Razočaranost je virus koji kad tad zahvati dušu većine ljudi. Nekad kroz dramatične događaje, nekad kroz na izgled naivne situacije. Nekad ni zbog jednog ni zbog drugog...
Ima li leka za ovu bolest kojoj smo svi podložni? Ima li života nakon razočarenja?
Osećaji koje razočaranost nosi sa sobom najčešće su takve prirode da je čoveku teško da se razumno nosi s njima i da ih pobedi. Razočaranost je snažan neprijatelj i upravo zbog jakih osećaja koje u sebi nosi za mnoge je i nepobediva. Svakako, postoje situacije u životu kada je razočaranost normalna reakcija, čak i opravdana. Ono što je tragično i nepoželjno je kada čovek postane žrtva svoje razočaranosti...
Bog je stvorio anđele, kasnije i čoveka, sa slobodnom voljom. I upravo ovaj momenat znamo da upotrebimo protiv Boga tražeći objašnjenje za prisutnost zla u svetu. Da nije bilo slobodne volje, ne bi bilo ni pada u greh, ne bi onda bilo ni zla u svetu. Ali, isto tako ne bi bilo ni ljubavi, jer ljubav podrazumeva slobodnu volju!
Neobjašnjivo je kako se u jednom od Božijih anđela rodila misao da se izjednači s Bogom. U srcu stvorenog bića rodila se ambicija da se izjednači sa Stvoriteljem. Gledati Boga, Njegovu slavu i moć i opet pomisliti da mogu da budem kao On, može da se završi samo na jedan način -> u razočaranosti. To je upravo ono što se dogodilo Luciferu (Svetlonoši) . Tu je razočaranost začela i bila rođena i učinilo ga knezom tame!
Anđeo kojeg je Bog stvorio punim svetla je zbog svoje ambicije da se izjednači s Bogom postao nosilac tame, sama tama. Stvorenju je nemoguće da se izjednači sa Stvoriteljem. Nemogućnost toga je u samoj prirodi stvari. Stvoritelj ne može da stavi u stvorenje potencijal koji stvorenju daje mogućnost da postane veće od Njega samog, ili njemu ravno. Razočaranost se rodila ne samo kao doživljaj, već je postala osoba. Izbačen iz neba, iz Božije prisutnosti, djavo je u sebi poneo nešto što ga je od tog dana učinilo Božijim protivnikom. Posle ovoga on nije imao ništa više dobro da kaže o Bogu. Biblija kaže da usta govore ono čega je srce prepuno. A srce ovog palog anđela je bilo puno gorčine i razočaranosti jer ga je "Bog sprečio" da ostvari svoje ambicije?! Jedna od stvari koju je Sotona nakon svog pada želeo da učini bila je da gorčinu i razočaranost svog srca prenese na čoveka, koga je Bog nakon toga stvorio.
Od dana kada je u ljudsko srce uspeo da poseje zrno svoje razočaranosti i gorčine, Sotona koristi ovaj doživljaj u životima pojedinaca i celog čovečanstva u svojoj kampanji protiv Boga. Cilj je dvostruk -> da ljude spreči da se vrate Bogu i da sebe preporuči kao alternativu. Kulminacija ove kampanje će biti pokušaj da sam sedne na tron srca čovečanstva, što će mu delimično i uspeti u osobi Antihrista. Čovek je sklon optuživanju Boga. Čak i oni koji sebe smatraju ateistima pripisuju krivicu Bogu kada im se nešto loše dogodi u životu. "Zašto Bog dozvoljava sva zla u svetu?, Zašto je dozvolio da se to i to dogodi?" Sotonina taktika je da Bogu pripisuje dela kojima je sam uzročnik.
Sotonska filozofija je -> Boga odbaci jer je on krivac za tvoju situaciju. Nakon toga i nemaš ništa od života. Samoubistvo je njegova ponuda kako da se te muke skrate, ono je djavolsko rešenje za razočaranost. Očigledno je da ova Sotonska taktika osvaja sve veći teren u svetu. Iskrivljena, nakaradna i lažna slika o Bogu se širi među ljudima. Delimično kroz ljude koji praktikuju religije koje Boga predstavljaju na način koji je pogrešan. Razočaranost zbog negativnih iskustava s religijama, crkvama i osobama koje bi trebale da budu "Božiji predstavnici" na zemlji, se prenosi na Boga.
Cilj ove kampanje je da se Bog ocrni do te mere da razočaranost čovečanstva u Boga stvori vakum u ljudima koji će Sotona pokušati da ispuni svojim alternativama, raznim lažnim ideologijama kao što su materijalizam i drugi "izumi".
Božiji protivnik je, svakako, i protivnik čoveka. On nije zainteresovan za ljudsko dobro, već da ljude pridobije na svoju stranu u borbi protiv Boga. I pored svih tih pokušaja istina je još uvek jedna te ista -> Bog je za nas, a ne protiv nas! Čak i u teškim životnim situacijama, kada se čini da nas je Bog potpuno zaboravio, kad' ne razumemo ništa od onoga što nam se događa, kada nam neprijatelj šapuće svoju staru laž da je Bog iza svega tragičnog što se ljudima dogodi, uvek u svim životnim situacijama, istina je samo jedna -> Bog je za nas, na našoj strani i uvek ima samo dobre planove za svakog čoveka i kroz svaku situaciju!
Zašto se čovek razočarava?
Odgovor treba da tražimo u našoj paloj prirodi koja je vrlo pogodno tlo za ovu vrstu semena. Čovekovo "da" lažnoj ponudi u raju je učinilo da je čovek postao sudeonik prirode s kojom ga Bog nije stvorio.
Jedna od najizrazitijih osobina ove prirode jeste ljudska egocentričnost. Naše ja, naš ego, je početna tačka u našem odnosu prema svetu i ljudima. Lični interesi upravljaju ljudskim razmišljanjem i delima. Ego je najgori temelj na kojem može da se gradi život. Naročito kada su u pitanju međuljudski odnosi. Ako polazim od sebe i svojih interesa mogućnost za razočarenje je velika. Naš ego je sebičan i ponosan. Upravo te dve osobine i jesu koreni razočaranosti. Te dve misli su i dovele Lucifera do pada i srušile ga do samog dna tame. Te dve osobine su očigledni aspekti naše ljudske prirode i veoma rano se izražavaju u životu....