...nikada se na gajbu nisam vratio sam...
...nikada se na gajbu nisam vratio sam...
...hell ain't a bad place to be......
Uvek sam se plasila posleponocnog vracanja kuciKad god idem ulicom,a mrak je imam utisak da mi je neko iza ledja i da me prati.Tog straha se nikada necu osloboditi.Inace ne volim ni ovako da mi je neko iza ledja,ne znam zasto.Plasim se senki,i kad teba da udjem u zgradu,do lifta trcim kao sumanuta.
posto uvek idem kolima, ne plasim se. sem jedino ako se desi da parkiram negde gde je tamno, pa dok otkljucam auto uhvati me paranoja...obicno setim se neke strasne cene iz filmova....
ili ako se desi da imam parkirano u podzemnoj garazi trzisnog centra.... gledam da sto pre
Strah od manijaka koji vrebaju iz prikrajka je realan, kao sto je realna i mogucnost da se tako nesto dogodi. Takav strah nisam imala (i nemam). Mene more imaginarni strahovi, i k'o poslednji kreten, ne smem da spavam sama u kuci....to je prava paranoja. Secam se da sam najlepse spavala na ekskurzijama (cuj spavala, prespavala sam svaku zurku, cak i onu, kada su se drugarice opile, frajeri upadali u sobu kroz prozor preko mog kreveta, profesori urlali...a ja prespavala i dorucak..........a na radnim akcijama se budila sa 'brkovima od paste'- kako da odole, kad neko spava k'o u komi?). Provesti noc u praznoj kuci je za mene bila nemoguca misija....toliko, da sam kao student 'menjala noc za dan'...ili izlazila i setala po gradu u sitne sate! Strah od manijaka nisam imala, mada sam imala 'bliski susret' sa jednim..... to mi je bilo manje strasno. ......ps. jednom sam se sama vracala, kad zacuh da neko trci iza, pomislih da potrcim i ja dobro je sto nisam, trc'o covek svojim poslom
Pa mislim da je ovo najpribliznije onom kad razmisljam o temi.
Ima svega pomalo.
I vremena su drugacija,a i izasla sam iz forme.
Ali ipak mislim da uvek treba biti oprezan.
Nikad ne razmisljam *To meni ne moze da se desi*
Moju drugaricu je prepao tip sa nozem dok je trcala usred bela dana.Sva sreca ona bila prisebna pa ga *odvalila* nogom i dala se u beg.
Ne volim kada nocu neko hoda iza mene....
Poruku je izmenio lado, 05.12.2010 u 23:27 Razlog: slova
Najveca vlast je vladati sobom.
Mene je ispred mog ulaza,neki manijak u 6 ujutru pokusao da napadne,ali sam snazno pocela da vrishtim i kako sam vrishtala tako se on odmacinjao,da bi na cosku od prolaza ispod zgrade rekao"ebacu ti oko" i onda sam se smejala,koliko je on ustvari zagoreo i nenormalan...do duse tada sam nosila haljinu,letnju,vracala sam se sa svadbe...i eto od tada nenosim haljine i ne idem sama u noci,jok ja. Ponekad ne izadjem u grad,ako znam da neko ne moze da me otprati. Nikad ne znas sta moze da ti se dogodi,strah od toga je sasvim opravdan.Ponekad uhvatim sebe kako se uplasim neke senke,misleci da je neko...i onda da poludela sam... sad mi je lakse kad vidim da nisam jedina za belu kosulju
Bilo je... nije da nije bilo
i ulicA brestova i petAka trinaEstih
i raznoraznih Fredija, DraCoolera, par utihnulih jaganjaca... i nekoliko ubistava
.. u pokušaju.
Al'... znala sam i stić.. i uteć.
uVek sam bila brža.
I kad me jurU ... i kad ih odbrambeno (raz)jurim.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Papaparanoja...
Ja sam jednom mislila da me prati cika u teksas jakni. oko 5, 6 ujutru je bilo, pobegla sam u stan,
presvukla se skroz, stavila periku, maramu i velike naocare i izasla...toliko o lady paranoji
ali zvuk oluje čuje samo ti...
Uh, ja imam citava scenarija.
Jednom u busu stoji pandur i upada neki polupijanac poluskitnica...a pandur se drzi za gornju sipku rukom sa te stane gde mu stoji pistolj. I odjednom meni u glavi...sada ce mu izvaditi pistolj, uperice ga u nas...a bilo svega desetak ljudi u busu...i ja lepo izadjem na sledecu stanicu.
Nije bas ta tema ali sam imala trip da ce mi u busu ubaciti vasku u kosu pa nisam nikada sedela....
U taxiju se nisam sama vozila ni danju ni nocu do svoje dvadesete...bojala sam se da ce me odvesti ko zna gde i da mi vise niko ni shJenku nece videti...
Inace sam skroUz normalna.
Budi pametan i pravi se lud