DRUGI PROSTOR
Ko god smatra normalnim poretkom stvari,
u kome jaki trijumfuju, slabi propadaju a život se
završava smrću,
miri se sa đavolskom vlašću.
Prolaženje ljudi i stvari nisu jedina tajna vremena
koje poziva da pobedimo iskušenje svog podanstva.
I na samoj ivici bezdana postavimo sto, na njemu čašu, bokal
i dve jabuke.
da bismo proslavili nedostižno sada.
GRANICA
Sanjao sam granicu, tešku da se pređe,
a prešao sam mnoge, uprkos stražarima
država i imperija.
Ovaj san je bio besmislen, jer je u stvari bio o tome
da je sve dobro dok na prelaženje granice
nismo primorani.
Na ovoj strani zeleni mek ćilim,
a to su vrhovi drveća tropske sume,
prelećemo brzo nad njima mi, ptice.
Na drugoj strani ni jedna stvar koju bismo mogli da
vidimo, dotaknemo, čujemo, okusimo.
Spremamo se tamo, oklevajući, kao emigranti
koji se nadaju sreći u dalekim zemljama izgnanstva.
PA DA, TREBA UMRETI
Pa da, treba umirati.
Smrt je ogromna i neshvatljiva
Uzalud na zadušnice hoćemo da čujemo glasove
iz mračnih podzemnih predela Eola, Hada.
Mi smo kunici koji se igraju, nesvesni da će otići pod nož.
Kad se zaustavi srce, postaje ništa,
kažu mnogi savremenici, sležući ramenima.
Hrišćani su izgubili veru u strogog Sudiju,
koji osuđuje grešnike na kotlove s ključalom smolom.
Ja sam imao koristi od čitanja Svedenborga,
Kod koga ni jedna presuda ne pada s visine,
I duše umrlih vuče kao magnet dušama sličnim
Njihova karma, kao kod budista
Osećam u sebi toliko neispoljenog zla
da ne isključujem svoj odlazak u Pakao.
Bio bi to sigurno Pakao umetnika,
To znači ljudi koji su savršenstvo dela
Stavljali iznad svojih obaveza muževa, očeva,
braće i sugrađana.
PESMA O KRAJU SVETA
Na dan kraja sveta
Pčela kruži oko cveta dragoljuba,
Ribar blistavu mrežu popravlja,
U moru skaču veseli delfini,
Vrapci čavrljaju u detelini
I zmija ima zlatnu kožu, kao što valja.
Na dan kraja sveta
Poljem idu žene sa suncobranima,
Na rubu travnjaka pijanac spava,
Na ulici viče prodavač variva,
I čamac sa žutim jedrom ostrvu se približava.
U vazduhu traju zvuci violine
I noće se zvezdana otvara.
A oni što čekali su munje i gromove
Razočarani su.
A oni što čekali su arhanđelske trube i horove
Ne veruju da to već počinje.
Dok sunce i mesec na nebu stoje,
Dok bumbari posećuju ruže svoje,
Dok se rađaju rumena deca.
Niko ne zna da to već počinje.
Samo sedi starac što bio bi prorok,
Ali nije prorok jer brižljivo mora raditi,
Paradajz privezujući govori:
Drugog kraja sveta neće biti,
Drugog kraja sveta neće biti.
Gedichte