Prvo da sasvim razjasnimo jednu stvar, da li je tzv. parada ponosa bila legalna ili ilegalna? Ako je bila legalna – a jeste – tu se za civilizovanog čoveka svaka priča završava. Svako ima pravo da koristi sva svoja ustavna i zakonska prava, pa i homoseksualci, a stvar je države da spreči ma koga u nameri da ma čija prava osujeti.
Svako ko se složio, makar prećutno, s tim da neko gvozdenim štanglama i bejzbol palicama "razjuri pedere" u napred se složio i s tim da svako ima pravo da arbitrarno, na isti način, spreči i njega samog u ma kom pravu. Ako vas sutra metalnom štanglom neko izjuri iz vašeg stana, jer eto misli da taj stan nekako njemu bolje paše, nemojte se žaliti - sami ste to tražili. Ako vas sutra neko "izštangla" po tintari jer mu se ne sviđa vaše političko uverenje, vaša odeća ili vaša faca, nemojte ni pomisliti da se bunite (ili se, barem, nemojte meni žaliti, jer ću vas bez pardona oterati u tri lepe, uz opasku da su vas malo tukli) jer – sami ste i to tražili.
Ono što je rak-rana Srbije već barem dva veka jeste bezmalo potpuno odsustvo sposobnosti da se razmišlja na nivou principa. Naša razglabanja su uvek od slučaja do slučaja, shorno trenutnim interesima i ličnim simpatijama, i ama baš nikad nismo u stanju da shvatimo implikacije takvog pogleda na stvari.
Svako ko je ma i jednog trenutka pomislio da je moguće da u Srbiji Albanci nemaju nikakva prava, a da on sam neka prava ima, dve predstave o državi nije imao. Kad je ista ona policija koja je sprovodila teror na Kosovu počela jednak teror da sprovodi u "užoj Srbiji" svi su se našli u čudu. A nikakvom čuđenju nije bilo mesta. Onda kad ste se složili da policija arbitrarno ispendreči nekog Albanca, složili ste se i da jednako arbitrarno ispendreči vas.
Kad se tzv. srpska pravna, politička i ina elita onomad zalagala da se na Kosovu primenjuje istorijski, a u Bosni princip etničke većine, ono malo još ne s uma sišavših ljudi u Srbiji jasno je reklo da jedini rezultat takvog pristupa može biti to da se na srpsku stranu gleda kao na notorne pijačare i obične budale. Odgovor "elite" mogao bi se sažeti u "znamo mi šta radimo". Vidimo po rezultatu koliko su znali. Ali... I to ste sami tražili.
I kad se krene kukati zbog NATO bombardovanja Srbije 1999. prosto je čudo jedno kako se niko od tolikih pravoslavaca i hrišćana ne opseti šta ono piše u Bibliji o sudbini svakoga ko se mača laća. Dok smo mislili da smo najjači baja u kraju većinom ama baš ništa nismo imali ni protiv primene sile ni protiv bombardovanja. Naprotiv. Ali kad je došao jači baja pa nas sredio, smesta smo stavili ljusku od jajeta na glavu i počeli da kukamo o nepravdi. E pa, izvin'te, čak se i u seoskoj krčmi zna, kad upadnete pa počnete da maltretirate sve od reda jerbo ste najjači, nikakve nepravde nema u tome kad se pojavi jači badža pa vas pošteno isprebija. Princip je i tu jednostavan, ko neće da se "njegov slučaj" rešava mačem, neka se mača ne laća. To piše i u Bibliji, dakle nije neka smicalica zloglasnog "novog svetskog poretka".
A kad smo već kod Biblije, ima tamo i nešto o tome da drugome ne činite ono što ne biste želeli da neko čini vama. I to je princip. Sve dok ovdašnji ljudi ne počnu da shvataju šta je princip i dok ne počnu da razmišljaju na nivou principa – ni Srbi, ni Srbija, ni za pedalj se neće maći sa dna civilizacijske kaljuge. A imovinu, stanove i elementarnu slobodu, otimaće vam uvek iznova svaki dripac sa štanglom u rukama koji poželi da vam ih otme. Nema ljutiš, pristali ste na to.