Ivan V. Lalić
(1931-1996)
Ivan V. Lalić (1931-1996) pesnik, esejista i prevodilac, jedan od najistaknutijih pesnika neosimbolističke struje u savremenoj srpskoj poeziji. Rođen je u Beogradu 1931. godine, gde je radio neko vreme kao novinar i urednik Radio Zagreba; bio je urednik u „Prosveti“ i „Nolitu“.
Svojom poezijom preko artizma, uravnoteženih slika i duhovne sabranosti obnovio je liniju simbolističkog pesništva. Tragajući za klasičnom merom pesme i nalazeći pesničko nadahnuće u literaturi, Lalić se u svojoj poeziji okretao Vizantiji i antičkom svetu. Takođe je bio izvrstan prevodilac, esejista i kritičar. Ivan V. Lalić je ušao u književnu kritiku kao hroničar časopisa, najpre „Letopisa Matice srpske“, a potom beogradske „Književnosti“. Njegovu kritiku odlikuje objektivnost, kao i iskustvo koje u nju unosi.
Priredio je nekoliko antologija i zbornika. Bavio se prevodilaštvom, naročito prepevima; tako je između ostalog priredio „Antologiju novije francuske lirike“ (od Bodlera do naših dana) i izbore pesama Helderlina (Nolitova nagrada) i Pjer Žan Žuva. Autor je radio-drame „Majstor Hanuš“ (nagrada Jugoslovenske radiodifuzije).
Dela:
- Bivši dečak (1955)
- Melisa (poema) (1959)
- Argonauti i druge pesme (1961)
- Vreme, vatre, vrtovi (Zmajeva nagrada) (1961)
- Smetnje na vezama (1975)
- Strasna mera (1984)
- Vizantija (1987)
- Izabrane i nove pesme (1969)
- Vetrovito proleće (1956)
- Čini (1963)
- Krug ( 1968 )
- Velika vrata mora ( 1958 )
- Pesme (1987)
- Pismo (1992)
- Četiri kanona (1996)
Pisao je eseje i kritike:
- Kritika i delo (1971)
- O poeziji i dvanaest pesnika
Wikipedia