to sam obozavala a sada se kajem sto nisam jos vise bijezala
to sam obozavala a sada se kajem sto nisam jos vise bijezala
Mene niko ne voli,
i nikom nije stalo, pa mi dodje zao,
jer ja bih svoje srce svakom dao.
....nema nista lepse na ovom svetu nego kad ceo razred zbrise sa casa pa onda virimo iza zida da vidimo nastavnika u hodniku kako reaguje......eeeeee, to su bili dani.....
...naravno individualna bezanja se podrazumevaju kao i pravdanje casova drugaricama glumeci im majke preko telefona itd......
(ja sad ispadoh probisvet a ustvari sam bila streber koji bezi sa casova)
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Bjezanje sa casova mi je nesto najlepse. U mojoj skoli moze da se bjezi sa casova kod nekih profesora koji skoro nikad ne zapisuju. Npr. Biologija, vecu polovinu casova nisam bio, samo dva-tri puta sam zapisan.
ZVEZDA mi je sve...
Ja ne smem da bezim kao ni celo moje odeljenje.Razredna nam je strogo zabranila bezanje,a ne bih zelela ni da probam jer su mi prethodne generacije rekle sta im je uradila...
nisam bežala a ipak sam uz pomoć; ritmički skladnog treperenja trepavica,plačnog sjaja staklastih okica,uz poseban naklon lingvističkoj spretnosti i umeću da laž pretvorim u pure true
bila rekorder u broju opravdanih nedolazaka na smaračke časove .
it's me
Ne bezim sa casova nikada ali nekome se to desi.
Ich Bin Nich' Ich
Pa Blossom, naravno da nisi, imas TEK 9 godina !!! Ima vremena.
Ja bezim iskljucivo sa hemije. Imam ja cas 4, cas 5 iz tog predmeta, ali ne volim tu nauku i tacka. Dobro, desi mi se ponekad da pobegnem i sa drugih casova, ali ne toliko.
U osnovnoj smo nekako još bili "dobra deca", pa se nije bežalo u klasičnom smislu. Uglavnom, falilo se, ali uvek sa nekim dobrim i izgovorima (uglavnom sekcije i vanškolske aktivnosti). Pošto smo bili poprilice kompaktan razred, dešavalo se jedino da jednostavno svi pobegnemo one "mamin maze" koji su se takvim idejama opirali smo odvlačili na silu
U srednjoj sam besomučno bežala. I to kako je koja godina odmicala sve više i više. Pravdalo se na raznorazne načine, ali se nekako pravdalo.
Danas kad pogledam sa ove vremenske distance, uvek se zapitam kako bi mi bilo da imam dete koje pošaljem u školu, a on pola časova provede u obližnjim kafićima ili ko zna već gde. Mislim da bih sa ovim iskustvom presedela ispred škole da dete odvučem na čas ukoliko mu padne ideja da luta gradom za vreme časova.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Uf... bežao najviše kad bi se to najmanje očekivalo, u drugom, trećem osnovne. Nekad se i sam pitam zašto baš tad. Odgovora nemam, ali ostaje činjenica da sam najviše izostanaka imao upravo u trećem osnovne. Kasnije sam, kao veliki pobornik demokratije (), bežao uvek kada većina mojih "kolega" odluči da pobegne sa časa. Neretko se u takvim situacijama dešavalo da nekolicina onih "primernih" učenika ostane u učionici, nismo ih iznosili. Retko se dešavalo da ne dođem na jedan čas, kad sam bežao - bežao sam na ceo dan.
Ja sam bila streberka, nikad nisam pobegla s casa..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Nikad nisam bjezala.. uvjek sam rekla da idem... i otisla..
Nije svako ko luta izgubljen..
Nisam bežala sa časova. Ona dva tri puta ne računam. To kao da nije ni postojalo. Nisam bila štreber, znala sam uvek taman toliko da "mogu da ostanem "na času.
Ali....decai ja samo imali dogovor. Kad hoćete da uteknete sa časa, javite. Zovem razrednog/nu, ja te vadim i pravdam. "Nemoj da odem u školu i nađem se zatečena..." Odlično je funkcionisalo. Nisu to zloupotrebljavali, ali jsu zato eskivirali neke časove u najboljim mogućim trenucima.
Sve je bilo "legalno".
Dva puta se dogodilo da sam prilikom posete razrednom dobila:
- " ..nije bila...na prva dva časa.." ili "...otišla je ranije sa ovog časa ovde, vidite upisao je profesor.."
-"DA! Daaaa, tada je bilo to..i to...Izvinjavam se, što vam nisam javila, bila sam u gužvi a posle sam zaboravila. Da napišem opravdanje sada? "
Da se ne bi događale ovakve nemile scene, napravili smo dogovor. Od tada sve je teklo bez problema, i u sve manjem i manjem broju. Verovato im nije bilo više zanimljivo.
Od osnovne skole gde je to bilo nomralno da bezimo sa casova pa cak i kad nastavnica istorije predaje ,a mi kroz prozor ulazimo izlazimo kao na korzuo,do srednje skole gde smo redovno bezali sa zadnjih casova