Već neko vreme, čim dođem na posao i pijem prvu jutarnju kafu imam priliku i zadovoljstvo da se preko msn-a "kuckam" sa jednom meni zaista dragom osobom. I jutros, nekako se u temi našao i odnos prema roditeljima. Mada sam od ranije znao sam da je ta osoba jako vezana za svog predivnog oca, tim više što joj je majka davno umrla, njena jedna neobavezna rečenica me je zaista rastužila da su mi zasjajile oči. Naime, ona mi je onako uz put napisala kako je jedan od motiva da bude dobar đak bio i taj da bi se njen otac ponosio njome. Dirljivo, izuzetno, dečije, toplo i ljudsko ispoljavanje ljubavi prema svom roditelju. Baš me je to rastužilo...
A možda sam samo ostario i postao nežniji i ranjiviji nego što sam bio...