JOŠ
U vagonima s plombom
imena idu po svetu ovom,
a dokle će putovati tako,
hoće li izići, kad i kako,
ne pitajte, ne umem da kažem.
Ime Natan vagon pesnicom ruši,
Ime Isak kao ludo pevuši,
ime Sara preklinje, vodu moli
da ime Aron smrtnu žeđ utoli.
Ne skači iz voza, ime Davida.
Ti si ime što osuđuje na slom,
u zemlji ovoj preteško si svima,
nikom te ne daju, nit ti daju dom.
Sin slovensko ime nek nosi,
jer ovde broje vlasi na glavi,
jer ovde se izmeđ dobra i zla
po imenu razlika pravi.
Ne skači, jer tvoj sin će biti Leh.
Ne skači, biće prilika druga.
Ne skači, noć se razleće ko smeh,
kloparanje točkova se ruga.
Oblak od ljudi nad zemljom puzi,
iz oblaka kiša, jedna suza,
jedna suza, škrta kap.
K crnoj šumi vodi trag.
Dabome, da, klopara točak. Šuma mraka.
Dabome, da. Kroz šumu ide transport straha.
Dabome, da. Probuрena noću čuh
dabome, da, lupnjavu muka o muk.