Tema je . Jedva čekam da čujem one koji su čitali i znaju više od mene, što nije teško jer sam pročitala samo Majku Hrabrost i dve zbirke poezije (to mogu da prekucam ako bude želje) i sada ću da se prešaltam na Operu za tri groša, a kanim se dugo - muzika me je podstakla, a sada i ti. Dovoljno mi je bilo Armstrongovo izvođenje "Mack The Knife" i čitanje delića drame kada sam prvi put čula Waits-a i "What Keeps Mankind Alive?".
~~~
"Ko je veći kriminalac: onaj ko pljačka banku ili onaj ko je osniva?"
~~~
* Jedno dobro lice je više od dobrog dana!
* Za jednu snažnu misao žrtvovao bih sve žene... skoro sve.
Dovoljno da natera da se otme od dana i ono vreme koga nikada nema dovoljno.
~
O UBOGOM B.B.
Ja, Bertold Brecht, dolazim iz crnih šuma.
Moja me majka unijela u gradove
Dok sam ležao u njezinu krilu. I hladnoća šuma
Ostat će u meni dok ne odumrem.
U asfaltnom sam gradu kod kuće. Od sama početka
Snabdjeven posmrtnim sakramentom:
Novinama. I duhan. I rakija:
Nepovjerljiv i lijen i zadovoljan na kraju.
Prijazan sam s ljudima. Stavljam na glavu
Krut šešir po njihovu običaju.
Kažem: to su životinje koje sasvim posebno mirišu
I kažem: ne mari, ja sam takva životinja.
U svoje prazne stolice – ljuljačke
Posadim s vremena na vrijeme prije podne nekoliko žena
I promatram ih bezbrižno i tiho im kažem:
U meni imate nekoga s kim ne možete računati.
Navečer okupljam oko sebe muškarce.
Oslovljavamo se tada s „džentlmen“ i spominjemo rad.
Oni drže noge na mom stolu
I kažu: ide nabolje. A ja ih ne pitam: kad?
Pred jutro, u sivu zoru, pišaju borovi
I njihova gamad, ptice, počinju vikati.
U to vrijeme ispijam svoju čašu u gradu i bacam
Od sebe opušak od cigarete i smireno zaspim.
Mi smo sjedali, lakoumni naraštaj,
U kućama za koje se smatralo da su nerazorive
(Tako smo gradili dugačka zdanja otoka Manhattan
I tanke antene koje zabavljaju Atlantsko more.)
Od ovih gradova ostat će: onaj koji je kroz njih prošao, vjetar!
Kuća veseli onoga tko jede: on je prazni žedno.
Mi znamo da smo privremeni
I nakon nas će doći: ništa što je vrijedno spomena.
Pri potresima koji će doći valjda neću
Dopustiti da mi se ugasi virdžinija u ogorčenju,
Ja, Bertolt Brecht, bačen u asfaltne gradove
Iz crnih šuma u rano doba moje majke.