Miodrag Pavlović
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14
  1. #1

    Miodrag Pavlović




    Miodrag Pavlović ( 1928 ), je književnik, pesnik i esejista, akademik SANU.


    Rođen je 1928. u Novom Sadu. Osnovnu i srednju školu je završio u Beogradu, kao i Medicinski fakultet koji je studirao u periodu 1947-1954. 1952. je objavio svoju prvu zbirku pesama pod nazivom „87 pesama“. Ova zbirka pesama se smatra prekretnicom u novijoj srpskoj poeziji i ona je u potpunosti opredelila dalji životni put Miodraga Pavlovića. Nakon njegove znamenite knjige „87 pesama“, koja je, nasuprot socrealizmu, proklamovala neonadrealistički protest, Pavlović je, onda kada je to bila ideološko-politička jeres, posegao za revalorizacijom naše nepravedno zapostavljene pesničke prošlosti. Miodrag Pavlović je u duhovnom sazvučju balkanske tradicije i živog preplitanja mitskih i istorijskih nanosa ustanovio nov tip srpskog pesništva.
    1960. je postao dramaturg u Narodnom pozorištu u Beogradu. Radio je 12 godina kao urednik u izdavačkom preduzeću „Prosveta“.
    Bio je jedan od akademika koji su potpisali Apel protiv rata, ovaj apel je objavljen 18. novembra 1991. Bio je i jedan od izvršilaca poslednje volje Isidore Sekulić (danas jedini živi).
    Među najznačajnija njegova dela spadaju zbirke poezije „87 pesama“ (1952), „Stub sećanja“ (1953), „Hododarje“ (1971), „Ulazak u Kremonu“ (1989), „Kosmologija profanata“ (1990), „S Hristom netremice“ (2001), romani „Drugi dolazak“ (2000.), „Afroditina uvala“ itd. Napisao je više knjiga eseja. Sastavio je nekoliko antologija poezije, među njima se posebno ističe „Antologija srpskog pesništva od XIII do XX veka“ (1964, a potom veliki broj izdanja). Ova antologija je ponovo vratila na poetsku scenu neke zaboravljene pisce kao što je na primer Milica Stojadinović Srpkinja.
    Imao je vodeće mesto u modernoj srpskoj poeziji počev od već kultne knjige "87 pesma" čije je objavljivanje 1952. označilo definitivni raskid njega i njegove generacije sa nametnutim dogmama, estetskim i ideološkim, u stvaralaštvu. Izvanredan znalac srpske i evropske poezije, sjajan esejista. Jedan od najuticajnijih pesnika poleratne srpske književnosti. Njegova poezija i eseji su objavljeni na svim evropskim jezicima i nekoliko orijentalnih jezika. Njegova dela su naročito prevođena na nemački jezik i vrlo visoko ocenjivana u najuglednijim nemačkim listovima. Zastupljen je u prvoj antologiji moderne srpske poezije na nemačkom jeziku koja je izašla 2004. godine. Ova antologija se zove „Pesma pomera brda“ prema jednom stihu Miodraga Pavlovića, antologija sadrži 260 pesama od 82 pesnika.
    Dobio je Evropsku nagradu za poeziju nemačkog grada Minstera, 2003. godine, za zbirku poezije „Ulazak u Kremonu“ (na nemački je preveo Peter Urban). Dobio je nagradu “Ramonda Serbica“ 1995. godine. Nagradu „Kruna despota Stefana Lazarevića“ dobio je 2001. Dobio je 1992. Nagradu Todor Manojlović za moderni umetnički senzibilitet koju dodeljuje Fond „Todor Manojlović“. Nagrada „Desanka Maksimović“ za 1996. godinu. Disova nagrada 1996. (u okviru manifestacije „Disovo proleće“). Nagrada „Odzivi Filipu Višnjiću“ za rodoljubivo pesništvo. Priznanje „Stefan Prvovenčani“ koje dodeljuju Raške duhovne svečanosti, 2003. Dobitnik je Evropske nagrade za poeziju Književne opštine Vršac (KOV). Vukova nagrada 1998. Pesničko priznanje „Žička hrisovulja“ 1994. Nagrada Branko Miljković 1978. godine za knjigu „Vidovnica“. Zmajeva nagrada 1969. za delo „Velika Skitija“ I veliki broj drugih nagrada i priznanja koje ovde nisu nabrojane.2008. god. dobio je nagradu Izviiskara Njegoševa za roman Besovski vrtlozi i pesničke knjige Život u jaruzi i Rajske izreke ali i za celokupno književno delo.

    Miodrag Pavlović je redovni član Evropske akademije za poeziju. Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 1978, a redovni član 1985. godine.
    Živi u Beogradu.


    Wikipedia
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    Hleb i vino

    Vino je bura, burgija i huk,
    hleb je nežni tabor,
    vino je zvonara divovska i gola,
    prva rečenica otpadnika, klik,
    hleb je bedem bednih,
    sofra za slepiće
    i venjak iznad Mrtvog mora,
    vino je jezik zapaljen,
    zlatna verižica snova,
    zazubica koja slatko zanoveta,
    hleb je pozdrav pabiraka,
    dobra ikra iz nasušnih reka,
    vino - srma besa,
    između dva grada avetinjski žagor,
    njega u klancu otmeš ko nevestu,
    hleb obreteš kao svetlu glavu.

    Onda se stignu te dve snage
    i bratime njihovi damari
    pred tobom, u čaši, u ponoć:
    iz modre se pogače biser roni,
    a cvetna grana po krvi se razmeće.

    U tebi žeđ kao gušter palaca,
    ustaješ pobunjen ljubavlju
    i tražiš da se pije i cveta,
    preokret ti u ušima zvoni.
    Za stolom strava.
    So na prstu učenika,
    u zoru kad se sve otkriva -
    četa spava. Ko će sutra reći
    u koje se telo hleb pretvara,
    na kakav nas sabor to poziva vino!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    ZMIJOBIJA

    Svake se godine spusti s brda
    na konju belom ko đurđevak
    vilin konjic u gvozdeno poprsje obručen
    i propne se pred srebrnim velom koji ga
    suzama gleda.
    Šaka mu ko školjka dodirne harfu
    i drhtavu usnu kćeri kneza.
    Potom prilazi zmaju
    za koga se dobro zna da stiže
    iz nekog smrdljivog ugla vaseljene
    i da mu snau čini jedinstvo
    raznih smrti u stoglavom čudu.
    I tog gada, dakle, vitez ozaren
    ubi svojom lepotom i kopljem
    i zapeva s gore hor devojaka
    u njegovu slavu.

    S glavom na ramenu zore
    on skromno ide dalje
    i seda pod usku hladovinu kedra.
    Tu ga dohvate pauci i sluge
    i pocepaju mu telo u snoplje
    i glavu mu s posebnom brigom
    uzmu u radionicu i muče.

    Pa sad razumi ovaj svet
    videvši njegove ključe:
    taj koji odseče glavu caru-zmijurini,
    ljubljen od bogova,
    rastočen bi u mravljoj kiselini!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    Smrt ljubavnika

    Glava do glave u bledoj šaci leži;
    Čovek i žena vole se na tamnoj zvezdi
    I kosa njihova preko udova dok jezdi
    Rone se grumeni krvi sve teži i teži.

    U mraku dolazi blizu ono što nestane
    I kada prostor zaleluja crna brda
    Na gola leđa velika riba tvrda
    Pritisne usne i ljubav oka prestane.

    U polju gde vetar lomi suve trave
    Otvara se do zore u zemlji jama gluva
    I po naboru svetla pogrebno drveće raste.

    Videće u zagrljaju smirene glave
    Buljina kada doleti mrtve da čuva,
    Zamršene vlasi rasplitaće laste.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    Početak pesme

    Jedna je žena prešla sa mnom reku
    po magli i mesečini,
    prešla je uz mene reku
    a ja ne znam ko je ona.

    U brda smo pošli.
    Kosa joj duga i žuta,
    bliska u hodu njena su bedra.

    Napustili smo zakone i rođake,
    zaboravili miris roditeljske trpeze,
    grlimo se iznenadno,
    a ja ne znam ko je ona.

    Nećemo se vratiti krovovima grada,
    na visoravni živimo međ zvezdama,
    vojske nas neće naći,
    ni orlovi,
    ispolin jedan će sići među nas
    i nju obljubiti
    dok ja budem gonio veprove.

    I deca će naša u dugim pesmama
    pričati o početku ovog plemena
    poštujuć begunce i bogove
    koji pređoše reku.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    Amiens

    Zašto da ne, i ja ću
    da spavam s kraljicom noćas.
    Došao sam u njen grad,
    sišao na njen trg i divim se telu
    većem od obima sna;
    znao sam da će u životu
    i ova sreća da me snađe.
    Kupujem novine i cigaretu palim,
    tražim zatim hotel u blizini.
    Otvaram prozor i na crvenom nebu gledam:
    u kosama joj krila, svuda vise zvona,
    i telo joj raste, vulkan slatkih boljki.

    Makar i pred glavu bilo,
    te zlatne ruke se moraju dotaći!
    U pogled njen da zavirim,
    čak i ako mučno se penjem
    po spoljnoj strani snova.
    Sve je glatko, ona me prima
    i stavlja mi na potiljak šaku -
    ja kažem: nismo još večerali,
    a hrana je ovde dobra,
    no ćuti plavo tevtonsko oko
    i kreveta se dotiču severna mora.
    U snu još jednom zaspim, ona ode,
    udvostruči se muk.

    Budim se ko zna kad, vidim ozaren kamen,
    jutro, ulicu praznu - moju, te krećem:
    snom sam postao prosjak
    i cipele zaboravio u hotelu,
    okom ne mogu da joj domašim lepotu,
    bosonog, u velikoj nadi kružim oko nje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    Treće sledstvo

    Video sam jutros
    leptire orne
    po balkonskom cveću

    I njihova smeđa krila
    nad žbunjem
    u kojem se gnezdi
    zrela malina

    U livadsko cveće
    na rubu šume
    uglavili se leptiri
    i prenose polen

    pokazujući
    da i oni koji ne vide
    mogu da se vole
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    Čim se poklopac spusti

    Lagali su oni koji su rekli
    da posle smrti ničeg nema,
    kao i oni što zborahu o spasenju:
    čim se poklopac spusti
    začuje se zvižduk
    i počinju da te bubotaju s desna
    i da te guše s leva.

    Posle te navezu na sivo more
    da ploviš il plivaš po memli,
    pustoš je očajna ispod kupola,
    izgovaraš imena koja si uvežbao
    na času veronauke, il u bolesti,
    al odjeka nema, niko za njih ne zna!
    Shvataš: ni spasitelji,
    nit iko sa zemlje
    do ovog bezdna nije stigao.

    Osim tebe.
    Ni to baš nije moralo da bude.
    Dok plivaš bez predaha
    razna svetla na leđa ti se svale,
    pa te struje nose kroz sobe
    gde su samo boje koje ne razumeš,
    a promiče vreme.

    Sad bez očenaš smišljaš novu veru
    no ništa tvoj napor ne vredi,
    ne radi se o milosti ni o grehu -
    odgovor se krije jedino u značenju boja
    o kojima ti pojma nemaš.
    Kakva bruka!
    Promašaji u životu su sitnice
    prema ovom kako si sad smeten
    iako si sve platio za svoj prolaz.
    Šta će se zbiti s tobom
    koji ni a ne umeš da kažeš na tom putu?
    Stojiš usred smrti kao kreten!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    Madrigali za nju

    1.

    Dođi i donesi
    U čaši med
    i tajno seme.

    Idi i ponesi
    Radosni zled
    I spaseno vreme.

    Seti se kad klekne prezrela kost;
    Između groba i sunca stoji most.

    2.

    Kada se budemo ponovo sreli
    Videćeš prizor lica posle kiše
    I samoćom ranjene usne.

    Kada se budemo ponovo sreli
    Dobićeš veliku jagodu koja diše
    I ljubav čekanjem što gusne.

    Al sada sedi mirna i bela,
    Dok se mesec lomi, vernost ostaje cela.

    3.

    Nas dvoje smo potpuno sami
    Gazimo bosi preko zvonkih terasa
    I smerove naše ne sluti niko.

    Izjednačujemo se u materinskoj tami
    Dvostruko čelo nad poljupcem belasa
    I zagrljaj večan iz trbuha je niko.

    Na tvome krilu više sam otkrio raja
    No život što očekuje od svoga kraja.

    4.

    Mora se voleti za skrivenim stolom
    Koji je zastrt mirisom kože
    Probuđene na prozoru htenja.

    Mora se sporazumevati s bolom
    Ako sukob razočaranih aveti može
    Da pretvori čelo u neugasiva bdenja.

    Ali pusti slobodno prste mlade
    Neka u blatu nove oblike grade.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    LJUBAV

    Dante; Paradiso XXXIII, 145

    Dali su ti svetlost i ruke i seme,
    U svetu vetra progledao lik je tvoj.
    Ovde do smrti može da spase Vreme,
    I Ljubav, sluga njegov, a otac tvoj i moj.
    Na polja Ljubavi nek dani nam odjezde;
    Znaj da od Smrti spaseš, sve što podariš njoj.
    I ptice i radosti u nama što se gnezde,
    Kome nas samo zovu i šta bi samo htele?
    Ljubav, koja kreće sunce i druge zvezde,
    L'Amor che muove il Sole e l'altre atelle.

    1946.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    DVA PUTA

    Jedan put je dobar
    i vidan
    njim su išli mnogi
    divljač
    drvo
    stena poput streje

    drugi put kroz gustiš
    po njemu nešto laje
    zlo miriše
    čupavi list
    i trnje

    Ovim putem
    kojeg se drugi klone
    polaziš da vidiš
    to zlo šta je
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    ***

    Neka mi ruke
    tonu u zvuke
    na velikom vidiku

    Bogovi su to
    koji pevaju
    na golim granama

    Zalazi zemlja
    spuštaju se borovi
    kraj mojih nogu

    Večita radost
    čeka na pesku
    dolazim

    Između mene i sunca
    nema lobanje

    rumena magla
    poslednji put
    NavlaÄim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #13

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    *

    Probudim se
    nad krevetom oluja

    Padaju zrele višnje
    u blato

    U čamcu
    zapomažu
    raščupane žene

    Vihor
    zluradih noktiju
    davi mrtvace

    Uskoro
    o tome
    ništa se neće znati
    NavlaÄim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #14

    Odgovor: Miodrag Pavlović

    *

    Ovoga puta
    proći ćete sami
    kroz žutu šumu
    jutarnjeg smejanja

    Ostaću da saÄekam
    pad svojih kolena
    u pesak zamora
    u san
    koji poÄinje razmiÅ¡ljanjem
    i ne zove se smrt

    Zbog tišine

    Tišina je shvatanje
    shvatanje je odbrana
    odbrana je udarac
    po otrovnom cveću
    u svojoj utrobi

    Ostaću da saÄekam
    pad svojih kolena
    u tišinu
    Zaboravite me drugovi
    na suncu
    NavlaÄim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Milena Pavlović Barilli
    Autor Kalina u forumu Umetnost
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 24.11.2009, 15:40
  2. Miodrag Petrović - Čkalja
    Autor Goga u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 24.04.2007, 00:41

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •