PARTIZANSKI PUT - SPOMENIK NOB-e
(1)
Borba protiv fašističkih okupatora u Vojvodini nerazdvojiva je od Fruške Gore. Iako su Sremci na Fruškoj Gori bili okosnica partizanskih jedinica a narod Srema podrška bez koje ne bi opstali, Fruška Gora je bila i za NOB u Banatu, Bačkoj, pa i Istočnoj Bosni a povremeno i za delove u Srbiji bliže Sremu, veoma značajna - vojno, politički i moralno. Fruška Gora je bila praktično stalna komunikacija između pobrojanih delova Jugoslavije pod različitim okupatorima, ali i veza sa glavninom snaga NOB.
I pored nekoliko ofanziva i više krvavih kaznenih ekspedicija, glavna uporišta NOB na Fruškoj Gori nikada nisu bila trajnije zaposednuta od okupatora, nikada Fruška nije bila bez partizana.
Glavna komunikacija i kičma partizanske Fruške Gore bio je greben pod šumom - od istoka, blizu Čortanovaca, pa do sadašnje granice sa Hrvatskom, blizu Vizića - na zapadu.
Za vreme rata na tom pravcu nije postojao ozbiljniji put prohodan u svim vremenskim uslovima. Deo tog puta je u prošlosti bio označen i kao put Eugena Savojskog, po glavnokomandujućem austrijske vojske u Petrovaradinskoj bitki 1716.
Za saobraćaj su značajniji bili putevi koji preko Fruške Gore povezuju mesta prema Dunavu sa onima prema Savi.
Izgradnja svremenijeg puta koji je poneo naziv Partizanski put odvijala se od sredine 50-tih pa sve do kraja 70-tih godina prošlog veka. Istovremeno je to bio put - saobraćajnica i spomenik.
Ovo sada pišem bez oslonca na podatke, po sećanju na ono što sam, onako usput, davno, saznao ne pretpostavljajući da ću posle mnogo godina pokušati da pretstavim Partizanski put kao svojevrstan spomenik Narodnooslobodilačke borbe. Ako u tome nešto značajnije grešim - ispravite me. Kao što je očigledno, obeležja ne pretstavljam sistematično, a ne znam ni da li sam ih sve pronašao i prikazao.
Dužinom celog puta su obeležja: granitne kocke sa istim tekstom (kada se radi o mestima na kojima su bile locirane pojedine jedinice ili nekom od dogadjaja), istovetna grobna obeležja ili nadgorbne ploče... Očigledno je koncipirano dao delovi istog spomenika.
Najveći deo obeležja govori i Fruškogorskom partizanskom odredu formiranom 9. septembra 1941.
Kao posebne celine pretstaviću u narednim postovima spomenik na Jabuci i spomenik na Rohalj bazama. Spomenik na Iriškom Vencu sam predstavio na početku ove teme.
Partizanski put
Jedno tipično obeležje.
Partizanski put
Obeležje na lokaciji sa nazivom Šparkasa je, koliko sam ja uočio, najistočnije.
Partizanski put
Na Brankovcu (odmaralište PTT je u pozadini).
Partizanski put
Sva obeležja su koncipirana i uredjena kao lepa i prijatna mesta za boravak na Fruškoj Gori.
Na ovoj livadi sa dve kamene kocke: ova govori o boravku Šeste istočnobosanske brigade (koja se tu sklonila radi oporavka i popune posle nemačke ofanzive) i priključenju tri bataljona Sremskog partizanskog odreda nakon čega je nastavila borbu u Bosni.
U blizini obeležja na gornjoj slici je grob tri partizana: Svetozara Golubovića - Mitraljete, Paje Zlaića - Kinga i Vase Vojjnovića - Crnog.
Partizanski put
Partizanski put
Nedaleko od Letenke je Lepinjicin grob.
Vitasović Radinka iz Laćarka, sa partizanskim imenom Lepinjica sahranjena je tu 1943.
Bista Đorđa Šundukovića - Šuneta je desetak metara od planinarskog doma na Zmajevcu.
Partizanski put
Zadnje zapadno obeležje: desno je krak puta ka Viziću, levo je kraj Partizanskog puta, a slikao sam stojeći na kraku puta ka Neštinu.
Spomenik 'Sloboda' na Iriškom Vencu pretstavljen je na postu br. 2.