...Sada si tamo gde bol ne stanuje...
Tamo gde su tuga, nesreća i bolest, pobedjeni neprijatelj...
Tamo gde jedino oružije je-> strpljenje...strpljenje da dočekaš najmilije...
...Sada si tamo gde bol ne stanuje...
Tamo gde su tuga, nesreća i bolest, pobedjeni neprijatelj...
Tamo gde jedino oružije je-> strpljenje...strpljenje da dočekaš najmilije...
Ne budem oko pola godine na ovom forumu, i sad - ovo?
Ne mogu da verujem...
Moj ego pie čekove koje moje telo ne moe da unovči
.....toliko toga u glavi , ali ne mogu da sročim rečenicu, zanemela sam...
...počivaj u miru
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Sinoć sam još pročitala sve ovo.. i na znam šta da napišem.. U šoku sam i neverici.
SQUAW, nisam te poznavala ali tvoja slova i svi silni postovi su me toliko puta znali uveseliti, naterati na razmišljanja, rastužiti..
Želela sam da te upoznam, da vidim tu bistrinu i energiju kojom su sve tvoje, ovde napisane, reči i zračile..
Kako život ume biti surov! Tridesetak godina..
Nadam se da si na boljem i lepšem mestu sada. Počivaj u miru.
...хвала ти на дружењу, хвала ти на свему
почивај у миру
лицем ка ветру
с ветром уз лице
....pisem i brisem...
Hvala na 12.441 postu, i na svemu sto si me naucila.... Lekcija o zivotu koju si nam pruzila je svake hvale vredna....takva snaga i energija...zadivljujuce!
Toliko toga si nam jos imala reci, znam.....
Ogroman gubitak....
R.I.P.
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Logujem se jutros na Vcaffe i prvo što vidim na "Poslednji odgovori" je "R.I.P. Squaw" i pomislim da je to ona zezancija "Epitaf za forumaše", otvorim temu i ostanem par minuta zabezeknuta sa nevericom...nikako da dovršim ovaj post...tek je počela da živi, nisam znala da je u teškom stanju, nije dozvolila da znamo, pisala je veselo sa osmehom...žao mi je što se nisam intenzivnije družila sa njom...znam da je bila velikog srca, imala je razumevanja za mene kao početnika...otišla je iznenada nošena na leđima svog konja, sa vetrom u kosi, slobodna...ostavila nas sa tugom u srcima...danas neću napisati ni jednu šalu...premda, znam da bi ona volela da se smejemo danas...
Otišla si, ali zauvek ćeš živeti u nama, forumašima VCaffe -a, mi smo uvek i bićemo deo tebe, ti deo nas...neka ti je večna slava i laka crna zemljica
Nedostaješ,...hvala ti na svemu
I may not be perfect but I'm always me
nekada njoj....sada tebi....
Pa i ako odem....ako me ne bude vishe....jer tamo gde zzurim povratka i nema....Nemoj tugovati jer ce doci dan kada cemo ponovo biti zajedno i drzzeci se za ruke kositi nebeska polja....I istinska sreca izbacice umor iz ochiju i samo ce se Sunce ogledati u njima.
A ako te ipak obuzme tuga shto ne mozzesh da se setish dragog stiska ruke i ako ti ponekad ne dostaje utehe glas....pomisli da sam mozzda bash ja u pesmi neke laste ili u bljeshtavilu zvezde koja pozzeli da ti se ugnjezdi na chelu....
Primi njih kao utehu i mirno sachekaj dan kada cemo ponovo biti zajedno i drzzeci se za ruke kositi obecana nebeska polja....
Skvochka....bila si grom zzensko!
Idi, sve je OK, tvoj svet te ceka napravi i njega ovako dobrim ...
Život je takva kučketina!
Da nije bilo tebe, propustio bih... ne - izgubio bih mnogo, mnogo, mnogo toga. Ti znaš. I znaćeš sve što imam da ti kažem sada, a što ne umem, jer sam zatečen i nemoćan da to uobličim u bilo šta dostojno tebe.
Neka ti je večna slava!
"All I got is a red guitar, three chords, and the truth."
Beštijo jedna draga..
Nemam riječi ali itekako osjećam prazninu dok sada pišem Tebi ove zadnje riječi..
R.I.P.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Hvala ti za lekciju o hrabrosti..a kad se jednom sretnemo na nekom nebeskom forumu, ti ćeš me pitati i ja ću ti reći da sam bila hrabra..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..