Prosle veze i bivse ljubavi......... Interesuje me sta vam je ostalo kao najjaci utisak i secanje........ neki trenuci ....... dogadjaji........ sam cin i nacin raskida?
Prosle veze i bivse ljubavi......... Interesuje me sta vam je ostalo kao najjaci utisak i secanje........ neki trenuci ....... dogadjaji........ sam cin i nacin raskida?
Possibility of dream come true makes life worth living.....
Od svih bivših ljubavi, u najjačoj uspomeni mi ostanu ... mirisi...
sve vremenom izbledi ali nekako uvek je taj period obeležen nekim specifičnim mirisom...
npr na prvu ljubav i prvog dečka me uvek podseti miris lipa u proleće...
bah...al sam smešna...šta da radim kad je tako!
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
pitao sam ovo jer je kod mene sve to nesto izmesano.
pamtim razne trenutke na gomili onako nabacane ..... ima i
kao i a bogami i a onda i
Possibility of dream come true makes life worth living.....
sitaucija je bila bas cudna. nismo raskidali, ali smo raskidali. nije bio problem u nama, nego sam ja morala otici, preciznije receno preseliti se. i tako pred rastanak, sjecam se da smo zbunjeno gledali u vrhove svojih cipela i sutirali kamencice po parku i nismo znali sta jedno drugom da kazemo. danas kad se nakon krsa godina sjetim tog dogadjaja, sjetim se da sam se tada najvise osjecala bespomocno jer nikako nisam mogla da obrnem tok dogadjaja.
nattydread is coming to dinner
Iz svake veze se ponese neki delic, i cuvas ga tu negde na dnu srca, svaki taj delic je poseban na odredjeni nacin, svako ostavlja drugaciji utisak i desavaju nam se razlicite stvari, ali uvek se najbolje secam zagrljaja, kako me je neko grlio i sta se u meni u tim trenucima budilo. Naravno, ziva secanja mi je ostavio svaki raskid, ma kakav bio
U najjačem sećanju su mi one lepe stvari. Pogled koji je neko znao da mi uputi i da mi kaže neizgovoreno, zagrljaj koji je grejao i štitio, poljubac u koji je unosio celog sebe. Pamtim i neke gestove, dela koja su znala da me patosiraju, ostave bez teksta, rasplamte srce, nateraju da uzletim.
A onda se zapitam zašto je tim vezama došao kraj.
I tek tada se setim onih stvari i onih događaja koji su me najjače povredili i koji su trajno ubili deo poverenja. Tamo gde nisam bila povređivana, setim se osećaja praznine koja je usledila kada je žar počeo da se gasi, kada se udaljavao, hladio, ljubio a da se nije predavao.
I uvek pamtim bol koji bi me obuzeo pri raskidu i osećaj da bespovratno gubim deo sebe.
Poruku je izmenio Mish, 26.11.2006 u 00:01
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Ne volim zivot u proslosti,al' kada se desi
onda je secanje jako i potpuno.
nomen est omen
trudim se da ne pomisljam na to "proslo" (al kad me podseti neko) ...
Uglavnom je to pogled i njime izgovorene misli (mguce je veruj mi)
a posle toga,lepi trenutci,(u blic formi)... posle nastupa koma i smrt...(salim se naravno)
loseg se ni ne secam jer sam se pomirio sa cinjenicom da je sve proslost...a i ponovo sam zaljubljen
Onaj period zaljubljenosti, pun iščekivanja, pitanja,slatke strepnje... koji se završi onim jutrom kada se probudim i shvatim- ja volim.
"Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo.
Trebalo je ziveti. "
U najjacem secanju ostaju nedosanjani snovi. Osecaj koji sam imala dok sam sanjala,i razocarenje i praznina jer toga vise nema.
Takodje pamtim sam pocetak i sam kraj. Najlepse i najgore. I pitam se gde su sad na kraju sve one stvari s pocetka....
I jos jedna stvar - momenat kad je sve prestalo. Uvek tacno zapamtim trenutak kad se sve srusi. Do samog razlaza moze proci jos vremena, ali onaj tren kad ja shvatim da je kraj ne zaboravljam.
Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
C. S. Lewis
Zaboravila sam sve one stvari i dogadjaje za koje sam (dok smo bili u vezi) mislila da su od nekog znacenja i vredni pamcenja, a zapamtila sve 'sitnice' i nase gluposti za koje sam sad sigurna da ih necu nikad zaboravit i za koje tek sad znam koliko su vrjedile i znacile..
Poruku je izmenio Cecara, 25.10.2009 u 02:05 Razlog: bold
Nije svako ko luta izgubljen..
Oci....njegove oci su mi se "usadile" u mozak... i TAJ pogled, taj strasni pogled, koji govori vise od 1000 reci, i ostalo mi u secanju da samo ON moze tako da me pogleda...