Duško Trifunović




(1933 - 2006)







Pesnik Duško Trifunović rođen je 1933.godine u selu Sijekavac, kraj Bosanskog Broda. Sa 24 godine prvi put je došao u Sarajevo da bi radio kao bravar, a kada je napunio 25-tu, objavio je svoju prvu knjigu pesama.



S jedne strane imali smo utisak da je prihvaćen, popularan pesnik, i da je dobrodošao", priseća se Trifunovićev prijatelj i poštovalac, Jovan Zivlak. S druge strane, imao je jednu vrstu unutrašnjeg nesporazuma sa svetom i, rekao bih, taman doživljaj tog sveta. To se vidi i u njegovoj poeziji i u njegovom životu. Čitaoci i javnost su teško prihvatali ili nisu hteli da vide jednu vrstu rezignacije, skeptičnosti i čak fatalizma u njegovoj poeziji, pa i njegovoj ličnosti. Neosporno je to osećanje pojačano iznuđenim dolaskom u Novi Sad, jer je morao da napusti Sarajevo i počne život u neprilično doba. Ne može se reći da nije bilo dobre volje u Novom Sadu prema njemu, ali to je prevashodno bila volja prijatelja i pojedinaca. Ne mogu da svedočim, ali pričalo se da su ga izdali nekadašnji veliki prijatelji. Meni se čini da je on bio suštinski usamljen. Živeo je poeziju."



Mislio sam da se zveri boje,

Ove vatre koja trag mi prati,

I to sam mislio;

A sad nosim kako mi ga skroje,

Po meni se ništa neće zvati."



(Pristao sam biću sve što hoće" , pesma Duška Trifunovića koju je otpevalo Bijelo dugme)



Sa ovim rečima slaže se i Pero Zubac, dugogodišnji prijatelj jednog od naših najvećih pesnika: Duško, ma koliko društven, bio je čovek koji voli samoću. Bolje reći osamljenost."



Da mi nije ove moje tuge,

Što mi snagu pred ljudima kuša,

S kim bih noći provodio duge,

Ostala bi pusta moja duša."



(Da mi nije ove moje tuge", pesma Duška Trifunovića koju je otpevao Zdravko Čolić)



Dusko Trifunović je prvenstveno pesnik, ali napisao je i nekoliko romana i drama. Preko trista njegovih pesama je komponovano, a najpoznatije su one koje su izveli Bijelo dugme, Zdravko Čolić, Arsen Dedić, Neda Ukraden i Vajta. 1958.godine dobio je Brankovu nagradu, a tih godina postao je i stanovnik Novog Sada i Sremskih Karlovaca (koji su tada bili jedan grad).





28.1.2006. godine preminuo je u Novom Sadu. U Sremskim Karlovcima na ispraćaju nikada niko, posle Branka Radičevića, na Stražilovu nije okupio više ljudi.



Jednog dana u godine teške
Kada sednem da saberem greške
Smeškaću se i hvaliti javno
- Beše ludo i nezaboravno."



(Ludo i Nezaboravno" - Duško Trifunović)



Dragan Matić