Nikki Giovani
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14
  1. #1

    Nikki Giovani

    Rođena je u Tenesiju, 7. juna 1943.g. Završila je studije istorije. Od 1987.g. radi kao profesor na univerzitetu u Virdžiniji.


    O pesnikinji


    Hronologija života i rada

    ZA TOMIJA

    Tomiju koji:
    jede čokoladne kolačiće i jagnjeća rebra
    penje se uz stepenice i plače kad mu
    menjam pelene
    i pušta me da ga držim onda kada on to želi.
    Tomiju, zbog kojeg sam postala svesna sopstvene životne snage
    i koji mi je dao novo ime (mama)
    ime bolje od svih ostalih
    Tomiju, koji ima potpunu kontrolu
    nad mojim životom
    što me čini srećnom.





    Prevod: Danijela Jovanović

  2. #2

    Odgovor: Nikki Giovani

    MAJKE

    Poslednji put kada sam bila kući
    da vidim majku, poljubile smo se,
    razmenile lepe i ne tako lepe reči,
    a zatim se okružile prijatnom tišinom
    svaka čitajući svoju knjigu

    Sećam se prvog puta kada sam je videla
    onakvom kakva zaista jeste
    živeli smo tada u trosobnom
    stanu na Barns aveniji

    Mama je uvek sedela u mraku
    ne znam kako sam to znala, ali znala sam
    te noći, ušla sam u kuhinju,
    možda zato što sam već tada bila
    više naklonjena noći, ili zato što sam
    se upiškila u krevet
    ona je sedela na stolici
    soba se kupala u mesečini koja je
    polako kapljala kroz prozorska stakla,
    možda je pušila, a možda i nije
    kosa joj je bila tri četvrtine njene visine
    zbog čega sam ja tada bila čvrsto uverena
    u istinitost mita o Samsonu

    Sigurna sam da sam samo stajala pored vrata
    i sećam se da sam pomislila:
    kako je lepa ova žena

    Ona je čekala,
    možda da se moj otac vrati s posla
    a možda i na san
    koji je obećao da će svrattiti
    "dođi" rekla je "naučiću te jednu pesmu:
    vidim mesec
    mesec vidi mene
    nek je blagosloven mesec
    i nek sam blagoslovena ja"

    Sina sam naučila tu pesmicu
    i on ju je izrectivao njoj,
    želim samo da kažem
    da su lepi trenuci ponekad jednako teški da se podnesu
    isto kao i bol.

  3. #3

    Odgovor: Nikki Giovani

    PESMA ZA KEROL
    (neka uvek nosi crvenu vrpcu)


    Kada sam bila veoma mala
    mada je tako i danas
    nije bilo trotoara na Linkoln Hajtsu
    a naša kuća u Džekson ulici
    je bila odmah pored autobuske stanice i kanalizacionog otvora
    što nismo ni primećivali
    sve dok jednog dana iz kanalizacije nije izmilelo mače
    bez jednog oka
    nikad ono nije ušlo u naše dvorište
    već je stajalo odmah pored i samo nas gledalo
    i moja sestra koja je bila mekog srca ali
    i veoma efikasna počela je da mu donosi mleko
    jer je moj otac rekao
    ne dovodi ga u kuću
    i svakog dana posle škole
    trčala bih kući kako bih se
    uverila da je mače i dalje tu
    i da je nahranjeno
    ali nijednom se nisam usudila
    da mu priđem blizu
    bilo je tako lepo
    i krhko i puno rana i znala sam
    da mu ništa što bih mu ja mogla dati
    ne može nadoknaditi izgubljeno oko

    Da sam mu dala ime, što nikad nisam uradila,
    nazvala bih ga Kerol.

  4. #4

    Odgovor: Nikki Giovani

    LEPTIR

    to
    što si smejući se nazvao
    rukama
    u stvari su dva braon leptira
    koja sad lepršaju
    iznad mog tela
    nakon što su mu pružila toliko zadovoljstva.



  5. #5

    Odgovor: Nikki Giovani

    MIR

    Bilo je lepo danas
    kad nisi bio tu

    nije da te ne volim
    ili da mi ne trebaš
    ili da ne volim što te volim ili što mi trebaš

    ali neki mir je nastupio
    kada si izašao
    znala sam da odlaziš
    kako bi radio nešto što samo ti želiš
    i ja sam onda mogla da napunim
    kadu
    i da se ne javljam na telefon
    i da se potapam u vodi punoj sapunice
    ne brinući o tome da li ti nešto treba ili
    da li želiš nešto da spremim za večeru
    i mogla sam da se mažem uljima
    dugo, dugo
    ne razmišljajući o tome da li ti
    treba kupatilo

    i onda, uveče, posle ponoći
    kada si stigao
    osetila sam uzbuđenje
    popili smo kafu
    i ja sam bila tako srećna jer sam imala
    ceo dan za sebe
    isto kao što si ga imao i ti.

  6. #6

    Odgovor: Nikki Giovani

    (Bez naslova)



    Postoji određena vrsta gladi
    koja je često povezana sa bolom
    koju osetiš
    kada vidiš osobu
    koji si nekad volela
    i u tom voljenju uživala
    i koju želiš ponovo da voliš
    mada znaš da je to nemoguće.
    I to te grize
    uporno, kao komarac
    koji za vreme mičigenskog leta
    navaljuje na staklo tvog prozora

    Jer stvarnost se sastoji od

    dečje odeće koju treba oprati
    hrane koju treba spremiti
    uspavanki koje treba pevati
    osmeha koji treba da zasijaju
    kose koju treba uplesti
    vrpci koje treba uvezati
    kafe koju treba popiti
    knjiga koje treba pročitati
    suza koje treba isplakati
    samoće koju treba izdržati

    Zato kažeš sebi - jaka si ti žena
    a ionako on nikad nije ni pomislio da bi ti mogao nedostajati.

  7. #7

    Odgovor: Nikki Giovani

    ISPRIČALA MI JEDNA ŽENA


    kao što su radile moja majka i
    njena majka pre nje
    i ja sada hodam po kući
    u papučama sa mekim đonom
    i tamjanom isterujem duhove iz ćoškova sobe
    prava su napast ti moji duhovi
    lome mi keramičke figurice i zbog
    njih često zaboravljam da isključim šporet

    deca mi kažu - moraš da dođeš da živiš sa nama
    ceo život sam - na to ja uzvratim - živela sa vama
    sada želim da živim sama sa sobom

    unučići kažu da je sramota
    što živim sama u mračnoj kući sa
    navučenim zavesama i što mi je
    brada umazana burmutom
    zar bi više voleli da pušim cigarete

    nekad sam bila izuzetna,
    sitna i okružena udvaračima
    neki bi rekli prava lepotica pogotovu
    kad mi je kosa bila upletena
    i bila sam brza i živa
    moja deca su prvo htela moj život
    a sada žele moju smrt

    ali ja ću i dalje da idem po kući
    u svojim papučama sa mekim đonom
    srećna sam sada
    znam da ne izgledam uredno a ni lepo
    ali to je moj život.

  8. #8

    Odgovor: Nikki Giovani

    ŽIVOT KOJI SAM VODILA

    znam da će mi mišice postati opuštene
    tako je kod svih žena u mojoj porodici

    znam da će se jednog dana purpurne vene
    kao mrtve ribe u Seni
    pružati svuda po mojim nogama
    i da će mi koža ruku početi da bledi a
    kosa postati sivo-bela

    znam da će mi se jednog dana
    zubi pomerati svaki put kada se nasmejem
    i da će mi se ispod nosa
    pojaviti drhtave dlake
    nadam se da mi koža
    neće dobiti one ružne pege.

    želim da moje menstruacije ne budu bolne
    mnogo bih volela kad bih ostala čvrsta i tanka
    kada bih starila lepo kao vino
    u starom, drvenom buretu

    radovaću se unucima
    i svom cveću i svim
    onim sitnim keramičkim drangulijama
    koje će uvek biti na svom mestu
    i tišini
    tišini jer neće biti bombi koje padaju na Kambodžu i pritiskaju mi grudi

    nadam se da će mi na ramenima biti mirna glava
    i da će mi noge uvek pronaći
    stoličicu posle dugog kupanja
    u vodi sa epsemskom soli

    nadam se da ću umreti
    ugrejana životom
    koji sam pokušavala da živim.

  9. #9

    Odgovor: Nikki Giovani

    ZAVOĐENJE

    Jednog dana
    doćićeš u moju kući
    ja ću na sebi imati dugu afričku
    tuniku
    a ti ćeš sesti i reći: "Crnci..."
    ja ću onda ispružiti ruku ka tebi
    a ti - ne primećujući to što radim - rećićeš:
    "A šta je sa ovim bratom..."
    Onda ću uzeti tvoju ruku
    a ti ćeš i dalje grmeti: "Revolucija..."
    i sa rukom položenom na mom stomaku
    nastavićeš da pričaš - kao što uvek radiš -
    "Ne mogu da podnesem..."
    dok budem pomerala tvoju ruku gore-dole
    i svlačila ti šareni džemper
    rećićeš: "Ono što nam zaista treba..."
    počeću da ti ližem rame
    a ti ćeš: " Ja to vidim na sledeći način..."
    otkopčaću ti pantalone
    "A šta je sa ovom situacijom..."
    i skinuću ih
    i tek tada ćeš primetiti
    da sam te svukla
    i pošto te znam, znam da ćeš reći:
    "Niki,
    zar ovo nije kontrarevolucionarno...?"

  10. #10

    Odgovor: Nikki Giovani

    Sahrana Martin Luter Kinga

    Na njegovom grobu piše
    Najzad slobodan
    Ali smrt je sloboda samo za roba
    Mi želimo slobodu slobodnih ljudi
    I svet u kojem bi
    Martin Luter King živeo
    I propovedao nenasilje.

  11. #11

    Odgovor: Nikki Giovani

    Pesma / Zato što se pojavila iznenada

    Homoseksualnost
    (izum Saula
    usvršen do perfecije od strane pape)
    je kada dvoje ljudi
    istog pola
    RADE ONO
    i to je sve.

  12. #12

    Odgovor: Nikki Giovani

    Pravo značenje dijaloga Crnac vs. Crnčuga

    Crnčugo
    Možeš li da ubiješ
    Možeš li da ubiješ
    Može li crnčuga da ubije
    Može li crnčuga da ubije belca
    Može li crnčuga da ubije čoveka
    Možeš li da ubiješ crnčugo
    A? Crnčugo, možeš li da
    ubiješ
    Znaš li kako da raskrvariš nekog
    Možeš li da otruješ
    Možeš li da izbodeš
    Možeš li da ubiješ, a? crnčugo
    Možeš li da ubiješ
    Možeš li da pregaziš protestanta svojim
    Eldorado kadilakom iz '68.
    (ionako su dobri samo za to)
    Možeš li da ubiješ
    Možeš li da pišaš po plavoj glavi
    Možeš li da je odsečeš
    Možeš li da ubiješ
    Crnčuga može da umre
    Ne treba da dokazujemo da možemo da umremo
    Treba da dokažemo da možemo da ubijemo
    Slali su nas da ubijamo u
    Japanu i Africi
    Patrolirali smo po Evropi
    Možeš li da ubiješ
    Možeš li da ubiješ belca
    Možeš li da ubiješ crnčugu
    u sebi
    Možeš li da nateraš svoj mozak crnčuge
    da crkne
    Možeš li da ubiješ svoj mozak crnčuge
    I da oslobodiš svoje crne ruke da
    dave
    Možeš li da ubiješ
    Može li crnja da ubije
    Možeš li dobro da nišaniš
    Možeš li da im prospeš mozak po ulici
    Možeš li da ih ubiješ
    Možeš li da ih namamiš u svoj krevet i da ih ubiješ
    Ubijali smo u Vijetnamu
    Ubijali smo za UN i NATO i SEATO i SAD
    I za sva ostala slova abecede sem za ova:
    C R N C I
    Možemo li da ubijemo BELO za CRNO
    Nauči kako da ubiješ crnčugu
    Nauči da budeš Crni čovek.

  13. #13

    Odgovor: Nikki Giovani

    NIKKI - ROZA

    Uspomene iz detinjstva su uvek loše
    ako si Crnac
    uvek se setiš kako si živeo u lošem kraju,
    u kući bez kupatila
    i ako postaneš poznat
    nikad ne pričaju o tome
    kako si bio srećan jer
    si imao majku samo za sebe i
    kako je bilo dobro kad si
    se kupao u onim limenim burićima
    u kojima ljudi u Čikagu prave roštilj
    i nekako kad god pričaš o kući
    nikad se ne dođe do toga
    koliko si razumeo sve u
    svojoj prodici
    i čak iako se sećaš
    tvoji biografi nikad ne razumeju
    bol tvog oca kad prodaje svoju radnju
    i još jedan san biva razoren
    i da, iako si siromašan, siromaštovo te ne brine,
    i iako se svađaju puno pijanstvo tog oca
    nema udela u tome
    već ti je jedino važno da svi budete zajedno
    i ti i tvoja sestra ste srećni za rođendane i božiće
    i nadam se nikad nijedna bela osoba neće imati razloga
    da piše o meni
    jer oni nikad neće razumeti
    da je ljubav bogatstvo Crnaca
    oni će verovatno pričati o mom teškom detinjstvu ne razumevajući
    da sam za svo to vreme ja bila srećna.



  14. #14

    Odgovor: Nikki Giovani

    PORUKA

    ako je muzika univerzalni jezik
    zamišljaj da sam cela nota

    ako je nauka najsavršeniji jezik
    zamisli da sam mc

    pošto matematika može s beskrajem da razgovara
    neka u tvojim očima budem 1 na kvadrat

    hoću da kažem jednog ću dana
    zgrabiti tvoju ljubav

    i bićeš zadovoljan

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •