Postoji par kutijica sa "sentimentalnim sitnicama". S vremena na vreme ih prelistam, čačnem po srcu, donesem malo sete, malo sreće na lice, pa selektujem, prosto proverim znače li još uvek ono isto, izbacim višak, dodam novo, i tako...
Luda.
Postoji par kutijica sa "sentimentalnim sitnicama". S vremena na vreme ih prelistam, čačnem po srcu, donesem malo sete, malo sreće na lice, pa selektujem, prosto proverim znače li još uvek ono isto, izbacim višak, dodam novo, i tako...
Luda.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Cuvam toliko toga. Od kutije klikera. plasticnih figurica sa kojima sam se igrao kao dete , preko pisama iz vojske, slika. raznoraznih pokloncica. svesaka...I kada bi sve svoje morao poneti sa sobom, poneo bih prvo to. To je moj zivot. Secanje na vreme koje je proslo. Poznata recenica.....Vezujem se za stvari.
neznam zasto ali najdraza mi je vojnicka kapa pa zvezda i naravno cuturica
...da...vezujem se...
...kada su me uhapsili prvi put...veoma mi se svideo dalji postupak...posto sam se opirao hapsenju...rekli su mi...sad ce da te vezemo...i ja se vezao za ceo zivot...
...onda sam vremenom poceo da otkrivam svoju sexualnost...
...sto su neki protumacili pogresno...pa me naterali da se vezujem za odevne predmete...
...a danas...uglavnom se vezujem za obicne stvari...
...kucne ljubimce......
...sobne trenazere...
...razne umetnicke skulpture...
...i tako...
...hell ain't a bad place to be......
OMG
Između ostalog, zaboravih da navedem, posedujem lopatu za sneg za koju sam sentimentalno vezana. Koliko košta ono Crna Reka, 300 evrića? Za stotku ću da izlopatam ovog Angusa kao prepodobni Branislav i da isteram pornografiju iz njega jednom za svagda, kući da ga ne prepoznadu. Nije ni svestan kako će da se zLopati
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
...jako sam se vezao i za crtani film...
...hell ain't a bad place to be......
Cuvam neke predmete...
Da li su to uopste predmeti...Imam svoj mali beli okrugli kamen,i bila je citava panika kad sam ga jednom izgubila.
Na jesen onda,obavezno stavim u svaku tasnicu po dva tri kestena u tu stoje po citavu godinu.
Cuvam kutijice,moje cipelice,esarpe,sesirice,cuvam ....ma sve cuvam.
Ne mogu vam opisati radost,kad sam na tavanu pronasla moje sveske iz prvog razreda..
*********
Vezujem se itekako. Pored toga, vezujem se za karte sa koncerata, svakojake ulaznice, podsjetnike na neke fine momente u životu. Zaljubljena sam u svoj mobitel, laptop... Svjesna sam da se ne treba vezati za ništa materijalno u životu ali to je jače od mene.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Uh, pa da...imam pun tavan razno raznih stvarčica...rešim ja pre dve godine da malo to rasčistim...aaaha, bilo je samo preturanje...slaganje iz jedne u drugu kutiju ...ne dam svoje kutije pune raznih gluposti (ali menih jako dragih) od šnalica za kosu, klikera, prvih rukometnih patika, pisama ...sve je to deo mene...kao što Mish reče...čačnem po srcu, donesem malo sete, malo sreće na lice...
Prije par godina neko je provalio na tavan u mojoj zgradi i pokrao moje igračke iz djetinjstva sve je to bilo brižno spakovano...mislila sam da ne bih mogla da ubijem nikoga, ali kad sam vidjela par dječaka kako raznose moje mede iz djetinjstva... svakakve ideje su mi padale na pamet. Čuvam bukvar iz prvog razreda, sve sveske sa peticama. Mama čuva moje i sestrine haljinice, cipelice...
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Da, kao i vecina! Vezujem se za ljude, mesta, neke dogadjaje....a o predmetima da ne pisem! Jedna muzicka kutija, stara skoro trideset godina, sa onom slatkom balerinicom koja plese kada se kutija otvori......i ako se ne cuje vise muzika iz nje, zapravo kada se otvori, ..ja je i dalje cujem...I onda secanja naviru, od onog momenta kada sam je jos kao dete raspakovala iz prekrasnog papira, ....ta kutija prati moj zivot, secanja na jedno najvoljenije bice u mom zivotu.....Sada je retko otvaram, cuvam je kao najdragoceniji predmet koji posedujem....jel ona je od ne procenljive vrednosti za mene!
Poklonicu ti igracku od porcelana...u tri boje.......za cetiri godisnja doba.
Pa se igraj njome u toj prozirnoj vodi...daleko od obale......sa koje te posmatraju... one iste oci.
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
A meni nije ostalo ništa. Sve trešnje i narandže, čokoladice i vrući, tek izvađeni iz furune hleb, sam pojeo.
Čak nemam nijednu sliku sa njom. Kad ne volim da se slikam.
Ali ako kuću, i dvorište, i jabuku petrovaču, i sve na toj mrvici zemajlske kugle možemo da nazovemo predmetom, onda ih imam. U sebi. Ponekad, i više nego što bi trebalo, ponekad i više nego što je zdravo.
I čuvam.
Jako se vezujem...
.imam svoje tjebe od "rodjenja"...
....prvu portiklicu.....
...Vezujem za teefone...zato uvek imam najgori fon u drushtvu jer ga vucaram dok ne lipshe...
Imam moju sherpicu baka shto mi kupila kad sam imala 2 godine...i od nje se ne odvajam...i josh puno svega i svachega...
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
imala sam ovu igrachku kao mala
chini mi se da i sad ponekad zzivot pogledam kao kroz ovu spravicu....
& underpaid......