Pretprošle godine, u Tivtu, dok sam na terasi ispred meni omiljenog hotela Pine, sa jednim prijateljem pijuckao viski sa (h)ledom, prisluškivao sam razgovor tri mlade (lepe i doterane) mame. Iz razgovora sam zaključio da dve od njih imaju po dvoje dece, a treća (meni okrenuta leđima) je imala samo jedno dete i nije imala namera da više rađa...
Tema razgovora su bila deca i kako ih vaspitavati. Uglavnom su to bili neki razumni stavovi i moga sam zaključiti da se sve one bile ne samo atraktivne već i obrazovane. Ali, u jednom trenutku, ne sećam se više u kojem kontekstu, majka sa samo jednim detetom je rekla svojim prijateljicama:
- Ma razumem ja vas, ali vas dve ne volite svoju decu koliko ja volim svog sina...
Naravno, jedan i slučajan primer ne znači ništa, ali evidentno je da se majke sa samo jednim detetom često u nekim stvarima razlikuju kako se odnose prema svojim potomcima od ostalih majki, pa se pitam:
- Da li su majke sa jednim detetom bolje od majki koje imaju dvoje ili više dece?


Citat

.



) i često se od njih može čuti da misle da su ostale na jednom detetu imale bi više vremena da se posvete njemu, nego su ovako ''razbacane'' na sve strane... Međutim, mislim da su sve to samo izgovori i neka opravdanja od gore pomenutih majki.
boljom, u odnosu na sve ostale majke. (da ne citiram, makilli i Sokicu... )

Sad, one kao lica koja sa strane posmatraju naš odnos to vide tako, a ja samo se pravdam da još koju godinu će biti tako, pa će odrasti u velike momke i neće više biti moje maze...


ovako ima više vremena za mene/nas. 




MAN





