Česlav Miloš (Czesław Miłosz) - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 25 od ukupno 25
  1. #16

    Odgovor: Česlav Miloš

    ARS POETICA?

    Uvek sam čeznuo za obuhvatnijom formom
    koja ne bi bila previše poezija ni previše proza
    i dopustila bi sporazumevanje ne izlažući nikoga,
    ni autora ni čitaoca, mukama višeg reda.

    U suštini, poezija je nešto ružno:
    nastaje iz nas stvar za koju nismo znali da je u
    nama,
    pa trepćemo očima kao da je iz nas iskočio tigar
    i stao na svetlost, bijući se repom po bokovima.

    Zato se s pravom govori da poeziju diktira
    dajmonion,
    mada se preteruje držeći da je to sigurno anđeo.
    Teško je shvatiti otkuda ta oholost pesnika,
    zato se nekad stide kad se vidi njihova slabost.

    Kad bi pametan čovek hteo da bude država
    demona,
    što se u njemu šire kao u svojoj kući, govore
    mnoštvo jezika,
    i kao da ne beše im dosta da ukradu mi usta i
    ruku,
    pokušavaju radi svoje ugodnosti da menjaju
    njegovu sudbinu?

    Pošto se danas ceni sve što je bolešljivo,
    neko može misliti da se samo šalim
    ili da sam pronašao jedan način
    da hvalim Umetnost pomoću ironije.

    Bilo je vreme kad su se čitale samo mudre knjige
    koje pomažu da se podnosi bol i nesreća.
    To ipak nije isto što i zagledati u hiljadu
    dela što potiču pravo iz psihijatrijske klinike.

    A svet je ipak drugačiji no što se nama čini,
    i mi smo drugačiji nego u našem buncanju.
    Stoga ljudi zadržavaju ćutljivu učtivost
    stičući takvo poštovanje rođaka i suseda.

    Korist od poezije u tome je što nas ona podseća
    kako je teško ostati ista ličnost,
    jer je naš dom otvoren, u vratima nema ključa,
    a nevidljivi gosti ulaze i izlaze.

    Ovo što ovde pričam, slažem se, nije poezija,
    Jer pesme je slobodno pisati retko i nerado,
    pod nesnosnim pritiskom i jedino u nadi
    da dobri a ne zli dusi imaju u nama instrument.

    Berkli, 1968.


  2. #17

    Odgovor: Česlav Miloš

    STUDIJA SAMOĆE

    Čuvar dalekovoda u pustinji?
    Jednočlana ekipa tvrđave od peska?
    Ma ko da je. Video je u osvit naborane gore
    Što se hrane ljubičastom bojom, uzimaju tečno
    rumenilo,
    Dok se ne bi dizale ogromne, u narandžastom
    svetlu.
    Dan za danom. I nije ni opazio, godina za godinom.
    Za koga je, mišljaše, ta velelepnost? Za mene
    jednoga?
    A trajaće ipak i kad ja nestanem.
    Ako sam ja čovečanstvo, da li je ona i bez mene
    ona?
    I znao je da ne vredi vikati, jer niko od njih
    njega neće spasiti.


    1975.

  3. #18

    Odgovor: Česlav Miloš

    BEKSTVO


    Kad smo iz gorućeg odlazili grada
    Na prvom poljskom putu natrag okrenuv oči
    Rekoh:"Nek na tragu nam trava izrasta sada,
    Neka u ognju zaćute drečavi proroci.
    Neka mrtvi mrtvima govore šta je bilo,
    Nama je određeno da novo, jako rodimo pleme,
    Slobodno od zla, koje je tamo govorilo,
    Idemo". A mač plameni otvarao nam je zemlju.


    Gošice, 1944.

  4. #19

    Odgovor: Česlav Miloš

    ZAKLINJANJE

    Lep je ljudski um i nepobediv.
    Ni rešetke, ni žica, ni davanje knjiga da se samelju,
    Ni osuda na progonstvo ništa ne mogu protiv njega.
    On u jeziku ustanovljuje opšte ideje
    I vodi nam ruku, te velikim slovom pišemo
    Istina i Pravda, a malim laž i krivda.
    On iznad onoga što jeste uzdiže ono što treba da
    bude,
    Neprijatelj očajanje, prijatelj nade.
    On ne zna Grka ni Jevrejina, roba ni gospodara,
    Na upravu dajući nam zajedničko domaćinstvo
    sveta.
    On iz prljave vreve mučenih izraza
    Spašava rečenice stroge i jasne.
    On nam govori da je sve stalno novo pod suncem,
    Otvara otvrdlu ruku onoga što je bilo.
    Lepa i vrlo mlada je Filo-Sofija,
    I njena saveznica poezija u službi Dobra.
    Priroda je jedva juče proslavljala njihovo rođenje,
    Vest o tome planinama su doneli jednorog i eho.
    Slavno će biti njihovo prijateljstvo, njihovo vreme
    nema granica.
    Njihovi neprijatelji osudili su sebe na uništenje.

    Berkli, 1968.

  5. #20

    Odgovor: Česlav Miloš

    OECONOMIA DIVINA

    Nisam mislio da ću živeti u tako izuzetnom času
    Kada je Bog stenovitih visina i gromova,
    Gospod nad vojskama, kirios Savaot,
    Tako bolno ponizio ljude
    Dopustivši im da čine što god požele,
    Njima prepuštajući zaključke, ne govoreći im ništa.
    Bilo je to pozorje malo nalik, zaista,
    Na vekovni ciklus kraljevskih tragedija.
    Putevima na betonskim stubovima, gradovima od
    stakla i železa,
    Odjednom ponestade principa i raspadoše se.
    Ne u snu, nego na javi, jer odvojeno jedni od drugih
    Trajahu kao što traje samo ono što ne treba da
    traje.
    Iz drveća, poljskog kamenja, čak iz limunova na
    stolu
    Izlete materijalnost i njihova sablast
    Pokaza se da je praznina, samo dim na klišeu.
    Razbaštinjen od predmeta, vrveo je prostor.
    Svuda beše nigde, i nigde svuda.
    Slova knjiga su se srebrila, kolebala i nestajala.
    Ruka nije mogla da obeleži znak palme, znak
    reke, ni znak ibisa.
    U vrevi mnogih jezika oglasiše smrtnost jezika.
    Zabranjeno beše jadanje, jer jadalo se samom
    sebi.
    Ljudi pogođeni neshvatljivom mukom,
    Zbacivali su haljine na trgovima kako bi sud
    prizvala njihova golotinja.
    Ali uzalud su čeznuli za stravom, milošću i
    gnevom,
    Previše neosnovani
    Bili su njihov rad i počinak
    I lice i kosa i bedra
    I bilo kakvo postojanje.


    Berkli, 1973.

  6. #21

    Odgovor: Česlav Miloš

    KAD JE MESEČINA

    Kad je mesečina i kad šetaju žene u raznobojnim
    haljinama
    Čudim se njihovim očima, trepavicama i svem
    uređenju sveta.
    I čini mi se da bi iz tako velike uzajamne sklonosti
    Mogla najzad da nastane krajnja istina.

    Berkli, 1966.

  7. #22

    Odgovor: Česlav Miloš (Czesław Miłosz)

    AKO BOGA NEMA

    Ako Boga nema,
    to znači da smo mi bogovi.
    Rekli smo " n e " zakonu sveta,
    koji je zakon prolaznosti i smrti,
    Isto kao i zakon nesesnosti.
    Iznašli smo dobro i zlo.
    Izgradili smo katedrale.
    Podigli smo oltare u slavu Odsutnoga.
    Poverovali smo kako ćemo povratiti
    izgubljeni raj.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #23

    Odgovor: Česlav Miloš (Czesław Miłosz)

    DOBROTA


    Nakupila se u njemu osjetljivost tako velika da je
    na prizor
    ranjenoga vrapca spreman bio briznuti u plač.
    Ispod besprijekornih manira kozmopolite krio je
    svoje suosjećanje sa svime što živi.
    Možda su to prepoznavali neki ljudi, ali sigurno su
    na nama nedostupan način znale ptičice,
    što su mu slijetale na glavu i ramena kad bi zastao
    u aleji u parku, i jele mu iz ruke.
    Kao da je na tren prestao važiti zakon nalažući
    manjemu da se čuva većega
    kako ne bi bio požderan.
    Kao da se obrnulo vrijeme i opet zasvijetlile
    staze rajskoga vrta.
    Teško mi je bilo razumjeti toga čovjeka
    jer je iz onoga što je govorio probijalo znanje o
    strahotama svijeta,
    koje je jednom davno primio i utrobom iskusio.
    Pitao sam se onda kako je uspio ukrotiti
    u sebi pobunu i odvažiti se na krotku ljubav.
    Valjda tako što je postojeći svijet, premda opak,
    proglasio boljim od nepostojećeg.
    A i vjerovao je u neokaljanu ljepotu zemlje
    prije Adamova pada.
    Čija je slobodna volja navela smrt na ljude i životinje.
    Ali to već bijaše nešto što moj razum nije mogao
    prihvatiti
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  9. #24

    Odgovor: Česlav Miloš

    DAR

    Tako srećan dan.
    Magla se digla rano, radio sam u vrtu.
    Kolibri su zastajali nad cvetom orlovskog nokta.
    Na zemlji nije bilo stvari koju bih hteo da imam.
    Nisam znao nikoga kome bi bilo vredno zavideti.
    Što se zlo dogodilo, zaborabio sam.
    Nisam se stideo misli da sam bio onaj koji sam.
    U telu nisam osećao nikakav bol.
    Uspravljajući se, video sam plavo more i jedra.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #25

    Odgovor: Česlav Miloš

    ZADATAK

    U nemiru i strahu mislim da bih svoj život ispunio
    Jedino da sam se odvažio na javnu ispovest
    Otkrivajući prevaru svoju i svoga doba:
    Bilo nam je slobodno da se oglašavamo kreštanjem patuljaka i demona,
    Ali čiste i dostojne reči bile su zabranjene
    Pod pretnjom tako stroge kazne da, ko se usudio da jednu od njih izusti,
    Sam je sebe već smatrao izgubljenim
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Miloš Crnjanski
    Autor SQUAW u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 85
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 00:47
  2. Vjačeslav Glebovič Kuprijanov
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 24.12.2011, 19:17
  3. Česlav Miloš / Czesław Miłosz
    Autor DrinChe u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.07.2009, 17:07
  4. Vampir Miloš u bečkoj arhivi
    Autor Necromancer u forumu Banat
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 06.01.2008, 03:20
  5. Slađana Milošević
    Autor SQUAW u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 13.07.2006, 04:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •