Ovoga puta jedan citat:
"Ulazi, obazrivo, s ozbiljnim izrazom na licu, bez afektiranja, pokreti su joj odmereni (kao što su je učili). ne korača prebučno, ne vuče noge za sobom: prolazi staloženo, neuparljivo, skrećući na trenutak pogled ka praznom, izgužvanom krevetu, bačenoj pižami. Zastaje. Ne. Ponovo. Ulazi. Obazrivo i s ozbiljnim izrazom na licu, bez afektiranja, ne korača prebučno, ne vuče noge za sobom, ne trupka kao da igra, niti suviše mlatara rukama, ne pilji, niti okreće glavu na ovu ili onu stranu, ide staloženo i neupaljivo od vrata, preko uglačanog poda, kraj praznog, izgužvanog kreveta i bačene pižame (ni ne pogledavši ih, tako je bolje) sve do dugačkih zavesa na suprotnoj strani. Kao što su je učili. Zatim smernim, a ipak autoritativnim pokretom razmiče zavese: Ah! jutarnje svetlo se razliva preko blistavih pločica kao da je (pomišlja) prosuto iz vedra. Širom otvara staklena vrata iza zavese (svuda unaokolo toliko ptičijeg cvrkuta!) i za trenutak ostaje zagledana u vrt, sasvim spremna da sačeka slatki dah jutra da uđe i nadahne je za najmilosrdnija i najuzvišenija postignuća, ali um joj je još uvek prikovan za tu sliku, u početku prijatnu, a potom neugodnu, sliku svetla što se razliva po sobi: kao iz vedra... Uzdahne. Ulazi. Sa vedrom. Spušta vedro, obazrivo, s ozbiljnim izrazom na licu i prelazi (odmereno) preko sobe, preko uglačanih pločica, kraj praznog izgužvanog kreveta (ni ne pogleda ga) kako bi sasvim razmakla dugačke zavese na suprotnoj strani. Vedra svetlosti se razlivaju (ne razmišlja sada o tome) i soba, pošto je širom otvorila staklena vrata, zamiriše od svežeg jutarnjeg vazduha iz vrta. Sunce je već odskočilo i rumeni oblačići zore su sasvim nestali sa neba (izgubljeno vreme: eto o čemu razmišlja), ali rose još uvek ima na svakoj biljci u vrtu i sve izgleda čisto i blistavo. Baš kao što će biti i njegova soba kad je pospremi."
U pitanju je savremeni američki pisac i ovo je prva scena njegove novele o služavki i njenom gospodaru. Novela se zapravo sastoji od prepričane iste ove scene još jedno četrdesetak puta, ali naravno sa varijacijama, dodacima i majstorskim podizanjem napetosti do konačnog klimaksa.
Ako je jako teško, dopuštena su i podpitanja
Izvolite