Volite li Brehta? - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 40 od ukupno 40
  1. #31

    Odgovor: Volite li Brehta?

    SEĆANJE NA MARIJU A.



    1916. osamnaestogodišnji Breht sprijateljio se s učenicom Marijom Rozom Aman, rođenom u Augzburgu. Marija priča: U rano leto 1916. u jednoj maloj prodavnici sladoleda bio mi je predstavljen Eugen Breht. Na mene su od prvog časa ostavili utisak lepo ponašanje tog gimnazijalca i njegove krupne oči kojima me je krišom posmatrao. - Posle raspusta Breht je svakog dana dolazio po mene u Engleski institut, u višu devojačku školu... - U blizini mesta za čamce, pored gradskog opkopa, tada sam dobila od Eugena svoj prvi poljubac. Time sam bila toliko preplašena i zbunjena da sam Brehta odgurnula. Onda sam mu, izvinjavajući se, rekla da sam to učinila od straha, jer ne znam tačno da li poljubac može imati posledica. Breht mi je rekao tada:Drago moje dete, idi ti mami nek ti ona to objasni. To nije moj posao. Kasnije sam Brehta nekoliko puta posetila na njegovoj mansardi, koja mi je zbog svog boemskog karaktera još u sećanju. Jednom mi je Breht rekao da će mi docnije dozvoljavati samo po jedan šešir godišnje, ali da će me zato, tokom vremena, iznenaditi sa sedmoro dece. Eugenovu majku sam veoma volela, ona mi je odmah poklonila svoje poverenje. Katkad sam joj čitala neku knjigu....
    (lepo je napisao Breht u Rođenima posle nas:Ljubav sam vodio nemarno a posle i u Domaćim propovedima:Ali i sreća od ovozemaljskih blaženstava prolazna je i nepostojana, jer čovek zaboravlja. Od toga je najviše ugrožena ljubav. Nepostojanost i promenjivost osećanja isključuju trajne odnose ljubavnika..., dodala sam ja, Drina).
    Ali ipak, ni u jednoj Brehtovoj pesmi nije iskaz toliko prožet lirskim JA kao u Sećanju na Mariju A.

    Felker



    1



    Tiho pod mladom razlistalom šljivom

    U onaj plavi septembarski dan

    Držao sam je, tihu bledu ljubav,

    U svom naručju kao divan san.

    A svrh nas je u lepom letnjem nebu

    Stajao oblak dug ga gledah čas:

    Veoma beo, visoko; kad opet

    Pogledah već ne beše iznad nas.



    2



    Mnogi meseci od tog dana tiho

    Otplovili su, u nepovrat svi,

    One su šljive, valjda, posečene,

    A pitaš li me šta s ljubavlju bi,

    Ja ću ti reći: Ne sećam se više,

    Da, razume se, znam šta misliš, da,

    Al njeno lice, ne pamtim ga zbilja,

    Znam samo: onda poljubih ga ja.



    3



    I poljubac bih već zaboravio

    Da svrh nas nije bio oblak taj,

    Njega još pamtim, pamtiću ga vazda,

    Stiže s visoka, beo, lijuć sjaj.

    Možda još i sad cvatu one šljive,

    Možda je u nje već i sedmi sin,

    A onaj oblak samo tren je sjao

    Pogledah: beŠe nestao, ko dim.

  2. #32

    Odgovor: Volite li Brehta?

    EPITAF ZA M. (Epitaph fr M.)



    Ajkulama umakoh,

    Tigrove poubijah,

    Poždraše me

    Stenice.



    Pesma puna gorčine, napisana je 1947. godine u trinaestoj godini emigracije, u šestoj godini Brehtovog boravka u Americi. Komitet za ispitivanje antiameričke delatnosti otvorio je proces povodom afere desetorice iz Holivuda i 30.10. 1947. pozvao je na saslušanje Brehta u Vašington. Superioran i lukav, kakav je već bio, Breht je kao što pokazuje zapisnik i magnetofonski snimak saslušanja odgovarao tako da Komitet zaista nije znao šta da učini s njim.

    Sam je, međutim, istog dana u Radnom dnevniku o saslušanju zabeležio i ovo:

    ... Odgovorio sam na pitanje (da li pripada komunističkoj partiji), i to istinito, sa ne. Tužilac Stripling mnogo iščitava iz Mere i traži da ispričam fabulu. Ukazujem na japanski uzor, kao sadržaj navodim odanost jednoj ideji i odbacujem tumačenje da je reč o ubistvu zbog discipline ispravkom da je posredi samouništenje. Priznajem da je osnova mojih komada marksistička i tvrdim da se komadi , naročito oni s istorijskim sadržajem, ne mogu drugačije inteligentno pisati. Saslušanje je nesrazmerno učtivo i završava se bez optužbe; ide mi u prilog što s Holivudom nisam imao gotovo nikakvog posla, što se u američku politiku nisam mešao i što su moji prethodnici na klupi za svedoke odbili da odgovore na pitanje...

    Pozitivan ishod saslušanja, međutim, nije zavarao Brehta. Pesnik se sutradan sreo sa Čarlsom Lotnom, koji je pripremao premijeru Galilejevog šivota, pa već hoda s Galilejevom bradom, a odmah zatim Breht u Radnom dnevniku suvo konstatuje:Popodne letim za Pariz.

    Tako je Breht 21.10.1947. napustio Ameriku i odleteo u Evropu, u novu neizvesnost. Iza njega je ostao Epitaf za M. Koji je u prvoj verziji glasio:



    Tigrovima umakoh,

    Stenice nahranih,

    Poždraše me

    Osrednjosti.




    Neer Kas, Brehtov drug od početka škole do smrti...

  3. #33

    Odgovor: Volite li Brehta?

    ...Ti koji si vođa, ne zaboravi
    Da si to zato što si sumnjao u vođe!
    Pa dozvoli onima koje vodiš
    Da sumnjaju!

    (kraj Pohvale sumnji. uh, ala ga volim!)

  4. #34

    Odgovor: Volite li Brehta?

    @Volim ovu njegovu pjesmu odavno...i zbod prevoda koji mi je legao
    druge mi stvari nisu bile u prevodu pitke ...a ne poznajem dobro jezik@


    POHVALA REVOLUCIONARU


    Kad se pojača tlačenje

    Mnogi se obeshrabre.

    No njegova hrabrost jača.

    On organizira svoju borbu

    Za paru nadnice, za vodu

    za čaj I za vlast u zemlji.

    On pita vlasništvo: Odakle si?

    On pita nazore: Kome koristite?

    Tamo gdje se uvijek šuti – On će govoriti.

    Tamo gdje vlada tlačenje a govore o sudbini,

    On će spomenuti imena. Gdje on sjedne za stol

    - Za stol sjeda nezadovoljstvo,

    Jelo postaje loše

    I pada u oči da je soba mala.

    Tamo gdje ga otjeraju

    Odlazi pobuna, a odakle je otjeran

    Nemir ipak ostaje.


    (Berthold Brecht)

  5. #35

    Odgovor: Volite li Brehta?

    Vizija u belom


    Noću se budim sav znojav od kašlja koji mi steze
    grlo.Soba mi je preuska.Puna je arhanđela.


    Znam to:odveć sam voleo.Odveć sam telesa
    punio,odveć narandzastih nebesa protraćio.Treba
    me istrebiti.

    Bela telesa,najneznija među njima,pokrala su
    moju toplotu,otišla su okrupnjala od mene.
    Sad se ledim.Pokrivaju me s' odviše posteljine,
    gušim se.


    Podozrevam:hteće da me okade tamjanom.Soba
    mi je preplavljena svetom vodom.Kazu:imam
    svetovodenu bolest.A to je smrtonosno.

    Moje dragane donose malčice kreča,u rukama
    koje sam ljubio.Ispostavljen mi je račun za
    narandzasta nebesa,telesa i ostalo.Ne mogu
    da ga ne isplatim.

    Više volim da umrem.Oslanjam se o uzglavlje.
    Sklapam oči.Arhanđeli pljeskaju.





    Zapazanje

    Kad sam se vratio,
    kosa mi još beše seda,
    te se zaradovah.

    Planinske tegobe su iza nas,
    pred nama su tegobe ravnice.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  6. #36

    Odgovor: Volite li Brehta?

    @Svaka Sličnost Sasvim Slučajna@

    IZVJEŠTAJ SRBA (iz 1941)

    Da bi napao susede,
    potrebna ti je nafta,
    razbojniče!
    Ali mi živimo na putu
    koji vodi nafti.
    Isturajući nos iz tenka
    da nanjušiš naftu,
    ugledao si našu zemlju malu,
    i naredio našim
    poglavicama da ti dođu.
    Pošto si ih ucenjivao
    dva sata
    prodadoše nas tebi
    za šivaću mašinu
    i napojnicu.
    Ali kad su se vratili
    bacili smo ih u zatvor.
    Jednog jutra čusmo huku
    nad sobom
    Nebo se crnelo od tvojih
    aviona.
    Huknjava je bila tako jaka
    da nismo čuli jedno drutoga
    dok smo se rastajali.
    Onda padoše tvoje bombe,
    i rupe
    u zemlji bile su veće
    od naših kuća.
    Naše žene i deca bežahu,
    ali su tvoji avioni
    sletali iz vazduha
    i gonili ih i kosili
    celi jedan dan.
    Čitavu zemlju našu
    zahvatio si gubicom
    odjednom
    sa njenim brdima i rekama.
    I brda su ti probijala
    obraze.
    I reke ti tekle iz gubice,
    ali si ih tada zdrobio
    zubima zveri grabljivice.

    Bertold Breht

    (Pjesmu ovog sjajnog Jevreja sa češkog
    prevela Aleksandra Korda Petrović)

  7. #37

    Odgovor: Volite li Brehta?

    Volim.


    "U tvojoj kući urla laž, a istina mora da ćuti. Je li tako?"
    B. Brecht
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  8. #38

    Odgovor: Volite li Brehta?

    Volim i ovu pesmu...


    Moj brat je bio pilot

    Moj brat je bio pilot.
    Jednog dana dobio je kartu
    Spakovao je kofer i
    otputovao na jug.
    Moj brat je osvajač.
    Našem narodu nedostaje prostor.
    A osvojiti nebo i zemlju
    naš je vekovni san.
    Prostor koji je moj brat osvojio
    leži u Kvaderama masivu
    dug je metar i osamdeset
    i dubok metar i pedeset.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  9. #39

    Odgovor: Volite li Brehta?

    Kad bi ajkule bile ljudi

    “Kad bi ajkule bile ljudi”, upitala je mala gazdaricina kcer gospodina Kejnera, “da li bi bile bolje prema malim ribama?” “Naravno”, rece on. “Kad bi ajkule bile ljudi, imale bi velike kutije u moru u kojima bi živele male ribe. U ovim habitatima bi držale sve vrste hrane – i biljke i životinje. Starale bi se da kutije uvek imaju svežu vodu, i uopšte bi pazile na sve sanitarne mere. Ako bi, na primer, neka ribica povredila svoja peraja, odmah bi bila zbrinuta, kako ajkule ne bi bile lišene nje zbog prerane smrti.

    Da male ribe ne bi bile utucene, bili bi održavani veliki podvodni festivali, jer srecne ribe imaju bolji ukus od nego tužne. U školama bi ribice ucile kako da uplivaju u celjusti ajkule. Ucile bi geografiju, na primer, tako da kada velike ajkule odlutaju negde, umeju da ih pronadu.
    Najvažnije bi bilo, naravno, moralno obrazovanje ribica. Ucile bi da je Najveca i Najlepša stvar za ribicu da se žrtvuje radosno i da mora verovati u ajkule, posebno kada joj obecavaju svetlu buducnost. Malim ribama bi se govorilo da se do ovakve buducnosti može stici samo ako nauce da budu poslušne. I nadasve, morale bi da se cuvaju svih osnovnih, materijalistickih, egoistickih i marksistickih frakcija, i da odmah prijave ajkulama ako neke od njih pocnu da manifestuju takve tendencije. Kad bi ajkule bile ljudi, naravno, vodile bi ratove medusobno radi osvajanja stranih kutija sa ribicama i stranih ribica. Pustile bi svoje ribice da ratuju za njih. Ucile bi strane ribice da postoje ogromne razlike izmedu njih i ribica drugih ajkula. Male ribe, tvrdile bi, su glupe, ali cute na razlicitim jezicima i stoga se ne mogu razumeti medusobno. Svaka ribica koja ubije nekoliko neprijateljskih ribica u borbi – malih stranih riba, glupih na razlicitim jezicima – dobile bi malu medalju od morske trave koju bi zakacile na grudi i bile nagradene titulom “heroj”.
    Kad bi ajkule bile ljudi, naravno, imale bi umetnost. Bilo bi izložbi predivnih slika celjusti ajkula u slavnim bojama. Pozorišta na morskom dnu bi prikazivala ribice heroje kako ponosno uplivavaju u celjusti akjule uz melodicnu muziku koja draži njihove uši i velike misli koje uspavljuju njihova cula.
    Cak bi postojala i religija kad bi ajkule bile ljudi. Propovedali bi da ribice pocinju da žive tek kada dospeju u stomake ajkula. Štaviše, ako ajkule ikada postanu ljudi, ne bi sve ribice bile ravnopravne kao što su sad. Nekim bi bili dati položaji, bile bi postavljene iznad drugih. Onim znacajnijim bi bilo dopušteno da proždiru manje. Ovo bi sigrno bilo na zadovoljstvo ajkula, koje bi za sebe onda imale vece primerke. Znacajnije ribice bi bile odgovorne za cuvanje reda medu ostalim: postale bi profesori, oficiri, graditelji kutija za ribice, itd. Ukratko, more bi postalo civilizovano tek kada bi ajkule bile ljudi.”
    ” Kada je vedro i kada sija Mesec, nocu, na svakoj vodenoj povrsini mozete videti njegovu sliku. Koliko samo vodenih povrsina postoji? I na svakoj od njih vidi se Mesec. Slika originala. Uvek je to njegova projekcija, uvek je to on. Hiljade i hiljade Meseca na hiljadama i hiljadama vodenih povrsina. Sve je to jedan jedini Mesec. On je izvor svih svojih slika. Kada svane dan, sve te slike nestanu, ali Mesec jos uvek postoji. Tako je i sa nama. Svi smo mi slike Boga. Kada nas nestane, Bog jos uvek postoji. On je izvor zivota, on je ono sto smo mi stvarno. Svaka Meseceva slika je u potpunosti odraz Meseca, kao sto je covek odraz Boga. I kao sto se Mesec moze razdeliti na beskonacno mnogo svojih slika, a da mu to uopste ne smeta, tako i Bog, koji je izvor zivota, moze to da ucini. I sve se uvek vraca svom izvoru. Tada sva osecanja nestaju i ostaje samo postojanje. Ali Bogu se ponekad ne svidja taj oblik, kada nista ne moze da oseti zato se projektuje u oblik u kome to moze.”
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  10. #40

    Odgovor: Volite li Brehta?

    Neka svakog govori o svojoj sramoti, ja cu o svojoj...

    To je Brehtovo i primenjivo je za sve sfere života. Često ovu rečenicu nabijam na nos i radoznaloj rodbini i raspaljenom nacionalisti i gde god uztreba.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Sta ne volite na forumu?
    Autor love hunter u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 570
    Poslednja poruka: 08.03.2015, 19:02
  2. Volite li ljuto?
    Autor memento u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 28
    Poslednja poruka: 19.05.2012, 23:54
  3. Volite li da kuvate?
    Autor irnik u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 48
    Poslednja poruka: 19.05.2012, 23:52
  4. Da li volite skolu?
    Autor Painkiller u forumu Tinejdžerski kafić
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 08.04.2012, 21:32
  5. Da li volite skijanje?
    Autor Meggy u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 05.12.2010, 12:11

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •