Prosli vikend...kad mi je jedan, sad vec ne dobrih drugova "zalepio zvaku" u sred kluba....
Prosli vikend...kad mi je jedan, sad vec ne dobrih drugova "zalepio zvaku" u sred kluba....
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Mislim da sam puno više toga zaboravio nego što sam upamtio. Posebno onih loših, mučnih i traumatskih događaja. A bilo ih je, boga mi.
Pamtim uglavnom lepe stvari, ali i ta sećanja se, primetio sam, razlikuju od sećanja nekih drugih osoba vezanih za isti događaj. Posebno u detaljima...
Pamtim rođenja svojih sinova. Sećam se kako su me kolege iz posade bacali u more obučenog, jer, bože moj, takav je bio običaj na brodovima...
Sećam se svog povratka iz rata i neverice moga najstarijeg sinčića, kada me je ugledao onako crnog, zapuštenog i izmršavelog na vratima kuće, pre nego što je nemo i sa suzama u očima pružio svoje ručice prema meni...
Ma, ima toga. Čitava knjiga. Pa i više...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Dan kada se jedna od najznacajnijih osoba u mom zivotu odselila iz Novog Sada... I to ni manje ni vise nego u Australiju... Da je bar negde blize...
Zatim dan kada se nakon 7 godina ponovo vratila na par dana... Potpuno ista, nepromenjena. Kao da toliko godine nisu prosle.
I onda ponovni odlazak...
Everybody Wants to be a Cat
sneg u kroshnjama u ulici jove ilicha od fona nizbrdo u decembru 1999
trk preko sivog prljavog snega na kruzznom toku
krckanje snega pod djonovima u karadjordjevom parku
i drhtanje pred onom kuchom u lamartinovoj......
Glas... Reči... Kao u pesmi... ''Hej, ćao ja sam... ''
Čitavo bombardovanje je proveo na Kosovu.
Nije bilo srećnije, kada sam ga čula...
Tek videla...
Razneženi pogled...
''Lepa si... ''
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
aaa el se sećaš:
kad si bio mali kako smo palili
one papiriće
u koje su bile uvijene pomoranđe:?
sećam see
nekako uvek po nekom mraku
pustimo da nam cvili neka violina
upalimo papirić
on se grči
grči
polako sagoreva
u jednom trenutku on počne da uzleće
i
posmatrali kako na kraju kad izgore
odlete u plafon
die seele fliegt:!
eh ti si kao mali maštao:
kako treba napraviti usta na plafonu
koja bi se otvarala da propuste
duše tih papirića
u nebo
tout passe
tout casse
tout lasse
..
exepte la satisfaction d'avoir fait son devoir:
misliš li da će mi duša odleeteti pravo do mamine
da joj još jednom rečem::
oh milostiva gospođo
kad vi nekog pogledate
to je:
apsolutna ljubav
zato ti sin sada peva
kad god može
čak i kad netreba
da ne bix lajao
verdija serviranog u tri ujutru
zachinjenog zelenim slovcima
na chetrnaestoinchnom ekranu
shum servera u sobi od trideset kvadrata
moja stopala pod njegovom butinom
i kristale leda po staklima....
Nikada......jedan mali grad, decembar i tri hrasta......
Utakmicu Partizan - Fljamuntari 2:1 na stadionu JNA. Vodili smo do 80 i nekog minuta sa 2:0 i onda dobili gol, mislim da ga je dao igrač sa prezimenom Kuštra ili tako nekako ... Za tih nekih 10 minuta do kraja mogli smo dati još sigurno 3-4 gola ali jednostavno lopta nije htela u mrežu . Srećko Katanec promašio 100% šansu glavom ... Kada sam to preživeo sve ovo je luk i voda ...
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Kad sam sa 4 ili 5 godinica zakljucala kucu i bacila kljuc u septicku (tako mala, a vec sam znala da sam srbin i da mi svi rade o glavi).
Chim sam videla chaleta kako nekim cvikcanglama obija prozor sa spoljne strane, znala sam da chemo imati burno veche.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Mnogo lepih trenutaka pamtim...i čuvam u
Ali, ružne reči,
uvrede,
ćutanje,
to boli...
Urezano za sva vremena...
Šta da radim - zlopamtilo sam...
Prokleti 1 novembar leta gospodnjeg 1998.
...i prosjaka koji je bas mene nasao...eh, dala bih mu sve sto imam za ono sto sam tada izgubila...
Budi pametan i pravi se lud
23.avgust 2005
Tacno cetiri godine, kako je nemam ...
Necu zaboraviti puno toga
Kamo srece da sam vec posenilila bilo bi mi lakse
Najveca vlast je vladati sobom.
dane kad sam poslednji put videla ljude koje volim zive
dane kad sam srela ljude koji su obelezili moj zivot
one dane kad sam gledala bebu kako spava i s cudjenjem mislila:O boze,on je stvarno moj! Ma da l` je moguce?! Mislim,stvarno moj?!??!
dane kad sam ostavljala
dane u kojima su me ostavljali
i sve sitnice vezane za gore nabrojane dane:mirise,reci,vremenske (ne)prilike,muziku koja je pratila taj trenutak,klopa koja se jela,misli koje su mi u tom trenutku prolazile kroz glavu,svasta jos
Ploviti se mora i bez broda ..