Identifikovani leteći objekti (ILO)
Procenjeno je da je preko 90% svih prijavljenih NLO slučajeva na kraju bilo identifikovano. Dok je samo manji broj NLO izveštaja namerna obmana, većina su pogrešna tumačenja prirodnih ili ljudskom rukom stvorenih fenomena.
Ali, stvaran procenat ILO-a naspram NLO-a zavisi od toga ko sprovodi studiju i može da veoma varira u zavisnosti od kriterijuma. Na primer, naučnici Batelovog memorijalnog institut koji su za američko vazduhoplovstvo sproveli studiju o 3.201 NLO slučaju 1950ih, došli su do 22% neidentifikovanih slučajeva, koristeći se strogim kriterijumima prema kojima je svaki od četvorice naučnika morao da se složi da slučaj nema prozaično objašnjenje, s jedne strane, a sa druge strane je bilo potrebno da se samo dvojica naučnika slože da je slučaj objašnjen.
Naspram ovoga, mnogo manji broj NLO slučajeva je stigao do Alena Hendrija (Allen Hendry), koji je bio glavni istražitelj Centra za NLO studije / CNLOS [33]. CNLOS je osnovao dr Alen Hajnek (Dr. Allen Hynek) (bio je konsultant američkog vazduhoplovstva na Projektu Plava knjiga) s ciljem ozbiljnog naučnog istraživanja NLO fenomena. Hendri je proveo 15 meseci lično istražujući 1.307 NLO izveštaja. Svoje zaključke je objavio 1979. u knjizi NLO priručnik: Vodič za istraživanje, procenu i izveštavanje o NLO pojavama (The UFO Handbook: A Guide to Investigating, Evaluating, and Reporting UFO Sightings). Hendri je priznao da bi voleo da je pronašao dokaz o postojanju vanzemaljaca, ali je naglasio da je velika većina slučajeva imala samo prozaična objašnjenja. Njegovi zaključci su bili sledeći:
Od 1.307 slučajeva: 1.194 (91,4%) ima prozaično (nevanzemaljsko) objašnjenje, 93 (7,1%) ima moguće prozaično objašnjenje i 20 (1,5%) je neobjašnjeno.
Statistika: kod 28% izveštaja NLO-i su bili zvezde ili planete; 1,7% vrh mladog meseca; 18% reklamne zastavice na avionima i 9% meteoritsko kamenje.
Distorzije u atmosferi mogu da prouzrokuju da se nebeska tela kreću gore-dole, porinju, prave osmice, meandriraju ili se, čak, kreću po cik-cak liniji. Ovo objašnjava zašto nebeska tela mogu lako da prevare posmatrača.
U 49 slučajeva, kada se ispostavilo da su u pitanju nebeska tela, svedoci su procenjivali udaljenost od NLO-a od 200 stopa do 125 milja! Slično tome, neki svedoci su verovali da ih NLO-i prate, čak iako je nebesko telo bilo stacionarno. Čak i policajci i drugi očevici od poverenja mogu lako da budu prevareni gledanjem u zvezde i planete.
Svemirski materijal, poput meteorskog kamenja, koji ulazi u orbitu i za sobom ostavlja svetlosni trag, takođe može biti pogrešno protumačen kao svetlost koja dolazi iz prozora svemirske letelice. Tada ljudski mozak stvara iluziju svemirskog broda zasnovanu na pogrešnom tumačenju, koja onda prevari čoveka.
Ljudskom rukom stvoreni fenomeni koji se obično pogrešno tumače:
Baloni (meteorološki ili putnički).
Vojni avioni.
Treperava svetla aviona koji sleću.
Nekonvencionalni avioni ili napredna tehnologija (npr. SR-71 Blackbird ili V-2 Nevidljivi
bombarder).
Reklamni avioni.
Veštački zemljini sateliti.
Letelice poput helikoptera.
Jedrilice.
Rakete i lansiranje raketa.
Zmajevi.
Modelarski avioni.
Vatrometi.
Laserski snopovi usmereni ka oblacima.
Svetla za noćnu pretragu.
Namerne obmane.
Tablete za instant vatru.
Prirodni objekti koji se često pogrešno tumače:
Mesec, zvezde i planete (npr. planeta Venera)
Neobična meteorološka stanja (lentikularno (u obliku sočiva) formiranje oblaka, oblaci koji svetle noći, efekti duge i kristali leda na velikim visinama).
Komete.
Meteorski rojevi.
Bliski ili ogromni meteori.
Jata ptica.
Rojevi insekata u preletu.
Reflekcija atmosferskih inverzionih slojeva.
Vreo jonizovan gas.
Svetla iz Zemlje (svetlosna električna dešavanja koja potiču od zemljotresa i tektonsko-geoloških fenomena).
Loptaste munje.
Atmosferski inverzioni slojevi.
Reflektovana svetlost (naročito kroz pukotine u oblacima).
Severna svetlost (Aurora borealis).