Jutros kisnem i ispaljujem ko zna koju cigaretu...
Još uvek sanjiva naravno...
Čekajući doktora...
Misli vrludaju na zilion strana...
Prilazi mi devojka... sa širokim osmehom...
Nisam je odmah prepoznala,
počela je da se šminka...
Sada je porasla i odrasla...
dobila posao, baš u mom selu...
Zajedno smo mažnjavale cigarete od njene tetke
Slušale Ivin voz sa njenim starijim bratom, koji me je porodio
Totalno blentava ranojutarnja reakcija:
''Katarina, to si ti?''
(neko pametan bi mi odgovorio, jok ti si
)
Osmeh.. Prelepe zelene oči...
Videla sam joj po pogledu da je srećna...
Samo smo se izljubile... Razmenile par reči...
Bilo je dovoljno...
za početak... ispočetka...