Jok,osim deci.Njima sve.Inace,kad nekome oprostim,znaci nije mi vise stalo..
Jok,osim deci.Njima sve.Inace,kad nekome oprostim,znaci nije mi vise stalo..
Da, umem. Opraštam deci, opraštam roditeljima, opraštam kolegama, ljubavima.... Umem da planem brzo i impulsivna sam, ali polazim od toga da svako od nas ima svoju auru, svako nekoi električno polje koje povremeno može da dovede do kratkog spoja.. I većina zaslužuje oproštaj sem ako ne primetiš da te taj/ta ne prave budelom, onda svako praštanje vodi u gaženje svoje ličnosti.... I tako...Ima nekoga kome čak i ne oprostim
Drugima...sam davno naučio da oprostim. Onako...od srca i da im to ne bude kamen. Nisam ja sudija, neko odgore je zadužen. Sebi..to još nisam naučio. A bivalo je toga, da prsnem i da presečem idiota koji ne shvati dokle su granice tolerantnosti. Posle...žderem sebe što sam se spustio na taj nivo i budalu doveo pameti pa samom reakcijom i sebe sveo na budalu! Možda je postojao način da ga uverim da greši? Možda sam samo bio dežurni gromobran? Možda je onako zaslepljen prevideo "crvenu liniju"?
Bože...čuvaj me od iskušenja da svoj jad i nesreću prenesem dalje! Ako mi nisu sve koze na broju ne mora neko drugi ispaštati zato što se slučajno zadesio za vreme "žute minute".
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .