Propustio/la sam...
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    09 Propustio/la sam...

    Postoje momenti u životima i odrastanju naše dece koji dođu,potraju nekad jako kratko i jednostavno nestanu.Mnoge od njih smo propustili što zbog obaveza na poslu,što zbog obaveza kod kuće a nekih možda nismo bili ni svesni dok nisu prošli...

    Koji su to momenti koje ste propustili i žalite za njima?
    I may not be perfect but I'm always me

  2. #2

    Odgovor: Propustio/la sam...

    Dobila sam od rođaka neke Darkove slike kada je bio beba i nisam ga prepoznala Mislila sam da je na slici dete rođaka ()
    Elem, kada je bio beba mislim da sam bila jako ......kruta. Držala sam se strogo svih kojekakvih saveta kojima sam bila, kao mlada majka, bombardovana sa svih strana.
    Nemoj ovo, nemoj ono, ne daj mu ovo, ne daj mu ono....propustila sam da uživam sa njim kao bebom mnooooogo više nego što sam to zaista činila.
    Shvatila sam to i sada kada imam ponovo bebu.
    E sad je popravni........
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  3. #3

    Odgovor: Propustio/la sam...

    Što li sam propustila? Ajme meni... Čini mi se da nisam ništa ali moje pamćenje je katastrofalno i sve me je sram priznati da se ne sjećam njezinih prvih koraka, prvih riječi (da, da, znam da je mama rekla)... Iako sam bila prisutna, osjećam se kao da sam propustila. Da nemam hrpu slika kojima sam pratila malenu iz dana u dan, maltene pa ne bih se sjetilan ničega. Ovako, gledajući slike, iz dubine proviru sjećanja.

    Fotografije - bogom dane.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  4. #4

    Odgovor: Propustio/la sam...

    Dosta toga. To su stvari koje me bole.
    A nikada ne pishem takvim stvarima. Ni ne pricham.
    O onom shto boli cutim.
    Nadoknadicu to jednog dana.
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  5. #5

    Odgovor: Propustio/la sam...

    Sada kad čitam ovu temu, razmišljam šta sam propustila...

    Sa decom sam prvih 18 meseci njihovog života bila kod kuće na porodiljskom i to je bio naš najlepši period...svaki dan zajedno, bila sam prisutna na prvi osmeh, reč, podizanje, korak, sve...skoro...
    Moj biserko je počeo da opasno balavi, gricka igračke, što je bio znak da će zubić uskoro da izađe
    Moja svekrva je bila u gostima na par dana. Svaki dan je gurala prste i tražila taj famozni zubić da izbije, jer onaj ko napipa zub, kupuje detetu prve cipelice, a ona je već šmeknula jedne u gradu...Jedan dan sam morala da sređujem papire oko bolovanja i ceo dan sam išla od firme do doktora i na kraju dolazim kući sva izmrcvarena kad me baka dočeka sa rečima:
    -Napipala sam Aleksi zub!

    To je bilo jedino što pamtim da sam propustila...
    Mnogo više stvari je propustio moj muž zbog njegovog posla, ali to je već druga priča...

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •