John Milton
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11

Tema: John Milton

  1. #1

    John Milton



    John Milton

    1608 - 1674


    Engleski književnik Džon Milton, jedan je od najvećih pesnika svetske književnosti, izuzetno obrazovan, snažna ličnost visokog morala i veliki mislilac. Znameniti je esejist, pesnik i dramatičar. Njegov religiozni ep "Izgubljeni raj" smatra se jednim od najboljih dela napisanih na engleskom jeziku.

    Posle pogubljenja kralja Čarlsa I 1649. sasvim se posvetio politici i sem nekoliko soneta pisao je samo prozu, raspravljajući o različitim političkim i verskim pitanjima. Do obnove monarhije 1660. bio je latinski sekretar Državnog saveta.

    Oslepeo je 1652, a kad je monarhija obnovljena dopao je zatvora i izgubio veći deo imanja i otad do smrti 1674. vratio se poeziji. Slep, siromašan i razočaran spevao je najveća dela: "Izgubljeni raj", religiozni ep u 12 pevanja o pobuni Satane i njegovih andjela protiv nebeskog Samodršca, o padu Čoveka i obećanju spasenja, "Vraćeni raj", ep u četiri pevanja o spasenju i Hristovoj pobedi nad Satanom i "Samson Agonistes", tragediju inspirisanu biblijskom pričom o Samsonu koju je napisao po ugledu na grčke tragedije.

    Ostala dela: poeme "L'All egro", "Il Penseroso", maskerata "Komus", elegija "Lisidas", prozna dela "Areopagitika", posvećena slobodi štampe, "Odbrana engleskog naroda" u dva toma u kojoj je opravdavao pogubljenje Čarlsa I.


    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: John Milton

    VREMENU

    Let' zavidno Vreme, koncu trke svoje,
    Povedi lenje tromog kroka čase,
    Teški zamah klatna hitrost njina što je;
    Onim što drob ti ždere pretrpaj se,
    Što bolje nije od laži i kala,
    I što tek je smrtni talog;
    Mi gubimo mali zalog,
    Ko dobit tvoja što je mala.
    A kad sve stvari zle ti pogrebeš,
    I pohlepno najzad sebe proždereš,
    Tad duga Večnost blaženstvo da vrati
    Svakom od nas poljub' će dati.
    I radost će nas oblit' pljusku ista,
    Kada svaka dobra stvar zaista
    I potpuno božanska
    S Istinom, Mirom, s Ljubavi zableska
    S najvišeg Trona tamo
    Njegov srećonosni pogled samo,
    Nebeski vođena duša kad nam krene
    Gde zemnih Prostota gasne vek,
    Međ' zvezde mi setićemo zauvek
    Pobeđujuć' Smrt, Kob i tebe O Vreme.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: John Milton

    I

    O slavuju, tvoj razdragani poj
    Trepti kroz suton uz drveća muk,
    Novom taj nadom srca puni zvuk
    Što ljube, dok sat u blagi vodi maj.
    Taj glas javlja da dan sklapa oči
    Još pre neg' tupi kukavice zov,
    Sluteć' ljubavni uspeh; o, ako Jov
    Veže za glas taj ljubavi nove moći,
    Zapoj sad, pre no mržnje ptica zla
    Predskaže sudbu beznadnu moju:
    Jer svih tih leta kasno primih ja
    Pomoć tvog glasa u ovom gaju,
    Dal' te Muza, dal' Ljubav drugom zva,
    U meni obe vernost imaju.

    II

    Gospođo ljupka, čije ime sjaji
    Travnoj dolini Rena i čuvenom žalu,
    Ne zasluži niko čast, istinsku hvalu,
    Spram duha ti ljupkog ko ljubav ne gaji,
    Što se slatka ne taji otkrita,
    Što se u svakom dragom pogledu srela,
    U daru što ljubavi je luk i strela,
    Tamo gde plemenita moć ti cveta.
    Kad besediš divna, il' ti sreća zapoje
    Tad činiš da stabla u gori se kreću,
    Daj da se onom što ljubavi vredan nije
    Zatvore oči, zvuci da ne leću;
    Samo milost nebeska njega će da greje
    Dok se boli ljubavi u srcu mu sreću.

    III

    Kao što u ponoć, na brdu golom,
    Pastirica mlada ostavljena tamo,
    Zaliva cvet divni, neobičan samo
    Što lišće svoje razvija mukom,
    Daleko od podneblja svog, pod zlom klimom,
    Tako i Ljubav na jeziku što bruji
    Novi cvet stranog govora mi gaji,
    Kad tebe, Gospo, slatkom i otmenom
    Opevam, neshvaćen od dobrog mi puka
    I lepu Temzu za Arno menjam draži.
    Ljubav to ište, i to nije bruka,
    Ko onima Ljubav ništa što ne traži.
    O, kad bi mi grudi, moga srca huka
    Bile tlo Njegovo što seje s neba draži!



    Soneti
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: John Milton

    Kancona

    Devojke me i momci veseli
    Izokola ispituju: "Zašto pevaš
    Čemu pišeš na jeziku ti stranom
    Stihove ljubavi, da li te strah sokoli?"
    "Reci" - kažu, "da zaludan nisi, s nadom
    Da l' to činiš, želje ti da ispunjavaš?"
    Pa se šale: "Vrelu tuđem ti ne valjaš,
    Drugi žali čekaju te, drugi vali,
    Na drugoj se ono zeleni obali
    Od čega biće tvoj venac na glavi,
    Besmrtna kruna lišća večno zelena.
    Čemu na pleća suvišan teret stavi?"
    Pesmo, rekoh tebi, pa mi budi smena:
    Gospa kaže, zapovest što srce kosi,
    To jezik je na kom Ljubav pobedu nosi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: John Milton

    IV

    Diodati - ja u čudu ću ti reći
    Da uporan bejah u ljubavi prezrenju
    Smejući se njenom lažnom poverenju,
    A sad se tu našla, gde pošten nema reči.
    Ni rumen obraz, ni kose zlato što ječi,
    Ne zavedoše me tako, već lik novi
    Što čudesnom draži mi srce ovi,
    I fine, smerne kretnje, tama što zrači
    Iz pogleda njena mirna, duboka,
    Govor kom' se divim, narečja mnoga,
    I pesma što mami sa svoda široka
    Mesec da skrene sa puta svoga,
    Dok joj iz zena bije vatra jaka
    Takva da huči i bez sluha moga.

    V

    Zaista su, Gospo moja, vaše oči
    Ne nalazim ništa, do Sunce za mene,
    Jer biju na me tako jarko te zene
    Ko onog što libijskim peskom kroči;
    Hoće li dah vreo (što prvi put me tlači)
    Da se javi tamo gde leži mi patnja,
    Koju zaljubljeni, ta njihova tlapnja,
    Uzdisajem zovu; ne znam šta to znači;
    Zarobljen delom, obuzdan i smeten,
    Krije se u grud'ma, u eter bežeći
    Mrzne se i zbija u zagrljaj leden;
    Tako mnogo onog što slutim videći
    Čini da noćima suzama zaveden
    Plačem, plač se vrati ružama odeven.

    VI

    Jednostavan, tih i mlad udvarač ja sam,
    Što ne zna kud bi utek'o od sebe,
    Gospo, vama dajem skromni dar što zebe,
    Srce svoje; mnogo puta htedoh da ga dam
    I videh da je verno, dobro, iskren mu je plam,
    Mudrom i poštenom veselošću zbori;
    Kad se silno nebo grmljavinom ori,
    Stegne se čvrsto ko adamanta kam,
    Bezbrižno od nevolja je, zlobe,
    Od priprostih strahova i nada,
    Ko što želi genij', uzvišena dela,
    I Muze i zvuk lire kad zavlada;
    Samo ćete videt' dok je snage slabe
    Probi ga nelečiva Amorova strela.



    Soneti
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: John Milton

    VII

    Kako muklo Vreme, mladosti lopov hitri,
    Na svom krilu odne dva'est i tri leta!
    Dan mi se za danom užurbani sreta,
    Al' kasna mi prolet još mlad cvet ne otkri.
    Mlado telo možda istinu i skriva,
    Te ko da međ' ljude nedavno sam stig'o,
    Jer zrelost mi duše ne kazuje mnogo,
    Ne više no u nekih srećnika što biva.
    Pa bilo malo, mnogo, sporo il' brže,
    Ali uvek i to u meri tolikoj,
    Sudbina je ista, slab il' snazi bliže,
    Vreme kroz nju vodi, ka volji Nebeskoj;
    Trud sav drag mi biće, zbog milosti blaže,
    Da oku i volji služim Gospodnjoj.

    VIII

    Kapetane, pukovniče, viteže,
    Zauzet' možeš ta nemoćna vrata,
    Al' ako časna dela tebi su plata,
    Čuvaj ih, nek' briga za njih te veže,
    Iznutra ih pazi, dug ti vratit' može
    Ono što pozna slavu za ta dela,
    Zna širit' tvoj glas na mora i sela,
    Svud gde ih sunčev sjajni krug prože.
    Ne diži koplja svog na Muza Gaj!
    Osvajač Veliki htede da poštedi
    Pindara kuću, zamka, tvrđave sjaj
    Kad padoše: tad, ko nekad, glas usledi
    Tužnog poete Elektrinog vaj
    Da atinskom zidu propast uštedi.

    IX

    Gospo, što mudra u mladosti ranoj
    Izbeže široka vrata i put
    I s tim darima vrednim izabra trud,
    Delo na polzu Istini nebesnoj,
    Ko Mariju il' Rut, dobri dijel tvoj
    Izabra te, a oni što te mrze
    I na sve veću veru ti se trse
    Bes ne bude, već milost i žalopoj.
    Brige ti čvrste revnosno hoće
    Da lampu mira delom svetlim pune
    S Nadom, ne u sram. Sigurna zaista
    Budi, da ženik s pratnjom kad dođe
    Na svadbu u ponoć, da vrata zasune,
    Ti s Njim ćeš uć', Djevo mudra i čista.

    X

    Kćeri dobrog Erla, što prvak bi
    Engleske Saveta, blagajnik njen,
    Obadva bi, zlatom neosvojen,
    A pred sobom čist, oba ostavi,
    Dok hud slom te Skupštine što se zbi
    Ne skrha ga, ko pobeda sramna
    Kod Heroneje, slobodi kobna,
    Ta vest što Starog Mudraca ubi;
    Ko da gledam, mada rođen posle
    Dane sjaja oca vašeg, gospo,
    Ko da ga kroz vas život vidim baš;
    Dobro tvoje časne reči hvale
    Vrline mu, što sve sudi lepo
    Da ih i ti, Margareto, imaš.


    Soneti
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: John Milton

    XI

    Bodrih sat da brnjice im skine
    Zakonom drevne slobode pouka,
    A okruži me varvarska buka:
    Kukavice, sove, mule i psine.
    Ko kad se kmeti žabam' načine
    Zbog rugla dvojnom potomstvu Latone,
    Što posle sjaj Sunca i Lune pone.
    To bi ko biserni dar pred svinje;
    Viču: "slobode!" na način tupi,
    Ćute kad ih oslobađa pravda.
    Misle: dozvola - kliču: sloboda!
    Voliš li je? Mudrost, dobrotu skupi;
    Da su daleki tom, vidim tada
    Kad puk lije krv i snagu gubi.

    XII

    Gle nove knjige - Tetrakordon zvana;
    Sadržaj, oblik, stil, čvrsto je splela;
    Predmeta nova, celi grad obišla,
    Dirnu mudre ljude; al' samo izvana.
    Čitalac se čudi: budiboksnama!
    Ta reč ko naslov? I u tekstu neke
    Dugo zvuče, da će neko zbog njih peške
    Stić' do Majl End Grina. Gospodo, jel' vama
    Gore neg' Galesp, Gordon, Makdonel, Kolkit?
    Ta gruba imena ust'ma sad su slatka,
    I Kvintilijan će čudom oči širit'.
    Doba ti se ne hte, Duše ser Džona Čika,
    Od novih reči ko od žabe, guje skrit,
    Da grčki zna Kembridž, kralj Edvard, ti satka.

    XIII

    Hari, čija zvučna, skladna pesma
    Prva nam englesku pouči liru
    Spajat' reč, zvuk, jezik na miru,
    Ne slaveć' Midu dug stih veoma;
    Vrednost te diže iz mnoštva troma,
    Hvali veština da zavist pobledi;
    Da čovek si, to će dugo da vredi,
    Što pesmom si srca budio svima.
    Ti slaviš stih, a stih krilo oviv'
    Hvali te, žreče Febovog hora,
    Što himnom, il' odom tvoriš slog divni.
    Dante će dat' Slavi da te više mora
    Od Kasele dić', kog da peva moliv'
    Srete u blagoj Čistilišta seni.

    XIV

    Kad Vera i Ljubav, to što svud te prati,
    Povedu ti dušu pravednu do Boga,
    Krotko spusti breme zemnog puta tvoga
    Smrt, život zvanu, što pravi život krati.
    Tvoja dobra dela, dobročinski sati
    Ne behu sa tobom u grob pokopani;
    Već, što zlatnim skipt'rom Vera taći kani,
    Večnu sreću će ti i blaženstvo dati
    Ljubav ih povela, i Vera, što znaju
    Najviše o njima, te pratilje tvoje,
    Da u purpur zraka, azur krila sjaju,
    Istinu tvoju pred Tronom poju slave,
    Pred Sudijom što tad daće te spokoju
    Iz vrela večnih da piješ vode prave.


    Soneti
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: John Milton

    XV

    Ferfakse, što ti oružje prone
    Ime Evropom, ispuniv' usta
    Hvalom, a zavist kraljevska pusta
    Divi se, taj zvuk kraljeve one
    Grozi slabe, javlja ti vrline
    Čvrste i hrabrost, noseć' pobedu,
    Ako buntovnici sad povedu
    Nov napad, glave dignu Hidrine,
    Severnjačke zavere se jave,
    Savez što opet širi skut zmije
    Još veća čast te čeka; rat može
    Rat rađat', dok istinu izbave
    I Veru od srama. Zalud Čast lije
    Krv, dok Grabež i Strast zemlju glože.

    XVI

    Kromvele, vođo naš, što kroz oblake
    Ne samo rata, već kleveta bednih,
    Verom vođen, stamenošću hrabrih
    Probi tvoj slavni put mira, istine svake,
    Kraljici taštoj Fortuni na vrat si znake
    Pobede božje pribio, nastaviv' mu delo,
    Dok od škotske krvi bi Darvensko vrelo,
    Čuje polje Danbarsko molitve ti jake
    Pobedniku vusterskom venac dok se plete;
    Još pobeda treba; mir junake slavi
    Ko i rat svoje, novi dušmani prete
    Savetovni okov duši da nam se stavi:
    Pomozi, čuvajmo savest slobode svete
    Od šape vučje što trbuh molitvom slavi.

    XVII

    Vejne, mlad što si, a savetom mudar,
    Koj' Senator bolji kormilo dobi
    Rima, kad ne koplje, no mudrost odbi
    Afrikanca smelog, zlog Pira udar,
    Bilo da mir sklopi, il' otkrije bar
    Država lažljivih spletke tajne,
    Il' savet da dobri za vođenje vojne,
    Uz pomoć Gvožđa i Zlata što dar
    Glavni su njoj i tetive: da ima
    Sem tog, i duha moć, ličnu, što deli
    Tebe onim što znaš, što malo ko zna.
    Ti uspehe dade pre no mač nama.
    Oslonac, čvrstu ti pest vera želi,
    U miru i slavi ko prvog sina.

    XVIII

    Osveti, o Bože, poklane ti svece
    Što kosti im svuda po Alpima leže,
    Istinu ti čistu čuvahu što seže
    Otkad kam i drvo rabilo nam oce;
    Ne zaboravi: u knjizi Tvojoj ovce
    Stado su u toru, tu njihov jauk piše
    Koje zakla krvnik Pijemontez, više
    Njih sa stena baci, beše majki, dece;
    Poklanih je jecaj punio dol i vise,
    Nebom sad se čuje, patnika krv i pep'o
    Duž polja 'talijanskog posejali se
    Što pod vlašću Tiran trostruk drži svo:
    Al' će iz tog stasat' sto torova više,
    Znavši put tvoj, izbeć' Vavilona zlo.


    Soneti
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: John Milton

    XIX

    Kad pomislim da mi svetlost prođe,
    Po mi dana širom sveta tame,
    Kad krit Talant onaj smrt je, za me
    On bačen spi, a njim duša pođe
    Stvoritelja služit', a kad dođe
    Da grdi, pravi mu račun dati.
    Koj' trud Bog traži tom vid što krati,
    Ja zalud pitam; strpljenje veće
    Sprečiv' taj šapat mi zbori da Bog
    Ni rad ljudski, ni Dar ne treba, taj
    Služi ko nosi blag jaram krotko
    Najbolje Njega, Kraljevstvo je tog.
    Na zov mu puk žuri, s mora sav kraj:
    Služiš isto, ma i strpljiv ček'o.

    XX

    Lorense, vrlog oca vrli sine,
    Sad kad su polja vlažna, staze blatne,
    Gde ćemo se katkad sresti kraj vatre
    Da nam što pre mrgodni dan mine?
    Šta uzet' jalovom dobu? Vreme brine
    Da gazi dalje, dok Favon ne prene snova
    Mrzlu zemlju, kad odežda krasi nova
    Ljiljan i ružu, nit pletene nit tkane.
    Koji će nas obrok lak i probran gostit',
    Atički slasan, uz vino kad krenemo
    Čut' leut udešen dobro i lepi glas
    Što toskanskim zrakom drhti zvuk večit?
    Ko slastima sudi, štedeći im čas
    Često, da uživa njih, čovek je čestit.

    XXI

    Sirijak, tvoj predak s kraljevskog suda
    O britanskoj Temis srećno nas učaše,
    Učitelj, tumač zakona naših nam beše
    Što mnogi su sudom loše činili tada.
    Duboke se misli i danas jave tuda
    Nagone mi radost što kajanje ne dira;
    Euklida pusti, Arhimedu daj mira,
    Sva Šveđana htenja, Francuza otuda;
    Nauči odmerit' život na vreme i znaj
    Ka čvrstom dobru koji je najbliži put;
    Drugom blago Nebo pravi čas poverava,
    Kudeći tu brigu, naoko mudar haj,
    Što dan pritiska ko suvišan teret hud,
    A u čas kad Bog daje, što se uzdržava.

    XXII

    Sirijak, već tri leta ove oči, mada
    Čiste za gled duše, bez ljage il' stida,
    Lišene su svetla, do zaborava vida,
    Niti se očima jalovim od tada
    Letima ne javlja Sunce, Luna, Zvezda,
    Il' čovek, il' žena; pa ipak nemam glas
    Protiv ruke Neba, il' volje, ni za vlas
    Ne sumnjam u srcu, nit' se gubi nada;
    Još se dobro držim i krmanim pravo.
    Šta me hrabri, pitaš? Svest, druže, da moj je
    Vid žrtva slobodi, dužnost slavna kada
    O njoj na sva usta Evrope glasi bruje.
    Ta mis'o me vodi kroz sveta masku sada
    Srećnog, mada slepog, najbolji vodič to je.

    XXIII

    Ko da gledah pokojnu mi Svetu
    ko Alkestu danu mi iz groba,
    Što mužu je vrati veliki sin Jova
    već bledu i hladnu, od smrti otetu;
    Od mrlja porodiljskog loga spratu
    Očišćenu kako stari zakon veli,
    I takvu, da imah još jednom ja celi
    Lik joj nebeski, bez granice nju datu;
    Dođe mi u belom, ko mis'o njena čista
    Pod velom je bila, pa ipak sam vid'o
    Ljubav, milost, blagost da u njenom blista
    Liku tako čisto, što više neće doć?;
    Al' kad se naže da zagrli me ista,
    San ode, nesta, a dan vrati moju noć.



    Soneti

    Prepev:
    Darko Bolfan
    Dušan Kosanović
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: John Milton

    Imam jednu veliku molbu.

    Da li slucajno u toj zbirci iz koje su ove Miltonove pesme ima i Lisidas? (Lycidas)

    Prevodim jedan kulturoloski esej, s dosta citirane poezije, a tu je i sam pocetka te pesme, prvih 11 stihova:

    Yet once more, O ye laurels, and once more,
    Ye myrtles brown, with ivy never sere,
    I come to pluck your berries harsh and crude,
    And with forced fingers rude
    Shatter your leaves before the mellowing year.
    Bitter constraint, and sad occasion dear,
    Compels me to disturb your season due;
    For Lycidas is dead, dead ere his prime,
    Young Lycidas, and hath not left his peer.
    Who would not sing for Lycidas? he knew
    Himself to sing, and build the lofty rhyme.

    Ako to imas u toj zbirci, da li bi mogla da prekucas? Ili da mi javis gde bi to moglo da se nabavi?

    Vidim da je 1986. izasla zbirka Miltonovih soneta, u prevodu Bolfana i Kosanovica, kod nekog izdavaca iz Vranja. Ali to je zaista tesko naci, mozda i nemoguce - osim, mozda, preko NBS, samo kad bih imao vremena za njihovu proceduru...

    Molim te za neku pomoc ili informaciju!

    Unapred zahvalan,

    Aleksa

  11. #11

    Odgovor: John Milton

    Nažalost nema, ali možda će ti pomoći da znaš šta ti sigurno ne treba:



    Evo, fotografisala sam je. To jeste izdanje Nove Jugoslavije 1986, Vranje o kojem pričaš, knjižica od ni 100 strana od čega su na 30 Soneti, tj sve što sam stavila ovde, a ostalo su komentari o sonetima i pogovor. Lisidas se ne nalazi u ovoj zbirci i ja ga nemam, inače bih ti prekucala.

    Nadam se da sam pomogla bar nešto
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Slične teme

  1. Sen-Džon Pers (Saint-John Perse)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 11.12.2011, 22:30
  2. John Ronald Reuel Tolkien (Džon Ronald Ruel Tolkin)
    Autor Kalina u forumu Književnost
    Odgovora: 34
    Poslednja poruka: 26.07.2009, 10:17
  3. Elton Hercules John
    Autor Jolly_walker u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 14.07.2008, 12:26
  4. Elton Hercules John
    Autor Jolly_walker u forumu Muzičke zvezde
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 03.07.2007, 12:52

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •