je kasnije usledilo, pokazalo se da je Mišić bio i više nego upravu. Istovremeno, u Makedoniji VMRO postavlja makednsko pitanje i zahteva ujedinjenje svih makedonskih oblasti, dolazi do oružane pobune i borbe makedonskih kmita sa kraljevom žandarmerijom. Kasnije će VMRO učestvovati u razbijanju kraljevine i atentatu na Aleksandra. Na Kosovu i Metohiji, Albanci takođe nisu za ujedinjenje sa Srbijom već za priključenje Albaniji. Zahtevaju priključenje većinski albanski naseljenih predela Albaniji zajedno sa Sandžakom. uz podršku VMRO, pristalica kralja Nikole i Italije albanski kačaci organizuju masovne pobune i dolazi do brobi sa srpskom žandarmerijom. Dakle, samo formiranje kraljevine je bilo nesrećno, praćeno brojnim pobunama i protivljenjima a istovremeno deluje i Komunistička partija Jugoslavije koja na svom četvrtom kongresu predviđa sledeće: stvaranje nezavisnih država Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Kosovo bi bilo priključeno Albaniji, a severna Vojvodina Mađarskoj. Zanimljivo zar ne? KPJ je kasnije i pokušala atentat na Aleksandra zbog čega je došlo do njihove zabrane. Narednih godina, dolazi do atentata u skupštini, zavođenja diktature u zemlji i na kraju atentata na Aleksandra Karađorđevića. Iza atentata stoje ustaše Ante Pavelića i VMRO potpomognute Italijom. Sve ovo biće uvod u Drugi svetski rati i prvi raspad Jugoslavije, tada kraljevine na čelu sa srpskim kraljem.

    Drugi svetski rat će doći kao kec na 11 secesionističkim strujama u Jugoslaviji. Knez Pavle pokušava da izbegne stradanja kakva su bila u Prvom svetskom ratu i poštedi narod stradanja i potpisuje pakt sa Hitlerom. Međutim strane službe su odradile svoj posao i digli narod u Beogradu na protest protiv pakta sa Nemcima i čuveno"bolje rat nego pkat..." i bi rat. Beograd je ubrzo dobio bombe, a u zagrebu su hitlerove snage dočekane kao oslobodioci sa cvećem. Jugoslavija biva raskomadana, formiraju se velika Albanija, NDH, Makedoniju i delove Srbije okupiraju Bugari, Slovenija i delovi Dalmacije pripadaju Italijanima, Bačka Mađarskoj a Crna Gora i ono što je ostalo od Srbije okupiraju Nemci i Italijani. Nastaje novo Stradanje Srba, Crnogoraca, Roma, Jevreja. Najžešća stradanja su na teritoriji NDH gde dolazi do velikog etničkog čišćenja, pokolja, proterivanja i pokrštavanja najviše Srba. Srbe je još ranije Ante Starčević označio kao "remetilački faktor" i prepreku ponovnog uspostavljanja hrvatske države. Pavelić je samo sprovodio temelje politike koje je on udario sa ostalim srbofobima. I pored masovnog stradanja od strane Hrvata, Bugara, Albanaca, Mađara i Nemaca, Srbi sa ostalim narodima organizuju pokrete otpora. Dva najznačajnija pokreta JUVO i komunistički pokret bore se protiv okupatora i kvislinga a zbog dobro poznatih ideoloških razlika i između sebe.
    Većinu oba pokreta, činili su Srbi. Za JUVO verujem da niko ne sumnja, ali mogu ostaviti i za komunistički pokret podatke (sa izvorima) ukoliko se ne slažete sa ovom tvrdnjom. Udeo Srba u partizanima je bio većinski naročito u prvim godinama rata pa sve do kapitulacije Italije, a zadnjih godina rata u partizane je razumljivo ulazilo sve više ostalih naroda Jugoslavije. Tok rata bio je takav da je triumfovao komunisički pokret otpora, sa Brozom na čelu. Nakon što je postalo izvesno da će Jugoslaviju osloboditi Sovjeti, mladi kralj je iz Engleske poručio da se svi borci protiv okupatora stave pod komandu Tita. To je bio definitivni kraj monarhije i uvod u stvaranje druge Jugoslavije sa komunistima na vlasti. Godine 1945. Formira se federativna Jugoslavija. Ustanovljeno je pet nacija i šest republika, s time da su u Srbiji ustanovljene dve autonomne pokrajine. Obe autonomne pokrajine su donele odluku o sjedinjenju sa Srbijom iste godine. Narednih godina dolazi do suzbijanja nacionalizma a unutar SKJ vremenom centralističke struje bivaju potisnute federalističkim i nakon Brionskog plenuma počinje puna federalizacija države. Sedamdesetih godina jačaju separatistički pokreti i dolazi do MASPOK-a u Hrvatskoj a Albanci na Kosovu traže republiku. Ustav se menja amandmanima 71. a 74. se konačno donosi ustav SFRJ koji državu federalizuje u potpunosti a u ustavu se uvršćuje i odredba o samoopredeljenju naroda Jugoslavije. Nakon Brozove smrti 80. Jačaju separatistički pokreti, naročitu na Kosovu i u Hrvatskoj. Ustavni amandmani SR Srbije, kojima su pokrajinama oduzeta obeležja državnosti i kojima su vraćene u ustavni poredak Srbije bili su uvod u raspad SFRJ. Raspadu SFRJ je prethodio raspad istočnog bloka. Za vreme egzistiranja dva bloka Jugoslavija je imala dobro poznatu ulogu tampon zone između istoka i zapada, zbog čega je i uživala povlašćen položaj i kod jednih i kod drugih. Čak je i osnovan pokrat nesvrstanih da se varšavski pakt ne bi širio na neke države koje su postale članice ovog pokreta, međutim, padom berlinskog zida je završen i hladni rat. Raspao se SSSR a i Jugoslavija više nije imala značaj kakav je uživala godinama. U Jugoslaviji je nacionalizam već bio ojačao i sve je bilo spremno za građanski rat i raspad, što su neke svropske i svetske sile jedva dočekale.

    Jugoslavija je bila greška još od samog osnivanja. Mišićeve reči su se pokazale tačne ne samo za Hrvatsku već i za ostale države koje su nastale raspadom SFRJ. Koliko je neodrživa bila prva Jugoslavija toliko je i druga bila neodrživa i egzistirala je sve dok je imala podršku vodećih sila. Formiranje prve Jugoslavije je bilo praćeno oružanim pobunama i secesionističkim težnjama. Isto tako i u drugoj Jugoslaviji su isti akteri težili razbijanju Jugoslavije masovnim protestima, antijugoslovenskim terorizmom i sličnim metodama, kao i kod razbiojanja prve Jugoslavije. Česta su mišljenja i da je Jugoslavija bila neko prelazno rešenje za razbijanje Austrougarske i Turske imperije iz koje bi trebale da izađu samostlne države, pre svih Hrvatska, Slovenija i Srbija. Nameće se i pitanje ko je koliko dobio od Jugoslavije a ko je koliku cenu platio, no to je opet za neku drugu diskusiju, iako je i na prvi pogled jasno da su Srbi iz cele priče izašli kao veliki gubitnici, koji su dobijali na bojnom polju a gubili za stolom. Najveća greška i jeste bila okupljanje svih Južnih Slovena oko Srbije, umesto okupljanja Srba oko Srbije nakon Prvog svetskog rata čime bi bilo rešeno pitanje srpske države na Balkanu trajno i koje bi bilo održivo. Umesto toga, pravila se Jugoslavija, neodrživa i bez konsenzusa svih naroda koji su trebali da je čine i koja je svojim raspadom ponovo otvorila brojna pitanja nacionalna i državna na Balkanu. Mislilo se i da je tačka stavljena dejtonskim sporazumom na raspad Jugoslavije, da je postignut konačan dogovor između potpisnica sporazuma, što se opet pokazalo netačnim kasnijim razbijanjem treće Jugoslavije, prvo nasilnom secesijom KiM pa kasnije i odvajanjem Crne Gore. Mnogo pitanja i dalje ostaju otvorena na Balkanu i čini mi se da je Jugoslavija bila samo epizoda u menjanju granica u ovom delu Evrope i koja se (iskreno se nadam) više neće ponoviti.



  9. #54

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Turkmenbaši je spomenuo i
    Sve ovo je bilo uvod u Prvi svetski rat jer je Srbija postala ozbiljna smetnja Austrougarskoj na Balkanu i prepreka za "prodor na istok"
    Drang nach Osten (Prodor na Istok) je konstanta germaskih ciljeva već više vekova. Ujedinjena (Bizmarkova) Nemačka se pripremala za I svetski rat sa ciljem da se izvrši preraspodela kolonija, a Austrija, da svoj prodor na istok (posle dobijanja protektorata i potom anekcije Bosne i Hercegovine na prelasku iz XIX u XX v.) nastavi preuzimanjem od Otomanske imeperije na umoru.

    Nacistička Nemačka se za II svetski rat pripremala sa ciljem osvajanja životnog prostora (Lebensraum). Pošto je Austrougarsko carstvo nestalo u I svetskom ratu, Nemačka je u svoje uključila i neostvarene ciljeve Austrijskog, odnosno Austrougarskog carsva.

    Znači: i Jugoistočna Evropa je stalno bila u fokusu germanskog cilja prodora na istok.

    (O preklapanju ili sukobu interesa i drugih velikih, nakada imperijalnih, danas globalističkih sila na ovim prostorima namerno neću ništa reći jer mi je gore izneto samo poslužilio da ilustrujem nešto o Prodoru na istok iz sopstvenog iskustva.)

    Godine 1966. bio sam član delegacije Jugoslovenske zajednice univerziteta koja je učestvovala na nekakvom evropskom skupu u Nemačkoj. Na tom skupu se pojavio i predstavnik Društva za Jugoistočnu Evropu iz Minhena i pozvao našu delegaciju da produži boravak u Nemačkoj kao njihov gost.

    Vodja delegacije, predsednik Jugoslovenske zajednice unuverziteta, je poziv prihvatio, ali iz nekih razloga nije do kraja ostao. Ostalo je nas desetak studenata - po jedan sa svakog od jugoslovernskih univerziteta.

    Uslovi za gostovanje su bili izuzetno povoljni: dobijali smo 200 maraka dnevno! Od toga smo plaćali smeštaj u malom hotelu u samom centru Minhena - 12 DM; celo pečeno pile u Wienerwald restoranima je tada bilo 2 DM.

    Nekoliko puta smo bili u institutu tj. Sudosteuropa Geselschaft-u. Direktor Joseph Metzl (dobro sam upamtio ime, videćete i zašto) nas je upozno sa delatnošću Instituta (naravno u meri koliko je to služilo njihovom cilju). Uglavnom, tu se na sveobuhvatan, sistematičan i naučan način proučavala Jugoistočna Evropa istorija i aktuelno stanje i kretanja; predvidjanja. Bili su dobri i predusretljivi domaćini: vodili su nas u razgledanje znamenitosti, na Oktoberfest (koji je baš tada padao) na neke fakultete itd. Uz to, posetili smo i Radio Slobodna Evropa. U ogromnoj direktorovoj kancelariji posluženi smo konjacima ili viskijima za čije marke do tada nismo mogli ni znati; pravim kubanskim cigarama (ja sam poneo jednu veličine manjeg kulena). U Gradskoj kući nas je primio Franz Joseph Strauss, tada kancelar Bavarske, a ubrzo potom i nemački Bundeskanzelar. Njegovu naklonost sam zadobio jer sam jedini rado jeo poslužene bavarske Weiswurst-e sa slatkim senfom; čak smo se nas dvojica takmičili i stigli do rezultata 11:11. (Ako se neko seća kako je Strauss, inače lider CSU konzervativne demohrišćanske partije - izgledao, znaće da je nerešen rezultat ustvari bila moja velika pobeda.)

    Ceo tretman, pored ostalog sračunat i da nas impresionira, nije ni izbliza bio u skladu sa našim tadašnjim značajem u Jugoslaviji. A uz treba znati da u tom periodu Zapadna Nemačka i Jugoslavija nisu imale diplomatske odnose jer smo mi priznali Istočnu Nemačku.

    Par meseci posle ovoga, u feljtonu koji je izlazio u Večernjim novostima ugledao sam sliku Jozefa Metzla u uniformi. Za vreme II svetskog rata bio je šef ABWER-a (Wermacht-ove obaveštajne službe) za Jugoistočnu Evropu! Sa slikom u novinama sam navrat-nanos stigao do rektora, ali se on (bar je to moj utisak bio) nije posebno potresao zbog činjenice da smo bili gosti jednog šefa ABWER-a .

    U vrema raspada Jugoslavije Društvo za Jugoistočnu Evropu je više puta pominjano. Kontekst je bio da je ova nemačka institucija imala značajnu ulogu u davanjurecepata za pripremu raspada Jugoslavije i formiranje samostalnih država.

    Turkmenbaši je rakao i:
    Mnogo pitanja i dalje ostaju otvorena na Balkanu i čini mi se da je Jugoslavija bila samo epizoda u menjanju granica u ovom delu Evrope i koja se (iskreno se nadam) više neće ponoviti.

    Krećući da ovo pišem ukucao sam u Google Sudosteuropa Geselschaft i našao sam da i sada postoji i radi. Tu je i mapa prostora koji je predmet interesovanja: od Češke i Slovačke do granica Turske sa susedima u Aziji.

    Znači li to da posao nije završen?!

    ---

    Čemu cela ova priča?!

    Velike sile (vojno, ekonomski i politički velike) očigledno imaju veoma dugoročne, dalekosežne osnovne ciljeve. Na ostvarivanju tih ciljeva rade organizovano, naučno, uporno, takodje dugoročno.

    Uveren sam da imaju (sem onih špijunskih) neuporedivo sveobuhvatnije i objektivnije analize i prognoze o nama nego mi sami o sebi. Znaju koje su nam slabe tačke, gde su slabe karike, kako ljudi od značaja razmišljaju, gde i kako treba dejstvovati da bi se procesi odvijali u pravcu koji je njima u interesu. U stanju su da biraju metode da se njihovi ciljevi ostvaruju sa što manje njihovog direktnog i vidljivog delovanja, sa što manjim troškom, tj. da žrtve same izvrše sopstvenu egzekuciju.

    Nije ovo podleganje priči o teorijama zavere. To je samo priča o interesima i putevima njihovog ostvarivanja.

    Mi (i drugi koji su objekat interesa velikih sila) znamo njihove aspiracije ili ih naslućujemo. No, po pravilu neadekvatno reagujemo, pa su i rezultati takvi. Uglavnom reagujemo ad-hoc; na ono što se već dogodilo a ne proaktivno, tj. ne da predupredimo neki događaj, proces.

    Naravno, i objektivne mogućnosti nisu nam saveznici. Razlika u mogućnosti angažovanja resursa za rad na nekim ciljevima je neuporediva.

    I tada, 1966. i danas znam da je to gostovanje kod Sudosteuropa Geselschaft-a bilo vrbovanje. I tamo sam sa kolegama pričao (ne hajući da li nas Nemci razumeju) da nisu čista posla ako dobijamo tolike dnevnice i ostalo, tj. da oni nešto, ili nekoga kupuju. Nije to moralo biti neko vrbovanje za špijune, dosta je bilo da to bude investicija u ljude koji će kasnije verovatno zaposesti neka značajnija mesta u društvu; investicija u mogućnost kasnijih kontakata, razmene mišljenja; investicija i u samu naklonost prema Nemačkoj.

    Verovatno zbog mog jezičanja, moj kontakt sa Sudosteuropa Geselschaft-om se na ovome završio.

    ---

    Druga priča je iz sredine 80-tih.

    Poverljivo predavanje političkom aktivu na nivou Pokrajine (nikada mi nije bilo jasno po kom kriterijumu je odredjeno ko će prisustovati) o preplitanju interesa velikih sila na prostoru Jugoslavije održao je dr. Kuljić iz Instituta za strateške studije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. (Inače, dugogodišenji direktor tog Insituta je bio Žarko Puhovski, jedan od osnivača UJDI-ja, Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu, pokreta koji je težio da očuva Jugoslaviju kroz demokratske promene; Puhovskog koji je bio noćna mora Tuđmanu i tom društvu.)

    U briljantnom konciznom predavanju od dva puna sata u kojima ni jedna misao nije ponovljena, dr. Kuljić je iznosio činjenice o podeli Jugoslavije koja je već u toku. (Sećam se dobro npr. rasporeda sovjetske i zapadne tehnike i tehnologije u energetici.) To je bio dugoračan i trajan proces, ozvaničen u Teheranu i na Jalti.

    Zapanjeno smo slušali i samo sam ja posle predavanja imao pitanje. Bilo je: da li vrh države zna za ovo?

    Odgovor je bio da su najodgovorniji upoznati s time!

    Za mene se tada postavljalo pitanje: kako to da su biti upoznati, a ne vidim da se išta preduzima. Naprotiv, sve je bilo uočljivije ispoljavanje razlika i sukoba izmedju republika.

    Danas mogu da mislim da se državni vrh više pripremao za raspad Jugoslavije nego što je iskreno radio na njenom očuvanju.

    I nešto, što mi je ne tako davno palo na pamet: da je i to predavanje ustvari, objektivno, doprinelo raspadu Jugoslavije. Pokazalo nam je kako je to proces na koji mi ne možemo da utičemo, da je to svrešen čin!

    Uostalom, i širenje defetizma je instrument specijalnog rata.

    Lično, ne mogu da poverujem da je Žarko Puhovski želeo da doprinese raspadu Jugoslavije, ali ovakvo predavanje je to moglo.

    ---
    Podvalačim: ovo su samo dve crtice iz raspada Jugoslavije. Svestan sam da je to pitanje izuzetno kompleksno, počevši od ideje o ujedinjenju južnoslovenskih naroda i života tih naroda u toj zajednici.

    Olako formiranje jedinih istina po zahtevima nekog vremena i neke ideologije neće nam pomoći da shvatimo šta se desilo; šta će se ubuduće dešavati. A u takvim okolnostima nećemo biti u stanju da sami o sebi odlučujemo ni onoliko koliko bi veći i jači bili spremni da nam prepuste.

    I kao što se vidi, ne dajem nikakav odgovor na Ko je kriv za raspad Jugoslavije?

  10. #55

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Svi oni koji su u nju i usli.Svi su dobili na kraju,a Srbija je najvise izgubila tom drzavom

  11. #56

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Osvrnuo bih se još malo na Kosovo i Metohiju. Napisao sam već kako su se menjale granice Srba odlaskom Turske sa ovih prostora pa sve do formiranja Jugoslavije odnosno kraljevine SHS. Velika Albanija je nešto o čemu se dosta govori zadnjih godina a radi se o programu koji postoji više od sto godina. Za prvu Prizrensku ligu se dobro zna, osnovana je još u devetnaestom veku u tada Turskoj sa ciljem stvaranje jedinstvene albanske država na Balkanu koja bi okupila sve teritorije gde žive Alanci pa čak i neke gde tada nisu činili etničku većinu. Planove Prizrenske lige pokvario je Berlinski kongres na kome im nije ni bilo dozvoljeno učešće tako da Srbija i Crna Gora koje su tada priznate kao suverene države dobijaju delove dotadašnje Turske imperije koje su Albanci priželjkivali za svoju državu. Tada se Albanci prvi put sukobljavaju sa oružanim snagama Srbije i Crne Gore u njihivoj novijoj istoriji. Prva prizrenska liga je ubrzo razbijena, međutim velikoalbanska ideja je očigledno ostala da živi u svom izvornom obliku, tada utvrđenom.

    Nakon prvog svetskog rata, takođe je na Kosovu buknuo ustanak Albanaca o čemu je takođe bilo reči, gde su se protivili ulasku u Jugoslaviju i gde su zahtevali prisajedinjenje Albaniji. Sve vreme su imali podršku najpre Italije, u Prvom svetskom ratu Austrougarske kao okupatora Srbije a kasnije i Nemačke. Drugi svetski rat je zapravo bio prva velika prilika za realizaciju platforme prve prizrenske lige, u momentu kada nacistička Nemačka sa svojim saveznicima komada Jugoslaviju i Srbiju. Kolonizacija Kosova i Metohije u Kraljevini Jugoslaviji biće anulirana proterivanjem i ubijanjem nealbanskog (najpre Srpskog) stanovništva u toku Drugog svetskog rata.
    U Drugom svetskom ratu Kosovo prvo biva podeljeno između Nemaca, Italijana i Bugara. Albanci se naravno stavljaju u službu okupatroa koje doživljavaju kao oslobodioce i priliku za realizaciju onoga što im nije dozvoljeno na Berlinskom kongresu. Godine 1943. osniva se druga Prizrenska liga pod pokroviteljstvom nacističke Nemačke. Ciljevi druge Prizrenske lige su bili identični ciljevima prve - ujedinjenje svih albanaca na Balkanu u jednu državu. Ovako je izgledala velika Albanija za vreme okupacije Jugoslavije. Ovakvo stanje traje do '45. i oslobađanja Kosova i Metohije i ostalih okupiranih delova, kada naoružani Albanci prelaze u ilegalu i osnivaju tajne štabove. Dolazi do pobune (balistička pobuna) koju nova vlast guši i 1945. uvodi vojnu upravu na Kosovu i Metohiji. E sad, slušao sam čak i priče da je tada razmatrano i Jugoslovensko-Albansko bratstvo, i da je Broz imao planove da Albanija zajedno sa Kosovom i Metohijom bude sedma Jugoslovenska republika, dok je Enver Hodža očekivao pripajanje Kosmeta Albaniji. Do dogovora kako je poznato nije došlo, što je razultiralo tenzijama između Albanije i Jugoslavije u narednim godinama. Albanije od tada podržava albanski iredentizam na Kosovu i Metohiji. Te godine (1945.) biva ubijen i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Kosmet, ubica je bio agent Sigurimija (tajne policije komunističke Albanije) kod koga je prilikom hapšenja pronađena i zastava na kojoj je pisalo: "Slobodno Kosovo u zajednici sa Albanijom!" Albanija će i narednih godina nastaviti da organizuje Albance na Kosovu i Metohiji i da radi protiv Jugoslavije.

    Predsedništvo Narodne skupštine Srbije donelo je u septembru 1945. Zakon o Autonomnoj Kosovsko-metohijskoj oblasti, kada Kosovo i Metohija od geografskog prvi put postaje političko-administrativna jedinica (celina) teritorijalne podele federalne jedinice Srbije (NR Srbije). Teritorija dobija kasine proširenje 1959. na severni deo, nauštrb centralne Srbije. Zanimljivo je da su nove vlasti svim proteranim predratnim jugoslovenskim kolonistima zabranile povratak na Kosovo, jer su ih smatrali "eksponentima velikosrpske politike". Dodao bih i ovaj povezani tekst:

    U toku Drugog svetskog rata vecina naseljenika, od kojih su najveci broj bili Srbi, napustila je svoja kolonisticka imanja na Kosovu i Metohiji, koja su zauzeli Albanci. Ocekujuci da se pitanje njihove zemlje resi u okviru agrarne reforme i kolonizacije, u Peci se pocetkom 1945. godine okupilo vise hiljada predratnih kolonista vlasnika imanja, koji su zahtevali da im se omoguci vracanje na njihove dotadasnje posede. Vracanje imanja koja su drugi u toku rata zaposeli, trazili su predratni kolonisti i u drugim krajevima.

    U toj situaciji Nacionalni komitet oslobodjenja Jugoslavije 6. marta 1945. godine donosi Odluku o privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova ranija mesta zivljenja (Sluzbeni list DFJ, br. 13/1945). U preambuli te kontraverzne odluke navodi se: U poslednje vreme, bez odobrenja narodnih vlasti primecuje se vracanje i preseljavanje porodica kolonista (naseljenika) koje su ranije bile naseljene u Makedoniji, Kosovu, Metohiji, Sremu i Vojvodini. Buduci da se ovim nanosi steta samim kolonistima, jer se izlazu teskocama i nepotrebnim troskovima, posto jos nisu stvoreni uslovi za njihov povratak u ranija naselja, to s obzirom na sve prednje, a da bi zastitio same naseljenike od nepotrebnog puta i izlisnih troskova reseno je da se privremeno ne dozvoli vracanje kolonista u njihova ranija mesta zivljenja i nalozeno da svi kolonisti ostanu u svojim mestima, s tim sto ce im Narodnooslobodilacki odbori ukazivati i dalje svaku pomoc. U Odluci je jos navedeno da, posto ce pitanje kolonista biti reseno posebnom Uredbom, to ce oni biti blagovremeno obavesteni ko ce, kad i u koji kraj drzave moci da se preseli.

    Resavanje postojecih agrarnih problema na Kosovu i Metohiji trebalo je konacno razresiti Zakonom о reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim interesentima u NR Makedoniji i u Autonomnoj Kosovsko-Metohijskoj oblasti od 3. avgusta 1945. godine. Tim zakonom, koji nije dovoljno usao u dubinu i dalekoseznost kosovskog agrarno-politickog pitanja, predvidjeno je da kolonisti i mesni korisnici agrarne reforme izvrsene pre 6. aprila 1941.godine na teritoriji Kosova i Metohije, gube pravo svojine na zemlju koju im je u okviru agrarne reforme dodelila Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija, ukoliko ne ispunjavaju narocite uslove koje je odredila nova vlast. Neki od tih uslova bili su ispolitizovani pa i spekulativni kao npr. onaj po kom je gubitak zemlje pogadjao i sve one koloniste ili mesne korisnike agrarne reforme koji su bili zandarmi, finansijski cinovnici i slicno, a zemlju su dobili kao nagradu za usluge nenarodnim rezimima (clan 4. tac. v). Potencijalna namera zakonodavca da ispravi neke nepravde u ovom slucaju imala je za posledicu nove nepravde.

    Sprovodjenje ovog zakona teklo je sporo i sa velikim teskocama zbog cega su izbeglice sa Kosova protestovale. Tako je bilo i na konferenciji jedne grupe izbeglica predratnih naseljenika na Kosovu i u Makedoniji odrzanoj u Zajecaru 28. oktobra 1945.godine, gde je zahtev za povratak obrazlozen sledecim recima: Za povratak nas ne veze toliko imovina, koliko ljubav i rodbinske veze koje smo stekli sa narodima tih krajeva. Pored toga, sva nasa imovina dobijena je od oduzete veleposednicke zemlje i drzavnih utrinaPrema tome, nasim povratkom ne bi bili okrnjeni interesi domorodacapa zato, a u interesu pravde, ravnopravnosti, bratstva i jedinstva, molimo da se donese pravedna odluka o nasem povratku u te pokrajine. To zahtevaju interesi oko 200 izbeglickih porodica sa 1.140 clanova koji cekaju povratak svojim napustenim kucama.

    Mnogi predratni kolonisti i agrarni interesenti kojima izvrsenom revizijom nije oduzeta zemlja, izgubili su je naknadno na osnovu republickog Zakona о postupanju sa napustenom zemljom kolonista u AKMO ako se do 30. septembra 1947. godine nisu vratili na svoja imanja i otpoceli sa obradom zemlje. Medutim, vracanje je onemogucavala tada jos vazeca Odluka NKOJ о privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova ranija mesta zivljenja od 6. marta 1945. godine, tako da su se ova lica nasla u zatvorenom krugu izmedju osnovnih zivotnih i imovinskih interesa, nostalgije, drzavnih zabrana i administrativnih prepreka, iz kog su mnogi izasli tako sto su prihvatili drugu zemlju izvan Kosova ili su ostali bez igde icega.

    Kasnije donošenjem ustava SFRJ '46. i NR Srbije Kosovo i Metohija (kao i Vojvodina) se konstituišu kao autonomije u sastavu Srbije. Njihov položaj kao istovetnih autonomnih jedinica je definisan novim ustavom SFRJ 1963. zatim ustavnim amandmanima na ustave SFRJ i Srbije 1968. kada Kosmet postaje socijalistička autonomna pokrajina Kosovo. Položaj će dodatno biti definisan ustavnim amandmanima '71. i konačno ustavom 1974. ne moram da posebno napominjem da su sve ustavne promene došle kao posledica albanske pobune na Kosovu i Metohiji prvo '68. (nakon odlaska A. Rankovića) pa '71. pa posle i nakon Titove smrti '81. pa tek nakon dolaska Miloševića ne moram ni da navodim.

    Iskoristiću citat iz jednog članka koji opisuje ustavni položaj Kosova i Metohije nakon donošenja ustava 1974. godine:

    Prvi put se autonomni delokrug Kosova utvrđuje njegovim sopstvenim aktom, ustavnim zakonom, u skladu sa načelima Ustava Jugoslavije i Ustavom Srbije, dok federacija štiti njegova Ustavom utvrđena prava i dužnosti. Još je utvrđeno da se teritorija Kosova ne može menjati bez saglasnosti njegove skupštine.

    Kosovo tada dobija i pravosudnu autonomiju, oličenu u vrhovnom sudu i drugim pravosudnim organima, s tim što njegov vrhovni sud vrši za teritoriju Kosova prava i dužnosti Vrhovnog suda Srbije.

    Ustavnim zakonom Kosova može se, u skladu sa Ustavom Srbije, odrediti da taj vrhovni sud Kosova ocenjuje saglasnost propisa Kosova sa ustavnim zakonom i drugim zakonima Kosova, što je začetak ustavnog sudstva na Kosovu. Kosovu se prvi put daje pravo da preko svoje skupštine i izvršnog veća pokreće pred Ustavnim sudom Jugoslavije postupak za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

    Najveći apsurd ovakvog položaja Kosova je što Srbija nije mogla promeniti svoj vlastiti ustav bez saglasnosti Kosova (njegove skupštine) i što su na teritoriji Kosova njegovi zakoni bili pravilo, a izuzetak su bili zakoni Srbije.

    Sve je to značilo udaljavanje od prvobitnog smisla autonomije u vreme kada je ona bila uspostavljena. Taj smisao sastojao se u izražavanju specifičnosti autonomnog područja, a ne u zaokruživanju njegove državnosti.

    Zaboravio sam da napomenem bitnu stvar, da je posle Drugog svetskog rata jezgro druge Prizrenske lige emigriralo u SAD gde je 1962. formiralo treću Prizrensku ligu sa centralom u Njujorku i ograncima širom SAD, Kanade, Nemačke i drugih evropskih država. Zato nije ni čudo što je albanska dijaspora bila tako dobro organizovana u prikupljanju sredstava za lobiranje za nezavisno Kosovo i za finansiranje OVK na Kosovu i Metohiji koje je postalo posebno intenzivno devedesetih godina.

    Na kraju dolaze i čuveni ustavni amandmani '89. kojima se "ukida autonomija Kosova" iako se od 41 amandmana samo 5 odnosilo na ustavni položaj pokrajine. Pokrajini su zapravo oduzeta obeležja državnosti i stvoreni su uslovi za normalno funkcionisanje Srbije (a razlozi su navedeni u citatu gore), što je naravno rezultiralo novom pobunom Albanaca koju su podržali Slovenci i Hrvati. Albanci pišu svoju prvu deklaraciju kojom proglašavaju republiku Kosovo koja biva odbačena a novi ustavni položaj Kosmeta kao i Vojvodine se definiše u ustavu SRJ.

    Terorizam na Kosovu i Metohiji postaje naročito intenzivan nakon završetka rata u BiH i Hrvatskoj, jer dejtonskim sporazumom "pitanje Kosova" nije bilo obuhvaćeno. Terorizam narasta '96. zatim '97. i naročito '98. kada počinje da dobija i međunarodnu podršku. Od momenta kada su SAD sklonile OVK sa svoje liste terorističkih organizacija, počelo se dešavati ono što svi već dobro pamte.



  12. #57

    Raspad SFRJ

    Ko je kriv za ratove u bivsoj SFRJ...da li to iko moze da zna?ja imam neku svoju prichu,kao i svi...ali,zapravo,sta se zbilja zaista dogodilo? Slobodan Milosevic jeste bio nacionalista,ali i Franjo Tudjman...i moje misljenje je da su njih dvojica koketirali sa narodom i sa vrhovima manjih republika...Tudjman se namjerio za veliku Hrvatsku..Slobo je htio takodje mnogo...

  13. #58

    Odgovor: Raspad SFRJ


    Kao i za sve ostalo u savremenom svetu - monetarni sistem, novac i svetski moćnici. Prvo nas potpale, da se posvađamo, zaratimo i zamrzimo. A posle su oni opet tu da nam oni "pomažu", tačnije da nam odobre kredite, da nam oni dižu mostove , puteve (Da izgrade sebi infrastrukturu!), a posle da naprave svoje hipermarkete i firme , banke i sve što je pod šapom njihovih korporacija. Fabrike se ne grade, jer moramo da kupujemo njihove proizvode. Mora se papati.
    Sve se raspada, srećom!

    Dinkić će odobriti kredite da se poveća potrošnja ! Mora, jadan. Tako će da podigne ekonomski rast zemlje. Nema rasta, ako nema potrošnje...Cirkulatorni sistem ekonomije.

    Mislite da će to moći večno? E, onda se varate, baš kao što su se varali naši roditelji u vezi sa Jugoslavijom.

    Hoćemo li ?

    Afganistan? Ko kontroliše Afganistan, kontroliše najveću proizvodnju opijuma na svetu, da ne pričamo o nafti. Bili smo baš demokratski orijentisani,kakva euforija u celom svetu - prvi obojeni predsednik Amerike - divno! Kada je to moguće, moguć je i mir, napredak i sretnija budućnost! Ali pare su pare i Obama je morao da se vrati na stari put američke demokratije. Ako nećeš mirnim putom, okončaćeš pod kaputom, ako nećeš gradski i demokratski... Prvo su ih (Amerikance. I njma ispiraju mozak, ni njima nije puno bolje.) navukli na emocije, a potom sve polako okreću u korist malobrojnih.

    Poruku je izmenio pralinica, 12.03.2010 u 12:19 Razlog: dodatak o Obami
    Stvari se menjaju nabolje, hteli mi to ili ne... [SIGPIC][/SIGPIC]

  14. #59

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Teško da možeš reći za Miloševića da je bio nacionalista, jeste dobio na kartu nacionalizma ali da je on bio nacionalista, jok. Čak ni za Tuđmana nisam siguran da se može reći da je bio stoprocentni nacionalista iako je mnogo više bio nego Milošević.

    Tuđman je još sedamdesetih malo skrenuo sa Brozovog puta, još sa hrvatskim prolećem, a devedesetih je jedan od najodgovornijih za recidiv ustaštva u Hrvatskoj (u onolikoj meri, jer je ono u Hrvatskoj uvek bilo prisutno). Valjda je logika bila da cilj opravdava sredstvo, a krajnji cilj je bila samostalna Hrvatska sa njime na čelu.

    Ista logika mi važi i za Miloševića, nije bitno kolika je Jugoslavija, samo neka sam ja novi Tito. Zbog onih ustavnih amandmana i razbijanja pobune kosovskih Albanaca je Milošević od većine naroda dočekan sa ushićenjem. Međutim sve kasnije rađeno se ne mora mnogo ni komentarisati. Prodaja Srba u Hrvatskoj, prodaja Srba u BiH i na kraju mu se dogodilo ono što je time pokušao da izbegne - rat u SRJ.

    Tuđman nije hteo veliku Hrvatsku, on valjda nije mogao ni da sanja da će dobiti celu Hrvatsku u avnojevskim granicama, obzirom da deo koji su držali Srbi. Očigledno da je ovaj drugi imao presudnu ulogu u stvaranju moderne hrvatske države. Ni ovaj nije bio previše zainteresovan za veliku Srbiju. Obzirom na poteze koje je vukao, teško da neko to može tvrditi, naravno osim onih koji nekritički veruju u priču o velikoj Srbiji, memorandumu SANU kao platformi za sve ratove u SFRJ i slične gluposti. Milošević je imao samo jedan cilj - da ostane na vlasti po svaku cenu.

    Za Miloševićabih rekao da definitivno nije bio svestan vremena u kome se nalazi, da mu pad berlinskog zida i raspad SSSR nije jasno predočio šta se dešava u Evropi, dok je Tuđman sa druge strane itekako bio svestan i dobro znao šta radi i na koga se oslanja. Milošević je tražio oslonac valjda u Rusiji koju je vodio Gorbačov

    Već sam napisao da je raspad SFRJ bio proces, koji je kulminirao kada smo se zadesili sa ovima na čelu naroda. Mi smo definitivno "izvukli džekpot".



  15. #60

    Odgovor: Što mislite tko je kriv za raspad Jugoslavije?

    Ko ima amneziju... evo, za refresh



    Obratiti pažnju:

    - na početak i mamamirine reči:
    "Mi smo se konsultovali i ja sam mislila..."

    - na sredinu i miloševićeve reči:
    "Niko ne sme da vas bije!"

    - i na kraj... i (RIP) Stambolićeve reči:
    "Ja sam pokušao da se pitam na tom sastanku, ako tako idemo - šta će od otadžbine ostat?"

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


Strana 4 od 5 PrvaPrva ... 2345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Poreklo muslimana iz bivse Jugoslavije
    Autor accim u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 26.10.2010, 23:24
  2. CIA predvidela raspad SFRJ
    Autor Kunic u forumu Istorija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 18.10.2009, 18:59
  3. Raspad SAD - san ili java?
    Autor FlekicaSkupusom u forumu Politika
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 27.02.2009, 22:06
  4. Novčanice NB Jugoslavije povučene iz opticaja
    Autor Lady S u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 07.01.2007, 22:26
  5. Ko je kriv?
    Autor Necromancer u forumu Spomenar
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 19.06.2006, 11:26

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •