...kad sve prođe (ili ne prođe, a zvanično je, kao, prošlo) i kad se nađete na nekim mestima koje ste delili zajedno, na kojima ste se voleli, šta vam se desi?
Ja sam skoro bio u jednom kafiću i pokušavao da se koncentrišem na priču, namerno okrenuvši leđa separeu u uglu...ipak, nemoguće je ne sećati se vatre koja je živela tu, u meni i sa mnom...ne mogu da zaboravim...i nisam se okrenuo...možda naše senke još žive tamo, zagrljene, ili su ih neke nove potisnule u tamu vremena...ne bih da proveravam...
...možda se malo i plašim senki prošle sreće...