Donekle si u pravu, ali ovo su stvari iz svakodnevnog zivota, sa kojima se mi svi susrecemo, kad te gricnu onako za nogu u prolazu.
I tu se vec povlaci granica izmedju coveka - coveka i coveka - budale.
Naravno da ako neko pokusa da pravi budalu od mene,to nece uspeti.
Ali isto tako, znam da se ne bi revansirala, tako sto bih ja toj osobi razbila prozor na kuci ili ispisala grafite na fasadi.
U tom "tvom" primeru, ti si ispao covek, jer si znajuci sve, presao preko svega.
A opet znas sa kim imas posla, dovoljno da ukljucis alarm u svojoj glavi.
Mozda ta osoba sto to radi je psihicki labilna, jer cisto sumnjam da bi to neko iole normalan mogao uraditi.Mozda se iz ovog tvog primera mogu naci jos sijaset razloga zasto je to uradjeno.
Mozda ne bih oprostila sa osmehom, ali bi vremenom oprostila, ako bih uvidela koji su je nagoni nagnali ka tome.
U našem jeziku mnoge reči imaju pomalo izvitopereno značenje koje omogućava različitu interpretaciju. Reći za nekoga da je čovek jednako je reći mu da je dobar čovek. Nije.
Šta biće čini čovekom? Svest o sopstvenom postojanju. Sva bića imaju razum, iako čovek pretenduje na to da je njegov razum drugačiji, višeg ranga. Ono što izdvaja čoveka od ostalih živih organizama jeste svest o sopstvenom postojanju, o sopstvenoj prolaznosti.
Šta čoveka čini dobrim? On sam. Roditelji, prijatelji, okruženje... dodaju ponešto čovekovom karakteru, ali ono što je najvažnije dodaje on sam. To nešto, tako nadograđeno, čini mnogo stvari: osećaj za pravdu, jednakost, poštovanje želja i potreba drugih, pristojnost... dodati po želji....
Dušo, nije ovo moj primer.
Nabacao sam prvo što mi je palo na pamet. Moj primer je da mi je komšija pre 10-ak godina ubio psa lovačkom puškom iz čista mira i sa njim ne govorim ni dan-danas, niti ću ikad (uprkos njegovim brojnim pokušajima da se pomirimo). Ne znam, ne mogu da mu oprostim. Šta će mi uopšte takvo stvorenje u životu?
@ ZOE:
opraštao sam, naravno. Mnoge stvari. Onima koje volim, uglavnom.
Nisam mislila na primer kao tvoj licni, vec primer koji si ti naveo.
Naravno da ti ne treba neko takav u zivotu.
Ni meni.
Ali hocu ti reci da ja ako prema toj osobi koja bi to uradila,osecam konstantnu ogorcenost kad god je vidim, skodim samo svom nervnom sistemu.
Jer, normalna osoba to ne moze da uradi.
Znaci problem su vilenjaci koji pletu kolo u njenoj glavi.
A takve osobe skoro nikako ne mogu na to da uticu, ako im je pamet dva koraka na izlaznim vratima.
Zbog toga bih oprostila.
Ja nisam rekla da sam ostala u kontaktu sa onima kojima sam oprostila. Oprostiti, znaci ne osvetiti se, ne svetiti se. I ja sam izgubila psa zbog komsije (ne zelim da detaljisem)! Mogla sam da otrujem njegova dva psa, ali nisam. Oba psa su mu uginula u roku od godinu dana. Da li me sada razumes!?
neunistiva zlojebaba!
Naravno da jesi, jer bi mu se u suprotnom osvetio. A ti to nisi uradio, cak stavise nahranio si njegovog psa. Ti si ga jednostavno eliminisao iz svog zivota, kao sto sam i ja eliminisa mog komsiju i jos po neke koji su me "povredili". Presla sam preko "zla", oprostila sam i "sahranila ih" za navek!
neunistiva zlojebaba!
Nisam mislio da čovek treba biti jak da bi oprostio. Biti jak je trpnja. Mudrost praštanja nikako ne može biti trpnja. Jer kada nešto trpiš, kad tad mu podlegneš..Ako si mislio na to da ponekad treba biti jak da ne oprostiš, to mi je sasvim ok razmišljanje.
Upravo tako...Razumevanje i prihvatanje su osnovni elementi mudrosti praštanja. Međutim, čovek može da razume i prihvati neki događaj, da oprosti sebi ili nekome u tom događaju, ali da sada zauzme iskusniju poziciju kako se takav ili sličan događaj ne bi ponovio...razumeti je najvecha mudrost, ali je chinjenica da to chesto zovu prashtanjem.
Razum, mudrost, sposobnost anticipicaje, prilagodljivost, osećanja, volja, sklonost stvaralaštvu, umetnosti, socijalni motivi...
O pojedincima i ljudima se obično razmišlja sa aspekta njihove društvene vrednosti, mada sam uveren da je za svakog od nas ipak najvažnije kako se mi lično, dakle subjektivno osećamo....
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!