Sloba i Mira
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 21

Tema: Sloba i Mira

  1. #1

    Sloba i Mira

    Понеко од нас се сећа какав је дебил од жене била Мира Марковић. Али опет, није лоше подсетити се мало каква је жена имала апсолутну моћ у Србији:
    Blic Online | Hronika | Mira

    ---
    feljton: Slobodan Milošević Tajni transkripti 1995.-1998. (5)
    Mira
    Autor: E. B. | 12.06.2009. - 05:00

    Tajni transkripti telefonskih razgovora bivšeg predsednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića prvi put su objavljeni za zagrebački „Profil” 2007. godine.


    16. 3. 1997. 12.09 časova
    Razgovor Mire Marković i Tanje, bivše devojke Marka Miloševića. Mira je odgovara od obnavljanja veze s Markom…
    Mira: Tanjo, zdravo!
    Tanja: Dobar dan!
    Mira: Šta radiš?
    Tanja: Evo ništa. Odmaram malo još.
    Mira: Jesam te probudila?
    Tanja: Pa nisam se probudila, onako sam leškarila.
    Mira: Slušaj, zvala sam.
    Tanja: Mnogo vas loše čujem.
    Mira: Loše su veze.
    Tanja: Aha.
    Mira: Zvala me Cica, znaš.
    Tanja: Aha.
    Mira: Ispričala mi je kako ti imaš ponovo u vidu obnavljanje veza sa Markom.
    Tanja: Ma ne, ma ja, pobogu.
    Mira: Nego ti ja kažem, moje mišljenje o tome. Jako je veza slaba. Je l’ me čuješ?
    Tanja: Da, da, da.
    Mira: Imaj u vidu sve kroz što si prošla i pazi, sve ti se može ponoviti.
    Tanja: Da.
    Mira: Prosto, naprosto, odluka je tvoja, ali vodi računa kako si prošla, vodi računa o tome da je relativno potpuno nestabilan, da može da te pređe, da može da te povredi, da možeš ponovo da upadneš u 1.000 razočarenja, a da znaš, ja za tebe ne preuzimam nikakvu odgovornost za tvoje postupke.
    Tanja: Dobro.
    Mira: A naročito ne preuzimam da me obaveštavaš o nepravdama kojima si izložena kad ovo s njim, što se kaže, zapetljaš.
    Tanja: Dobro.
    Mira: Pazi, odluka je tvoja. Nemoj iz ovoga zaključiti da ja imam protiv. Ja ti ostavljam da, 24 godine si života iskusila da možeš da doneseš sama odluku. Ali, molim te…
    Tanja: Nemojte da se, nemojte vi da se ljutite. Prvo, to niti sam ja nekome predložila niti sam ja bilo šta odlučila.
    Mira: …Ti, ti možda njega voliš, možda ga i ne voliš. Ja lično mislim da ga više ne voliš. A, a, mislim, ni on ne voli tebe. Niti, niti je on uopšte neko ko može tako ozbiljnije da voli. On je još uvek sposoban da voli nekog tri meseca, pa sledeća tri meseca nekog drugog. Ti ne bi podnela da on tebe vara i ... A on drugačije ne može. On mora da laže i vara. Tebe bi to strašno pogodilo. E, zato ti kažem, dobro razmisli pre nego što... Nemam ništa protiv da se povremeno viđaš s njim, al’ da praviš neku ozbiljniju vezu, pa ulaziš ponovo u one agonije kroz koje si prošla, ti si onda jedna budala. Izvini, molim te, al’ stvarno si onda budala. E, zato ti kažem, nemoj da se pališ na Marka. On je potpuno, on će za 10 godina biti ovako jedan solidan partner. Al’ će uvek biti, Tanja, promiskuitetan. On naprosto ne može da bude veran. Jesi li ti u stanju da se vežeš za nekog koji, ko će da te slaže, bre? Sutra ujutro će da se nađe s nekom ženskom.
    Tanja: Da.
    Mira: A tebi će da kaže da je otiš’o u... Razumeš? Mislim, ja znam šta on sve radi. Ili bar znam veliki deo toga.
    Tanja: Da.
    Mira: A ja mu kažem: „Ma znaš, bre, kad bi ti meni bio momak?
    Nikad na svetu! Ti si potpuno jedna … osoba.” On kaže: „ Ne bi ti meni nikad bila devojka. Vidi kakva si, mora svako da bude papučić pored tebe.” Ja kažem: „Ne mora pored mene nitko da bude papučić. Al’ ti si jedno … stvorenje koje reč ne može da održi.” Prema tome, evo, to ti je moj, ovako, drugarski savet. Kako da kažem - materinski, ali hoću da kažem vrlo drugarski. Evo, kao da si mi najbolja drugarica to ti kažem.
    Tanja: Da.
    Mira: Nemoj da se nadaš.
    Tanja: U pravu ste vi sve što ste rekli.
    Mira: Nemoj da se nadaš od njega nekim preokretima.
    Tanja: Vi ste u pravu. Ja sve to što ste vi rekli, ja to znam, ja sam nešto od toga Cici isto rekla.
    Mira: … molim te, kroz šta si ti prošla, seti se malo. I batina, i ostavljanja na ulici, i laganja, i laganja, i pretnji, i... onog pakla kojeg si prošla.
    Tanja: Da.
    Mira: Pa na kraju ono za Grčku, razumeš. Dođi, uzmi avion, dođi. I ti mu se javiš na avion, on kaže: „Nemoj da me zoveš više.” Ti izađeš, ... sećaš se pre godinu i po dana?
    Tanja: Da, da, znam.
    Mira: Mislim, dosta da te podsećam da ne zaboraviš kroz šta si prošla i da ti kažem da se on uopšte nije promenio. Samo što jednostavno ti, ne znam da li imaš još sposobnosti da trpiš to. Zašto bi, bre, Tanja, ti si, ti si ličnost! Nisi ti krpa pa da tako pod s tobom. Ja bi’…
    Tanja: Sve ste vi u pravu i sve je to tačno.
    ***
    Mira: Ja, ja iskreno žalim onu Milicu.
    Tanja: Da.
    Mira: Ali ona verovatno ima neke, znaš, komplikacije druge il’ se
    pravi luda il’ ne znam. Ja to ne bi’ mogla, majke mi. Mislim, da umrem od ljubavi ne bi’ mogla.
    Tanja: Pa i ja tako ne mogu.
    Mira: Majke mi.
    Tanja: Pa znate kakva sam.
    Mira: … „Ostavi me, bre!”. Kaže: „Ti sad idi kući, puni paprike, a ja idem i nema me pet dana.” Prosto, ovo ti kažem najiskrenije, najodgovornije, da se ne zezneš još jednom.
    Tanja: Da.
    Mira: Eto, to su ti moji, ovaj, predlozi za razmišljanje. Tražila sam te ja preksinoć, pa nije bilo nikog kući.
    Tanja: Pa, možda sam ja izašla negde.
    Mira: Dobro, čujemo se.
    Tanja: Važi. Hvala vam puno.
    Poruku je izmenio yossarian, 12.06.2009 u 11:59
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  2. #2

    Odgovor: Sloba i Mira

    `vaka cu ja da budem.....jednog dana kad poludim....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  3. #3

    Odgovor: Sloba i Mira

    Citat believer kaže: Pogledaj poruku
    `vaka cu ja da budem.....jednog dana kad poludim....
    Слушај Беливер, ти си потпуно једна особа, релативно потпуно нестабилна и ја не преузимам да ме обавештаваш о неправдама!
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  4. #4

    Odgovor: Sloba i Mira

    Mira sata pricanja
    Tanja svoje cenjeno da
    Mira novih sat vremena odgovaranja
    Tanja jopet da

    Mozda vezbala za vencanje

    Bas glupo sto su ovakvi razgovori objavljeni ... Ipak je ovo privatna stvar
    Everybody Wants to be a Cat

  5. #5

    Odgovor: Sloba i Mira


    Zaljubio sam se. Nikad ništa iskrenije, ništa dobronamernije, ništa mudrije i nadasve materinskije nisam čuo, ni pročitao. Potpuno sad razumem pokojnika nam. Pa mi smo i dobro prošli koliko su nam mama i tata bili brižni.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  6. #6

    Odgovor: Sloba i Mira

    Meni su mnogo interesantnija ćaskanja taJe i sinČića....

  7. #7

    Odgovor: Sloba i Mira

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    Meni su mnogo interesantnija ćaskanja taJe i sinČića....
    Сећам се оне с базеном и температуром... "то бре није нормално" Не каже џаба наш народ "отац колац". Мира фино каже Маркићу да обуче папуче кад ноћу иде у вц... а он вели: па имам подно грејање бре
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  8. #8

    Odgovor: Sloba i Mira

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Сећам се оне с базеном и температуром... "то бре није нормално" Не каже џаба наш народ "отац колац". Мира фино каже Маркићу да обуче папуче кад ноћу иде у вц... а он вели: па имам подно грејање бре
    A ona kad Markić zove Slobu zbog isključenja struje u Požarevcu baš pred novu godinu i onako familijarno trpa sve na gomilu nekim vrlo "važnim" ljudima u to vreme...bestSeler...

  9. #9

    Odgovor: Sloba i Mira

    Obilježavajući 15. godišnjicu historijskih srpsko-hrvatskih pregovora o poštenoj razdiobi tzv. Bosne i Hercegovine na tri nejednaka dijela, objavljujemo stenogram razgovora što su ga nad išaranom zemljopisnom kartom u Ženevi vodili Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i njihovi najbliži suradnici

    Dežurni zapisničar: Predrag Lucić

    MATE BOBAN: Nu!
    FRANJO TUĐMAN: Kaj?
    BOBAN: Ma nu!
    SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Šta je, bre, šta si blenuo?
    BOBAN: Ma nu ga, nu!
    VLADISLAV JOVANOVIĆ: Čega, bre, nu?
    BOBAN: Ma nu ga, prčin li mu kamiš!
    RADOVAN KARADŽIĆ: Šta si se zapiljio u tu kartu?
    BOBAN: Ma nu ga, prčin li mu neću issa, ko ga je meknijo u Zenicu?!
    JOVANOVIĆ: Šta, bre, nu i koja, bre, Zenica?
    BOBAN: Ma nu ga tute di dođe Zenica!
    HRVOJE ŠARINIĆ: Ma koga ili čega?
    BOBAN: Ma nu moga malbora, jesi li ćorav?!
    TUĐMAN: Pa kaj je s tim marlborom?
    BOBAN: Kako kaj?
    MOMČILO KRAJIŠNIK: Pita te, bre bolan, čovjek, pardon, čovek šta si zinuo uopšte načisto.
    BOBAN: Ma kako neću zinit kad je neki bleso meknijo moj malboro na muslimanski teritorij?! Šta ti ne mekneš taj svoj filter upitnjak u Zenicu?!
    KRAJIŠNIK: Taman, bre vala, posla, pa da me neko optuži da pretendujem na one vekovne srpske teritorije koje smo velikodušno ustupili Muslimanima!
    BOBAN: Lako ti je za takve optužbe! A šta ću ja ako me optužu da švercan malboro za Muslimane?
    MILE AKMADŽIĆ: Ima, Mate, i gora stvar od šverca. Issa ti, znade naš svit da nije šverc tako crn kako mu ime kaže.
    BOBAN: Koja je to još gora stvar?
    AKMADŽIĆ: Najgora stvar koja se našomu čoviku more desit je da mu Muslimani uopće ne platu njegov malboro.
    TUĐMAN: Dobro, k vragu, čiji je sad to marlboro?
    BOBAN: Moj, gospodine prisjedniče!
    TUĐMAN: I što tvoj marlboro radi u Zenici?
    BOBAN: Ne znam, gospodine prisjedniče. Sapelo me sto đavala, bija ja akobogda lagnji od te kutije tute, akobogda me na carini ujitilo ako ja znadem ko ga je tute meknijo!
    MILOŠEVIĆ: Zajebite, bre, taj marlboro pa da izdelimo ovo što je još ostalo da se izdeli i da lepo svi đuture odemo u Brisl i da se sve završi...
    TUĐMAN: Stanite malo! Taj Bobanov marlboro, kao što se iz zemljovida vidi, pokriva teritorij općina Zenica, Zavidovići i Kakanj. To, molit ću lijepo, nešto govori.
    MILOŠEVIĆ: Šta 'oćeš time da kažeš?
    TUĐMAN: Hoću reći da je taj marlboro dokaz vjekovne hrvatske opstojnosti na tim prostorima.
    MILOŠEVIĆ: Je l' ti to 'oćeš da kažeš da su Zenica, Zavidovići i Kakanj hrvatske opštine?
    -.-PHOTO: STOCK-.-Što je moje, to je i hrvatsko: Mate Boban, nikotinski domoljub
    Što je moje, to je i hrvatsko: Mate Boban, nikotinski domoljub
    PHOTO: STOCK

    BOBAN: Nije, nije! On oće reć da je malboro moj, a šta je moje to je i 'rvacko. U skladu s time ja ću sad uzet svoj malboro i...
    TUĐMAN: Ostavi to!
    BOBAN: Zašto kad je to moj malboro?
    TUĐMAN: Ruke k sebi, čuješ li me?!
    BOBAN: O đavle k vragu kad čovik ne more ni zapalit!
    TUĐMAN: Kakvo paljenje? Jesi li ti lud? Hoćeš li da nas oporba ponovno optuži da smo mi uništili vjekovne hrvatske prostore u Bosni?!
    AKMADŽIĆ: Ne vidim šta je lošo u tomu ako čovik zapali i popuši.
    JOVANOVIĆ: Ako smem da primetim, malo ste mlogo popušili u toj centralnoj Bosni.
    KARADŽIĆ: Hi-hi-hi...
    TUĐMAN: Šta se vi, Karadžiću, smijete?! Da mi nismo pristali na to pušenje, vi biste popušili sve što ste osvojili u Bosni i morali biste se povući preko Drine.
    MILOŠEVIĆ: Je li, bre, je l' nam to hvala što smo prvi napravili svoju državu u takozvanoj BiH i tako vama slepcima otvorili oči?!
    TUĐMAN: Nipošto, nipošto...
    MILOŠEVIĆ: Je l' 'oćete da vas podsetim ko se na referendumu izjasnio za celovitu Alijinu Bosnu? Je l' oćete da mi padne na pamet ko je prvi prizno Alijinu Bosnu u avnojevskim granicama? Je l' 'oćete...
    TUĐMAN: Nećemo, nećemo, u redu je. Zaboravimo ove sporadične nesuglasice i vratimo se našoj temeljnoj zadaći.
    KRAJIŠNIK: Đe smo, pardon, gde smo ga ono stali?
    BOBAN: Kod moga malbora.
    ŠARINIĆ: Ako se dobro sjećam, stali smo kod Zenice, Zavidovića i Kaknja.
    MILOŠEVIĆ: I šta ćemo s tim?
    BOBAN: Ja 'oću da mi se dopusti da otamo povučen svoj malboro ili da mi, u protivnom, Muslimani platu marku i pedeset feniga!
    KARADŽIĆ: Zašto samo marku i pedeset?
    BOBAN: Zato šta nije cila kutija nego samo pola.
    TUĐMAN: Mate, daj se zrihtaj! Nećemo valjda ustupiti naše vjekovne prostore za marku i pol!
    -.-PHOTO: STOCK-.-Miloševićev verni sluga: Vladislav Jovanović
    Miloševićev verni sluga: Vladislav Jovanović
    PHOTO: STOCK

    JOVANOVIĆ: Nego za koliko?
    TUĐMAN: Mi ćemo to Muslimanima dati gratis.
    BOBAN: Neš, ne!
    TUĐMAN: Šuti, Mate, kad ne znaš o čemu govorim!
    BOBAN: O momu malboru, issa ti!
    TUĐMAN: Tvoj marlboro je dokaz da su Zenica, Zavidovići i Kakanj vjekovne hrvatske općine, te ih mi stoga imamo pravo ustupiti muslimanskoj republici, ali samo pod uvjetom da se zna da je to naše i da smo mi to ustupili glede što skorijeg mira u Bosni. Time je, molit ću lijepo, namiren zahtjev međunarodne zajednice da se Muslimanima ustupi 33,3 posto teritorija bivše BiH.
    BOBAN: Bogaremi se ja ne sićan da su Owen i Stoltenberg od nas tražili da Aliji dademo moj malboro.
    TUĐMAN: Pa tko im daje tvoj marlboro?! Dajemo im naše vjekovne teritorije.
    BOBAN: E, tako već more.
    MILOŠEVIĆ: Uf, baš ste vi Hrvati komplikovan svet. Jesmo li lepo mogli odavno da se dogovorimo da su Zenica, Zavidovići i Kakanj hrvatske opštine koje će da budu džentlmenski ustupljene Muslimanima?! Mi protiv toga ne bi imali ništa.
    BOBAN: Kad je već tako, ja ću napokon uzet svoj malboro.
    KARADŽIĆ: Jok, bato! Marlboro ćemo da zadržimo mi Srbi.
    BOBAN: Divice ti blažene, šta sad vi imate s mojim malborom?!
    KARADŽIĆ: Pa red je da i mi dobijemo nešto zauzvrat.
    BOBAN: Zauzvrat za šta?
    KARADŽIĆ: Pa zauzvrat za Zenicu, Zavidoviće i Kakanj.
    BOBAN: Sapelo me sto crnih đavala, Štibra mi akobogda tri šlepera ujitila ako ja svaćan šta ti oš kazat!
    KARADŽIĆ: Jesmo li mi Srbi pravili ikakve probleme vama Hrvatima kad ste rekli da su Zenica, Zavidovići i Kakanj vaši, a ne naši?! Nismo. Eto vam, nek ispadne da je sve to vaše, a ne naše, ko što već jeste, kad će to ionako da završi u muslimanskim rukama! Ali pošto su to u stvarnosti vekovne srpske teritorije, onda je red da Srbima pripadne i marlboro koji se u stvarnosti nalazi tu na ovoj karti, i to baš na vekovnim srpskim teritorijama.
    BOBAN: O, issa ti draga, pa ne more to...
    MILOŠEVIĆ: Daj, bre, Franjo, 'ajde ti ko razuman čovek objasni ovom svom Bobanu da vam se isplati da dobijete tri opštine za pola paklice cigareta. Mrzi me više da se natežemo oko sitnica.
    TUĐMAN: Što se mene tiče tu nije ništa prijeporno.
    BOBAN: Kako nije?! A moj malboro?
    MILOŠEVIĆ: E, izem ti čoveka koji ne ume a da ne zakera!
    BOBAN: Pusti ti, rodijače, priču! Meknemo li ovako: šta ako Muslimani ne htidnu od nas uzet Zenicu, Zavidoviće i Kakanj?
    -.-PHOTO: STOCK-.-Dvesta grama Bosne, prazne: Hrvoje Šarinić
    Dvesta grama Bosne, prazne: Hrvoje Šarinić
    PHOTO: STOCK

    TUĐMAN: Ne pričaj bedastoće, Mate! Zašto ih ne bi uzeli?
    BOBAN: Zato šta Alija govori da je to ionako njegovo.
    TUĐMAN: Pa što se nas uopće tiče drži li Alija da je Zenica ionako njegova ili ne?! Nama je stalo do toga da pred licem međunarodnih čimbenika ponudimo Muslimanima Zenicu, Zavidoviće i Kakanj kao naš hrvatski teritorij, razumiješ?! Zenica je tu samo metafora.
    BOBAN: E, ali ako Muslimani odbiju od nas uzet tu metaforu, oni je nami unda svejedno neće vratit.
    TUĐMAN: Ali mi i ne tražimo da nam oni vrate tu metaforu. Što će nama metafora?!
    MILOŠEVIĆ: Eto, je l' ja sa punim pravom već tri godine ponavljam da je gosn Franja razuman čovek?!
    KARADŽIĆ: Naravski. Jesi li ti, Mate, sad razumeo zašto ni ja ne treba da ti vratim marlboro?
    BOBAN: Zašto?
    KARADŽIĆ: Zato što je tvoj marlboro metafora za Zenicu, koja je, opet metafora za nešto što vi Hrvati uopšte ne zahtevate da vam bude vraćeno od strane Muslimana, pa prema tome ne bi bilo u redu da zahtevate ni od nas Srba da vam vratimo. Jesi li sad razumeo u čemu je štos?
    BOBAN: U čemu?
    TUĐMAN: U metafori.
    MILOŠEVIĆ: Odgovor je tačan.
    BOBAN: Ali malboro je malboro, a ne metafora.
    KARADŽIĆ: Opet nisi razumeo! Metafora je kad popušiš bez da si omirisao cigaretu.
    BOBAN: Ne razumin kakvo je to unda pušenje.
    TUĐMAN: Metaforičko!
    MILOŠEVIĆ: Nije nego dosledno.

    *Tekst stenograma izvorno je objavljen u Feral Tribuneu br. 432 od 28. decembra 1993.
    Ploviti se mora i bez broda ..

  10. #10

    Odgovor: Sloba i Mira

    Marko, nisi klempav, samo si mnogo mršav

    ZAGREB - Marija Milošević je 30. decembra 1995. godine u 19.55 sati nazvala roditelje u Karađorđevo i požalila se da joj je neki tip pretio Sinišom Batalom, političarem SPS-a iz Pančeva, da on ima i sud i policiju i SPS, da nam svima jebe mater. I sad Vuja (Marijin dečko) hoće da ga prebije... Iz kasnijeg razgovora se ispostavilo da je onaj koji preti izvesni Teša Marković, lopov koji je došao iz Bosne. Na pitanje Slobodana Miloševića koliko joj je Marković ostao dužan, Marija je odgovorila nekoliko hiljada, na šta je on rekao: Jebo te, nekoliko hiljada... U aprilu 1996. hrvatske obaveštajne službe snimile su razgovor Slobodana Miloševića sa suprugom Mirom u kojem joj je on tepao bebice, a nakon toga još jedan razgovor u kojem je ona njemu tepala lepojkoviću.

    Mira: Halo!

    Slobodan: Evo me, bebice.

    Mira: Šta radiš? Slobodan: Evo, ja završavam ručak palačinkama u šatou...

    Mira: Da.

    Slobodan: Tu su mi Miki i Zorica. (nije poznato ko su gosti)

    Mira: Dobro. Znam ko ti je tu. Slobodan: ...Dobro bebice, za sat i nešto si ovde, je l?

    Mira: Da... Ajde ćao.

    Slobodan: Ćao!

    Marko Milošević je 15. marta 1997. godine iz Italije nazvao roditelje. Tamo je otišao da nabavi meka kontaktna sočiva, koriguje zubalo i operiše klempave uši. Slobodan Milošević je uporno pokušavao da uveri sina da ne treba da operiše uši. Razgovor je počeo u 23.54 sata.

    Slobodan: Dobro, lepi moj. Slušaj, Marko. Ja sam razgovarao s jednim doktorom i malo sam razmišljao svojom glavom. Ti to uopšte ne treba da operišeš. Marko: Jao, tata, mislim, znao sam da ćeš...

    Slobodan: Čekaj malo da ti objasnim nešto. Znaš zašto tebi to sada izgleda tako? Tebi to tako izgleda jer si ti užasno mršav i svaki magarac u tvojim godinama izgleda tako i čim se malo popuniš i, što se kaže, stabilizuješ, to će sve da legne kako treba. I ja sam izgledao još gore kad sam bio mršav.

    Marko: Pa vidi, slažem se, ali ja nemam nameru da se prolepšam za 15 godina.

    Slobodan: Marko, oću da ti kažem da se posledice mršavosti ne mogu tako, to ti se samo čini zato što si strašnom mršav. I pile ima iza ušiju malo da se skine onog mišića da se pojede. A ti imaš samo kost, razumeš, prema tome svako nasilje nad prirodom je glupo, a drugo lep si ko lutka na tatu. Nemoj da se zajebavaš, eto!

    Marko: Tata... Slobodan: Ja sam protiv i ja sam roditelj.

    Marko: Odlično. I ja sam za i ja sam punoletan.

    Slobodan: E ako si punoletan, ima da te prebijem kad se pojaviš ovde.

    Marko: Ne sekiraj se, tajko, pa jesi li se čuo s Gasparotijem (italijanski biznismen i prijatelj porodice op.a.)?

    Slobodan: Nisam i oću da ti kažem da je to samo zato što si mršav. Glava ti je ušiljena, stomak ti je kao petodinarka. Što ne dodaš na stomak još kaiš slanine?

    Milošević je zatim prebacio liniju kod jugoslovenskog ambasadora u Vatikanu Dojčila Maslovarića. I Maslovarić je pokušao da ubedi Marka da ne treba da ide na operaciju ušiju.

    Dojčilo: Nemoj, bre, to da radiš. Ma, jesi li ti lud? Koja ti je ženska nabila kompleks?

    Marko: Nijedna ženska mi nije nabila kompleks, ali, bre, ne mogu da vozim skupa kola, da se oblačim lepo i da budem klempav kao stoka.

    Marko Milošević je 20. marta u 18 sati iz Italije opet nazvao roditelje u Karađorđevo. Otac je bio na bazenu, pa je nešto duže čekao da ga spoje. Marko je bio srećan jer su mu tog dana stavili nova meka kontaktna sočiva za koja su mu u Beogradu govorili da ne postoje. Bez dioptrije, samo za probu, kako je to kazao ocu, da se vidi hoće li mu iritirati oči. Marko: Samo ću da vidim da li imaju s dioptrijom u boji. To bi me posebno radovalo.

    Slobodan: Šta će ti, bre, u boji? Nemoj se zezati.

    Marko: Pa kad već nosim ta govna da ima neke vajde od toga.

    Slobodan: Ama, Marko, što će ti da boju menjaš? Marko: Pa da.

    Slobodan: A koju bi boju uzeo, molim te?

    Marko: Ako obučem crno uzeću plava, ako obučem nešto šareno onda ću, ne znam, ljubičasta ili zelena.

    Slobodan: Je l se ti to zajebavaš sa mnom?

    Marko: Ne zajebavam se. Ozbiljno. Pazi, Mengele je na zatvorenicima to pokušavao u koncentracionim logorima. Međutim, Vizental nije imao razumevanja za to.

    Slobodan: Marko, nemoj više da me zajebavaš.
    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #11

    Odgovor: Sloba i Mira

    Marko nameravao da izgradi porodilište u Požarevcu

    Marko Milošević je, osim diskoteke Madona u Požarevcu, imao i druge legalne poslove, a početkom 1997. godine pala mu je na pamet nova poslovna ideja. Izneo ju je u telefonskom razgovoru sa ocem 3. januara 1997. godine.

    Marko: Šta misliš o tome da napravim porodilište?

    Slobodan: Kakvo porodilište?

    Marko: Porodilište, znaš kako izgleda porodilište?

    Slobodan: Znam.

    Marko: Pošto u Požarevcu samo što ne pocrkaju, ne od srca već i od kuge, zamisli da zaposlim renomirane požarevačke ginekologe, dam prihvatljive cene, maksimalne uslove, zasebne sobe za žene i kompletnim komoditetom.

    Slobodan: Nemoj da zajebavaš, bolje ti drži Madonu. Marko: Ma, nisam ja mislio u Madoni da pravim porodilište. Napravio bih ga obaška, nezavisno od diskoteke. Jednostavno, razmišljam o delatnostima koje su unosne, a istovremeno društveno korisne. A mislim da bi Požarevljani bili jako srećni da oni dobiju tako nešto.

    Slobodan: To je malo skuplja zabava.

    Marko: Dobro, ali generalno te pitam šta misliš?

    Slobodan: Dženerali spiking, nije tako loša stvar u humanitarnom smislu, a u biznisnom smislu nije ništa. Truba!

    Iscrpljeni Slobodan Milošević u jednom trenutku odustaje od rasprave sa sinom i predaje slušalicu majci Mirjani. Ona je ukratko saslušala sina i kazala: Super ti je ideja. Marko je egzaltirano uzviknuo: Ti si moja mama, ti si moja mama!!! Rekla je super. Pa, naravno. Zar to nije divno!

    o brate slatki kakvi su oni kompletni idioti,ko porodica Tarana.....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  12. #12

    Odgovor: Sloba i Mira

    Citat believer kaže: Pogledaj poruku
    Slobodan: Tu su mi Miki i Zorica. (nije poznato ko su gosti)
    Miroljub i Zorica BruClik.

    (moja projekcija dogadjaja)
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  13. #13

    Odgovor: Sloba i Mira

    Happy family....................... i mi s njima

  14. #14

    Odgovor: Sloba i Mira

    Kućne radosti

    Početkom 1997. Marko Milošević se uselio u novu kuću s bazenom. Uređenje je trajalo mjesecima što je nestrpljivog sina često dovodilo na rub živaca. Konačno useljenje u luksuzni dom činilo se poput najljepšeg sna što potvrđuje i telefonski razgovor snimljen 3. siječnja (januara) 1997.

    Marko: Da li znaš da mi je voda u bazenu 38 stepeni?

    Slobodan: Ti si budala, bre. To je nezdravo.

    Marko: Pa da bez veze. Treba da bude 18. To je prava stvar.

    Slobodan: Pa ne sme preko 30 bre, što se bre zezaš.

    Marko: Što da se ne sme? Kupam se na 40!?

    Otac Slobodan odustaje a u razgovor se uključuje mama Mira.

    Mira: Mili, kuco moja slatka...

    Marko: Zagrejo sam, cicko, vodu u bazenu na 38 stepeni. Znaš kako je divno.

    Mira: Kaži mami šta radiš?

    Marko: Mama, 72 sata nisam izašo iz kuće.

    Mira: Jao, mili divno. Jel da je čarobno tu?

    Marko: I znaš šta? Zaključio sam da u ovakvim uslovima ne može da nemaš apetit ili da imaš nesanicu a to su moji bivši problemi. Prvo, ovde ću da se ugojim jer jedem kao provalija. Mogu da jedem kad oćeš. Druga stvar, ne mogu da imam nesanicu niti može da mi bude dosadno jer imam toliko oblika animacija da je to divno. Uopšte ne izlazim iz kuće. Cico, znaš kakva je milina ovo podno grejanje u kupatilima i svuda okolo. Nema ono staneš bos nogom pa se zalepi stopalo. Ni odkud ništa ne duva, ne bije hladno, ma lepota...

    Mira: (smeje se) Uživaj dušo!

    Marko: I uradio sam jednu pametnu stvar. Pošto ja ne nosim papuče, Ljubiša me pitao pred Novu godinu što da mi kupi i ja sam mu rekao da mi kupi neke mnogo lepe patike koje će mi i ovako i onako trebati za po kući i kad izlazim napolje. Sad imam nove patike i nisam im skinuo etiketu i onda kad uđem u kuću odmah se izujem pa uđem u patike i po kući sam u čistim patikama.

    Mira: Ali, nosi papuče molim te.

    Marko: Šta?

    Mira: Nosi papuče!

    Marko: Kako bre?

    Mira: Pa uveče kad legneš onda moraš da imaš papuče pored sebe kad ideš da piškiš.

    Marko: A onda ne moram jer imam podno grejanje pa mogu bos.

    Mira: Nemoj, to je nepristojno. To je seljački. To je džukački. To je ko Marinko Rokvić (srpski pjevač narodne muzike op.a.)

    Marko: Dobro mama.

    Mira: Mamica te voli.

    -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
    dakle.....idem da otkrijem svog potomka,nek spava bez cebeta....ako nastavim toliko da brinem,porasce,jadna li sam,u Marka.....
    i ne samo da cu da mu otmem cebe,nego cu i prozor da mu otvorim!...


    Ploviti se mora i bez broda ..

  15. #15

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Mira Alečković
    Autor starsica u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 08.06.2016, 13:47

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •