Preferans


BROJ IGRAČA : Preferans je igra za 3 igrača.Međutim,vrlo
često se događa, da ih je prisutno četvoro.Delitelj u tom slučaju podeli
karte,a sam pauzira.Pri tome,igra jako gubi na dinamici i lepoti,pa se sami
igrači vrlo nerado odlučuju za ovu varijantu.


KARTE : Preferans se
igra sa skraćenim špilom,od 32 karte.Njihov rang je:A,K,Q,J, 10,9,8 i 7.One nemaju svoje vrednosti u bodovima,pošto je
uvek,jedno nošenje,jedan štih.Naime, svako odigrava po jednu kartu,a njih 3
predstavljaju jedan štih,bez obzira koje su u njemu odigrane.Kako svako na
početku deljenja dobija po 10 karata,ono sadrži uvek 10 štihova (nošenja).


DELJENJE : Deljenje,kao
i Licitacija i Igra,odvijaju se u desnu
stranu.Delitelj deli svakome po 5 karata,2 spušta na sredinu stola,licem na
dole,a zatim deli još po 5 svakome.Tako igrači dobijaju,ukupno po 10 karata,a 2
zatvorene na stolu,predstavljaju Kupovinu.


TOK IGRE : U svakom deljenju,najpre se odvija Licitacija,a
njen pobednik određuje vrstu Igre i igra sam,prostiv ostale dvojice.Protivnici
su za sada privremeni partneri,a već u sledećem deljenju,neko od njih će možda
biti Solo-igrač.


Postoje više vrsta
Ponuda,ali bez obzira šta je u pitanju,sam tok igre je istovetan.U svakom
krugu,igrači odigravaju po jednu kartu.Pri tome,prvi igra bilo šta,a ostala
dvojica, obavezno u istoj boji sa prvom
odigranom.Ako neko nema ni jednu kartu te boje,mora igrati bilo kog aduta (ako
je u pitanju adutska Ponuda).Ako nema ni njega,može igrati bilo šta.


Ako među 3 odigrane karte
nema aduta,štih nosi najjača karta u boji prve odigrane. Ako je odigran
adut,štih pripada njemu,a ako ih je više,onda jačem od njih.


Osvajač štiha igra novu
kartu za sledeći.


Ponude: Osnovne vrednosti Ponuda:


Pik...........................................2
Karo........................................3
Herc.........................................4
Tref..........................................5
Betl..........................................6
Sans.........................................7
Preferans.................................8




Pik , Karo , Herc i Tref
su Ponude,gde su pomenute boje aduti u tom deljenju.Igrač,koji objavi jednu od
njih,mora odneti najmanje 6 nošenja.


Betl se igra bez aduta.Igrač,koji objavi ovu
Ponudu,ne sme nositi ni jedan štih.Ako to ipak učini,igra u tom deljenju se
odmah prekida,a Solo-igrač je pao.


Sans je takođe igra bez aduta.Solo-igrač ima
obavezu da nosi,najmanje 6 štihova,kao i u Adutskim igrama (prve četiri).


Preferans je takođe igra bez aduta,u kojoj se
Solo-igrač obavezuje da odnese sva nošenja.Ako neko od protivnika odnese makar
jedno,igra se tog trenutka prekida,a Solo-igrač je u tom deljenju pao.


Prvu kartu odigrava igrač
desno od delitelja,bez obzira ko je Solo-igrač.Jedino kod Sansa i
Preferansa,prvi na potezu je,levi igrač od Solo-igrača.Upravo ovo,početnici
moraju imati stalno na umu.Zbog prvog poteza,Sans i Preferans su prilično
retke Ponude,a da bi ih igrač uspešno odigrao,mora biti jak u sve četiri boje.


Ponuda Preferans se susreće
jednom,u nekoliko hiljada partija,pa ga pojedinci i skidaju sa repertoara.U
slučaju da neko i ima karte za njega,mnogo češće se odlučuje za Sans,jer ako
neko prati i padne,zarada solo-igrača je mnogo veća.Ipak,kao najjača Ponuda,po
kojoj je uostalom i cela igra dobila ime,trebalo bi da ostane.Svako ko je u
mogućnosti,pre će ga objaviti i odigrati radi lične satisfakcije,nego radi
preterane zarade bodova.Veliki broj igrača,upražnjava ovu igru dugi niz
godina,a da se pri tome sa Ponudom Preferans u praksi nisu sreli.Oni drugi ga
pak,pamte do kraja života.


Ako neko objavi Betl,a bez
obzira na raspored karata kod protivnika,teorijski ga niko ne može naterati da
odnese štih,kaže se da drži Uver
Betl.Posle odigrane prve karte,Solo-igrač spušta otvoreno karte na
sto.Deljenje se dalje i ne igra,već se karte samo proveravaju.Na taj način se
skraćuje vreme igre,a i igrači se oslobađaju bespotrebne napetosti.Kod
iskusnijih igrača,spuštanje karata je stvar Fer-Pleja,dok se početnicima
savetuje,da ih pre toga dobro provere,kako se ne bi potkrala greška.Ako se
ispostavi,da Solo-igrač ima teorijski pad(ako protivnici odigraju idealno),on
i pada.


Tokom cele igre se
praktikuje,da čim igrač ostane sa kartama u ruci,koje i teorijski nose sve
štihove(u Betlu ne nose),odmah ih spušta na sto,kako bi se skratila igra.