Dok se ne setim (o) onih prevoda koje smo viđali, evo Dilanovog lyrics-a, na gotovo.
BOB DYLAN
Mr TAMBOURINE MAN
(Original)
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
I'm not sleepy and there is no place I'm going to.
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
In the jingle jangle morning I'll come followin' you.
Though I know that evenin's empire has returned into sand,
Vanished from my hand,
Left me blindly here to stand but still not sleeping.
My weariness amazes me, I'm branded on my feet,
I have no one to meet
And the ancient empty street's too dead for dreaming.
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
I'm not sleepy and there is no place I'm going to.
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
In the jingle jangle morning I'll come followin' you.
Take me on a trip upon your magic swirlin' ship,
My senses have been stripped, my hands can't feel to grip,
My toes too numb to step, wait only for my boot heels
To be wanderin'.
I'm ready to go anywhere, I'm ready for to fade
Into my own parade, cast your dancing spell my way,
I promise to go under it.
[...}
Then take me disappearin' through the smoke rings of my mind,
Down the foggy ruins of time, far past the frozen leaves,
The haunted, frightened trees, out to the windy beach,
Far from the twisted reach of crazy sorrow.
Yes, to dance beneath the diamond sky with one hand waving free,
Silhouetted by the sea, circled by the circus sands,
With all memory and fate driven deep beneath the waves,
Let me forget about today until tomorrow.
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
I'm not sleepy and there is no place I'm going to.
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
In the jingle jangle morning I'll come followin' you.
BOB DILAN
GOSIN DOBOŠARU
(Prevod Danijele Kambasković Sawers)
Stani malo, gos'n dobošaru, i
Otpevaj mi pesmu
Jer nimalo sanjiv nisam i nemam kud
Stani malo, dobošaru, otpevaj mi pesmu
i u zvučna jutra s tobom uvek poći ću ja.
Premda znam da se carstvo predvečerja pretvorilo u sprud,
Što curi mi kroz prste
I ostavlja me slepog tu,
ukočenog kao spomenik nesanici,
Opčinjen sopstvenim umorom stojim opečen, označen,
No nikako da nekog sretnem
A pretpotopne prazne ulice premrtve su
za snove.
Stani malo, gosin dobošaru, otpevaj mi pesmu
Nisam nimalo sanjiv i nemam kud
Povezi me u svojoj čarobnoj čigra-barci,
Čula su mi bolno naoštrena, šake mi ne osećaju umor,
Vršci stopala mi, utrnuli, čekaju da ih pete pokrenu.
Spreman sam da se zaputim ma gde, spreman da se zagubim
u povorci koja me prati. Baci na mene svoje zaigrane čini,
Obećavam da ću im se povinovati.
[]
Povedi me da prođem, nevidljiv,
Kroz dimne kolutove mnenja, želja i misli,
naniže, niz maglovite ruševine vremena, kroz naslage
Zamrznutog lišća i korenja trava zaposednutih duhovima
i preplašenih stabala, do vetrovite plaže
daleko od bolesnog dosega čemera,
da plešem pod dijamantskim plaštom noći,
s jednom rukom u slobodnom zamahu
ocrtan na pozadini od morskih talasa i pene
od cirkuskog peska
sa hrpom nepotrebnih uspomena i sudbinskih odluka
zametenih pod talase,
da zaboravim na danas.
BOB DILAN
GOSIN DOBOŠARU
(Prevod Roberta G. Tillyja)
Stan-der malo, gosin dobošaru i
Otpevaj mi pesmu
Jer nimalo sanjiv nisam i nemam kuda da se denem
Stani malo, dobošaru, otpevaj mi pesmu
I u zveketavom svitanju pratiću te bogobojazno
Premda znam da carstvo predvečerja povratilo se u žalove
Daleke
Iščilelivši mi iz šaka
Ostavivši me na
Slepo tu, ukočenog kao spomenik nesanici
Svesnost me sopstvena opčinjava, stamen sam na nogama
No, nikoga da sretnem
A pretpotopne prazne ulice pre-mrtve su
Za snivanje
Stan-der, malo, gosin dobošaru, otpevaj mi pesmu
Nimalo snen nisam i nema takvog mesta gde uputiti bih se mogao
Povedi me na putovanje na svojoj čarobno zaljuljanoj barci
Čula su mi bolno naoštrena, šake mi ne osećaju umora
Stopala su mi utrnula, tek vršci mojih čizama
Nestrpljivo ržu, orna za put
Spreman sam da se zaputim ma gde, spreman da iščilim,
U sopstvenoj povorci, ako si odlučio da mi začaraš stazu,
Voljan sam da ti se povinujem
[]
Pa me povedi, tako nestajućeg
Kroz dimne kolutove mojih mnenja, želja i misli
Dole, niz maglovite ruševine vremena, daleko iza naslaga
Zamrznutog lišća i korenja trava
Ucveljenih, preplašenih stabala, napolje, na vetrovitu plažu
Daleko od uvrnutog dosega pomamnog čemera, tuge i jada
Da plešem pod dijamantskim plaštom noći
S jednom rukom visoko uzdignutom u slobodnu tminu
Ocrtan pozadinom od morskih talasa i pene
Peskom s cirkuskih šatri koje landaraju u noći
Sa svom tom beznadežnom hrpom uspomena i sudbe strpanom i
Pometenom duboko pod talase
Da zaboravim na danas do sutra
Barem
by Balkanski književni glasnik BKG, 2007.