Ne znam sta bih napisala ...
mozda bi ona kazala nesto,onako,nemarno,britko,gospodski
kao u pesmi
Ono što najbolje znam
to sam ja sam
sve svoje folove i bolove
sve svoje zamke i veštine
sve svoje mudrosti
i nemudrine
sve sastavne delove
koji mi dušu i telo čine
Da budem pametan
ne želim
pamet je mana slabih
Da drugima drobim o njima
vama o vama
onima o njihovim mukama
ovima o ovimskim lepotama
raznima o razlikama
izabranima o sličnostima
bezličnima o licima
ne želim
.........
kao u poslednjoj pesmi Lj.Rsumovica na njenom blogu...
Ploviti se mora i bez broda ..
Da me sad vidi, verovatno bi me nogom u glavu, u stilu Cak Norisa, kao i svaki put kad padnem...
5 godina mi je bila rame za plakanje, cak i kad joj je bilo teze nego meni...zato sto je ljudina, zato sto je zena zmaj...
Milojka moja najlepsa, moj zivot vise nece biti isti.
Pocivaj u miru.
...Pa sto bismo se oprastali?
Cega da nam je zao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znas - ja to ne umem...
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Nemogu da verujem.Nikad vise nece biti ovde.Ovo je kao da je kisa izgubila kapi a leptir i sve ptice krila.
Zbogom SQUAW
Ich Bin Nich' Ich
ah, čitajući njene postove... ne nisam je poznavala u RL...o Bože kakva žena!
...i sedim...i iznova, iznova, iznova to ZAŠTO, to neobjašnjivo ZAŠTO...i zatvara sve krugove koje ovaj... običan...ljudski um definitivno ne može da objasni...
...žao mi je...zaista...
...neka počiva u miru...
...najvaniji znak je - znak pitanja.
Obrisala sam pet postova koje sam htjela da napišem. Ne postoje riječi....kada čitam ljude koji su te znali...iskreno plačem.
R.I.P.
Ti si meni davala podršku, a ja ni slutila nisam..anđele...
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Ja jeste da sam mala i da nebi trebalo ovo da cujem ali stvarno i ja sad mnogo placem
Ich Bin Nich' Ich
nisam te poznavala ali me zaista dirnulo
tuzno i strasno
pocivaj u miru
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
Већ сам окачио...
Близу снега, близу сунца, на висоравнима,
Погледај како та имена поштована су од траве усталасане,
И облаци бели струјањем част им шаљу,
И ветар шапатом својим на небу тихом.
Именима оних који у животу свом, за живот се бораше,
Који у срцима својим огањ носаше.
Од сунца рођени, за кратко ка сунцу путоваше,
И снажан траг на небу својим достојанством оставише.
"Непрестано мислим о онима који су заиста били великани" (1936.)
Poruku je izmenio silvia, 09.10.2011 u 10:28
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле