Sirevi
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 15

Tema: Sirevi

  1. #1

    Sirevi

    SIREVI

    Istorija sira duga je oko 7000 god, a zaslugu za njegov nastanak možemo pripisati arapskim nomadima, koji su po ceo život provodili po pustinji, jašući velikim peščanim prostranstvima. Jedan od njih, po svemu sudeći, sasvim slučajno je otkrio sir i temeljnu recepturu njegovog nastanka. Za tako dugo putovanje nosio je mleko u mešini, od životinjskog mehura .Kad je nakon pređenog puta stao da utoli zeđ, zapanjeno je primetio da se mleko podelilo na tečnost (surutku) i zgrušane grudvice (sir). Životinjska mešina sadržala je, naime, enzim remin koji je odgovoran za koagulaciju mleka. Trenje uzrokovano jahanjem, u kombinaciji sa visokom pustinjskom temperaturom, pospešilo je zgrušavanje mleka, tj nastajanje sira.
    Prvo svedočanstvo o postojanju sira i načinu njegovog pravljenja datira oko 3000 god pre Hrista.
    Početkom nove ere, na rimskim pijacama mogle su se naći razne vrste sira iz raznih zemalja, od mekanih - mladih pa do tvrdih, žutih - kravljih, ovčijih i kozjih sireva.
    Pojavom hrišćanstva i manastira, nakon pada rimskog carstva, napreduje i tehnika pravljenja sira.
    Pravljenje sira je do 20. veka vise bio zanat i umesnost nego industrija...

    Izrada sireva u mnogim sredinama - na dvorovima, imanjima plemića i velikaša, u manastirima i u mnogim seljačkim domaćinstvima - smatrana je posebnim naročitim umećem. Sirarski majstori cenjeni su prema svojim ostvarenjima, a njihovi proizvodi vrednovani gotovo na isti način kao dela drugih umetnika - slikara, vajara, muzičara...

    Tradicionalno sirarstvo, koje je iznedrilo sirarsku tehnologiju i glavne tipove sireva, nije nestalo. Ima ga još uvek, mada u smanjenom obimu, čak i u najrazvijenijim agrarno - industrijskim zemljama. Posebno je rasprostranjeno i u Srbiji.

    Iz praktičnih razloga, radi jednostavnijeg prikaza svekolikog bogatstva asortimana sireva, moguće je kod nas sirarsku ponudu sistematizovati u nekoliko grupa: sveži (mladi) sirevi, salamureni sirevi, polutvrdi sirevi, tvrdi sirevi, specijalni sirevi i topljeni sirevi.

    Sveži mladi sirevi dobijaju se zgrušavanjem mleka dodavanjem sirila (ferment koji se dobija iz telećeg želuca) ili kiselo-mlečnom fermentacijom uz najmanju dodatnu obradu gruša. Ovi sirevi pripremaju se za brzu potrošnju. Mogu se praviti u najjednostavnijim tehničkim uslovima, pa i u kuhinji svakog domaćinstva, ne samo na selu već i u gradu.
    Najpoznatiji je "švapski sir"- kvark dobijen iz obranog mleka. Naknadnim dodavanjem maslaca ili pavlake, dobija se sir "imperijal", "krem sir" ili sl. proizvodi. Za ove proizvode karakteristično je prisustvo velike količine vlage, više i od 80%.

    Salamureni sirevi su tipični za sve zemlje Balkana.U našoj zemli je to beli srpski sir, kod Bugara "bugarsko belo sirenje", u Grčkoj "feta" sir (feta na gčkom - kriška, komad).Kada se u Srbiji kaže sir, misli se na beli sir, za razliku od oblikovanih sireva sa korom koji se pogrešno nazivaju kačkavaljima.
    Beli sir je tipično narodni sir.Po kvalitetu najpoznatiji je: pljevaljski, sjenički, zlatarski, svrljiški...

    Polutvrdi sirevi nazivaju se još i sirevi sa niskim dogrevanjem gruša ili holandski tip sireva. Najpoznatiji predstavnici ove grupe dobili su ime po gradovima iz kojih se izvoze još iz 17. veka. Pomenućemo neke:

    Gauda (gouda) je oblika pogače težine do 12 kg, najčešće oko 8 kg i ispod jednog kg (bejbi gauda). Izrađuje se od punomasnog mleka, pa spada u extra masni sir, što mu daje prijatan ukus i miris.

    Edam sir (edamer ili ajdamer po nemačkom izgovoru, ili edamski sir po našem) u obliku je lopte, težine 1,5 kg do 4 kg. Proizvodi se od standardizovanog mleka, pa ima najmanje 40% masti u suvoj materiji. Ima relativno tanku, glatku i zaštićenu koru. U Nemačkoj ga nazivaju "sir za rezanje".

    Trapist sadrži 45% mleč. masti u suvoj materiji, 54-63% vode u bezmasnoj materiji sira i 1,5-2,5% soli. Proizvodi se u težini od 2,4 do 0,9 kg. Sir je slamnožute boje, aromatičnog i slabo kiselkastog ukusa, plastičnog testa sa nekoliko šupljika na preseku veličine graška. Komercijalana zrelost sira, pod određenim uslovima, postiže se za 30 dana.

    Tvrdi sirevi

    Čine vrlo heterogenu grupu sireva, različitih po obliku, svojstvima i tehnologiji izrade. Svaki tvrdi sir, kao kačkavalj, ementaler, čedar, parmezan i mnogi drugi izrađuju se posebnom tehnologijom. Zajedničko im je što imaju sadržaj vlage ispod 40% i što se prave u velikim komadima. Odlika tvrdih sireva je dug period zrenja. Kačkavalj je jedini tvrdi sir u domaćoj ponudi. Sve više liči na polutvrdi sir koji se prodaje kao relativno mlad, posle 6 nedelja zrenja pa i ranije.

    Posebni ili specijalni sirevi

    Takođe su heterogena grupa: izrađuju se različitim tehnologijama, različiti su po izgledu, obliku i organoleptičkim svojstvima. Najcenjeniji su i najskuplji. Iz ove grupe pomenućemo najpoznatije predstavnike pojedinih tipova:

    Kamamber i bri sirevi (poreklom iz Francuske) karakteristični su po belim plesnima po površini.


    Rokfor (francuski), italijanski gorgonzola i drugi plavi sirevi (u našem žargonu "buđavi") koje odlikuju plave plesni, ne samo po površini, nego već i unutar testa sira; romadur sir koji se odlikuje posebnim zrenjem do potpunog razlaganja proteina i dobijanja naročitog ukusa i mirisa koji obožavaju samo određene kategorije gastronoma.


    U ovu grupu može se svrstati i somborski sir zbog posebnog načina zrenja i pakovanja i izvanrednih organoleptičkih svojstava.

    Topljeni sirevi

    Nisu pravi sirevi jer se ne dobijaju neposredno od mleka.Izrađuju se preradom (topljenjem) određenih ili mešavine različitih sireva. Oblikuju se u malim pakovanjima sa karakteristikama poznatih tvrdih sireva (ementalera ili čedara npr.), ali i sa raznovrsnim dodacima.
    U grupu topljenih sireva mogu se svrstati i sirni namazi, sa dodacima drugih namirnica ili bez njih.

    Tekstovi iz edicije "Ishrana i zdravlje"
    kopirano od Goscice
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Sirevi

    SIROM KROZ SVET

    VELIKA BRITANIJA


    Morska klima sa blagim zimama i hladnim letima, veoma je pogodna za uzgoj stoke, pa V.B. ima bogatu tradiciju u toj oblasti. Srednjevekovne seljačke porodice izdržavale su se isključivo od vlastite proizvodnje - sira, mleka, putera, kefira... Uzgajane su uglavnom krave i ovce, pa je sir bio pravljen od 2 vrste mleka. Od sredine 17.v. za proizvodnju sira koristilo se samo kravlje mleko. Za vlastite potrebe, seljaci su pravili tzv. običan sir, polimasni koji je bio tvrd i drobio se.
    Tzv. luksuzni sir, masni sir za bogate ili za prodaju na pijacama, pravio se od masnog svežeg jutarnjeg mleka koje se mešalo sa pavlakom.Vremenom su farmeri počeli veštački da boje svoje polumasne sireve kako bi dobili boju tzv. "bogatog sira": dodavali su šafran, a kasnije dobijeno iz voćnog dela tropskog žbunja armato (armatto). U početku su proizvođači sira bili farmeri koji su o svemu brinuli sami.
    Kada je produkcija sira na farmama porasla, u provinciji Cheddar, već u 17.v., seljaci su počeli da se udružuju u korporacije. Donosili su svoje mleko na mesta gde su bili pravljeni sirevi težine 50 kg.U zavisnosti od težine mogli su se čuvati 2-5 god.
    Što se tiče čedar sira, u početku su razlike u kvalitetu bile velike, jer se recept prenosio sa kolena na koleno (najčešće sa majke na ćerku) i bio je čuvan kao porodična tajna. Tek polovinom 19.v. metod pravljenja čedar sira postao je jedinstven za sve proizvođače.
    Tradicionalni, seljački čedar sir pravi se u periodu od 1. aprila do 1. novembra, obično od mleka određene britanske rase krava - shorthorn. Čedar sir blagog je ukusa (podseća na ukus lešnika) i ne sme da bude ni previše kiseo ni previše sladak. Najkraći period sazrevanja mu je 6 meseci a najbolji 12 mes. ili duže. Pravi poznavaoci čedar sira ješće ga sa svežim crnim hlebom ili krekerima i sa puterom i kiselim krastavčićima ili pak sa domaćim belim hlebom i hrskavom zelenom salatom i čašom piva ili rozea.


    Snežnobeli karfil (caerphill) sir je engl. rudara. Oni su ga najviše koristili jer su ga mogli nositi sa sobom, a da se ne osuši. Zbog velike potražnje, velški farmeri zatražili su pomoć "čedarskih" farmera, tako da su se od tada na farmama pravile 2 vrste sira - čedar koji ima duži period sazrevanja i karfil kod koga je ne samo manje mleka bilo potrebno za proizvodnju, već je nakon 5-10 dana bio spreman za upotrebu...


    U Gločesteru (Gloucester) se pravi Double gloucester blagog ukusa koji, uprkos periodu sazrevanja od 6-12 meseci, ne dobija na jačini. Korica ovog sira dobija se na specijalan način: pod prostorije u kojoj se sir pravi trlja se korom od krompira i ljuskom graška sve dok ne dobije vlažno crnu boju. Sir se polaže na to i 2x nedeljno okreće sve dok korica ne postane žilava kao koža. Nekada se u sir dodavao i sok od šargarepe da bi korica dobila na boji, a danas se umesto toga koristi armato.

    Od buđavog sira, u Engleskoj najpoznatiji je stilton, poznat kao Mrs Paulet. "Mesto rođenja" mu je okolina Stiltona, a pravljen je po veoma komplikovanom receptu Mrs Paulet. Pravi se od masnog mleka, ne presuje se, već umotava u krpe i ostavlja da stoji u suvom i hladnom prostoru. Kad sir dobije sivkastu koricu i čvrstinu, vadi se iz krpa i to je mladi neubuđali stilton. Buđavi stilton dobija se u vlažnim i hladnim podrumima: ubrizgava mu se buđ, a zatim se ostavlja da odstoji 4-6 meseci. Korica zrelog stiltona je tamna i naborana, kremkaste boje, a ukus mu je blag i pun. Najbolji period za kupovinu ovog sira je od novembra do aprila. Da bi se izbeglo sušenje rezanog dela najbolje ga je horizontalno rezati i površinu sira prekriti masnim papirom. Nekada ga polivaju pivom ili portom, ali mu se ukus onda znatno menja.


    Najstarija sorta plavog sira u Engleskoj je Wensleydale kremastog ukusa, prepoznatljiv po svojoj sivobeloj korici. Na severu Engleske jede se uz tortu od jabuka: veoma neobična kombinacija ali u tom kraju tortu sa jabukama ne mogu ni da zamisle bez ovog sira.



    HOLANDIJA

    U Holandiji se sir pravi još od davnina, u vreme vladavine Germana, dok još nije bilo brana i dok su se Holanđani spasavali od poplava na veštački napravljenim brdašcima. O tome svedoče iskopine - okrugle glinene posude sa rupičastim dnom za koje je utvrđeno da su služile za ceđenje sira. U 9. veku Frislanđani ( Frisland je severna provincija Holandije) su pravili puter i sir za dvor Karla Velikog.

    Iako mala zemlja, Holandija je danas najveći izvoznik sireva u svetu.

    Selo Gauda u srcu Holandije kolevka je gauda sira.Još uvek je u Gaudi moguće prisustvovati starom načinu prodavanja sira: prodavac dolazi u selo sa prikolicom punom sira, prekrivenog ćebetom, ide od kuće do kuće, sir se meri iprocenjuje. Pri tom, kupac i prodavac se cenjkaju. Sir koji proizvode na svojim farmama seljaci jednim delom koriste i za vlastite potrebe. Tako je nastalo jedno veoma jednostavno, a veoma poznato jelo - fondue.Pošto domaćica zbog mnogo posla nije imala dovoljno vremena da skuva ručak, rastopila bi sir u mleku i uz crni hleb ili krompir služila ukućanima.
    Postoje različite vrste gauda- sira: mladi, punomasni i aromatično pikantni stari sir, zatim baby gauda (mali okrugli sir) koji se za jelo uvek koristi mlad, pa amsterdamer, koji je gaudina varijacija sa većim stepenom vlažnosti...


    Edamer - ime je dobio po starom lučkom gradu - pravi se od obranog mleka sa 40% masnoće, za razliku od gaude sa 48%. Često se prodaje kao mlad. Za potrebe izvoza boji se crvenkasto, za domaću upotrebu ne. Dešavalo se da pri veoma vlažnim zimama edamer sirevi splasnu, postanu ravni i pljosnati sa veoma jakim mirisom. Međutim, ukus takvog sira bio je dobar pa su ga holandski farmeri proglasili delikatesom, a iz tog delikatesa, kasnijom obradom je nastao kernhem sir.

    Frislandski sir je zbog prednosti koja je data puteru pravljen sa veoma malo masnoće. Najpouzdaniji je frislandski sir sa kimom čiji je proces proizvodnje sličan proizvodnji engleskih čedara i kanter sira.

    Holandija je poznata i po krem - sirevima kao što je Monchou, po plavim kao što je Bluefort, kao i po ovčijim i kozjim sirevima - Moer mont...

    Tekstovi iz edicije "Ishrana i zdravlje"
    kopirano od Goscice
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Sirevi

    BELGIJA

    Još pre 1900. u Belgiji je bilo fabrika za obradu mleka, ali nakon Drugog svetskog rata one su prerasle u moderne mlekare i fabrike sira.
    Belgijanci su u početku uglavnom proizvodili polutvrde sireve tipa holandske gaude ali su, vremenom, verovatno zbog konkurencije iz susedne države, imali poteškoća u prodaji što je uslovilo smanjenu proizvodnju, pa se proširila proizvodnja svežeg (mladog) i mekog sira. Poznati belgijski sirevi su Remoudou, Brusselse sir (tj. briselski sir) ali i drugi.Ovi sirevi se još uvek jednim delom proizvode na farmama.

    Remoudou se pravi od poslednjeg mleka, krajem laktacijskog perioda, koje sadrži najveći stepen masnoće.Ovaj sir pripada tzv. herve vrsti.Proizvodnja hervea počinje presipanjem još toplog od muže mleka u metalne velike kazane, koje se uz dodatak male količine sirišta za sat ipo zgruša. Nakon izvesnog vremena, na površinu grude stavlja se cediljka, a sva se suvišna surutka izbacuje kutlačom van. Sledeća faza je stavljanje grude u pravougaone drvene sanduke visine 15cm koji su uzduž podeljeni u nekoliko pregrada.Sanduci stoje malo nakrivo kako bi sva suvišna surutka mogla da iscuri.
    Od grude nastaju dugačke štangle koje se ostave da odstoje i s vremena na vreme okrenu (3x). Zatim se režu na kocke, ponovo se vrate u sanduke sa uzdužnim i poprečnim pregradama i u sledećih 48 h još se nekoliko puta preokrenu.
    Nakon toga se rukom posole i ostave da sazru. Proces sazrevanja je oko 6 nedelja: tokom tog procesa, s vremena na vreme peru se mlakom slanom vodom pa se na površini sira stvara crvenkasta bakterija koja pospešuje ukus sira. Medjutim, ova bakterija utiče i na miris sira koji je veoma neprijatan, pa je ovaj sir poznat kao "smrdljivi sir".


    Briselski sir

    Poznat i kao sir iz korpe pravi se od kefira, polumasnog ili punomasnog mleka u korpama koje se oblažu lešnikovim lišćem. Tako se i prodaju.
    Ovaj sir pravi se u 2 faze. Zgrušana masa reže se na manje komade i tako mora da odstoji bar 12 h da bi se kiselina i surutka odvojile.
    Faza I: Još vlažna sirna masa stavlja se u vreće a zatim na rešetke da se ocedi, kako bi mogla da se samelje, posoli i metalnim prstenovima oblikuje u lopte. Dobijene loptice se prvo stavljaju na police a zatim na trščane podmetače kako bi se osušile.
    Faza II: Na trščanim podmetačima i u vlažnim prostorijama, loptice odleže 2 meseca kako bi sazrele. Na svakih 8 dana potapaju se u toplu vodu i okreću.
    Briselski sir vremenom postaje tako mastan da je odmašćivanje u slanoj vodi preko potrebno. Nakon dobrog četkanja, sir je ponovo čist i spreman za trgovinu.

    ŠVAJCARSKA

    Još su stari Rimljani pronašli put preko Alpa u potrazi za odmorištima ali i sirom koji je već tada bio izuzetnog kvaliteta.Jer, u Švajcarskoj je stočarstvo oduvek bilo bitnije od ostalih grana poljoprivrede.Skoro svako područje ima svoje tipične sireve sa vekovima starom tradicijom.Većina švajcarskih sireva često se imitira u drugim zemljama, pa Švajcarci štite svoj sir etiketom "zemlja porekla Švajcarska" ili sl.
    Najpoznatiji švajcarski sir izvorno se pravi u Ementalu kod Berna i ime mu je ementaler...

    Nekada su pastiri čitavo leto provodili sa svojim stadima na pašnjacima. Da bi mogli da kupe najbolje pašnjake, pravili su sireve koji su mogli duže da stoje i prodavali ih na pijacama. Ti sirevi nisu bili tako ogromni kao ovi danas koji teže oko 100 kg i za koje je potrebno 1000 l mleka: njihova težina bila je u proseku i do 12 kg. Tek u 16 veku Švajcarci su počeli da prave veće sireve koji su duže upotrebljivi. Tehničkom revolucijom u 18 veku, i u dolinama su počeli da se prave sirevi, na farmama gde je stoka tokom cele godine boravila u štalama i hranjena senom, detelinom i drugom stočnom hranom. Zanimljivo je da trgovci nisu primećivali razliku između sireva pravljenih u brdima i onih iz štala u dolini.
    Ementaler je jedan od retkih sireva koji se prave od sirovog mleka. Zbog toga su propisane stroge norme proizvodnje. Ementaler mora da ima suvo slatkasti ukus, sa blagom aromom lešnika, i velike rupe veličine trešanja.Posle 4-5 meseci sazrevanja sir dobija srednje blagi ukus, a tek nakon 7-10 meseci ležanja ukus mu postaje pikantniji. Najbolji je kada se jede sa suvim hlebom. U toplim obrocima ima manu da se razvlači, ali uz pogaču ide izvrsno.Dobar je za zapečena jela, a za fondue je potreban zreli ementaler. Pored ementalera tu je i sir Gruyere, koji dolazi sa područja gde se gaje crne krave. Manji je i lakši od ement. (30-40kg) i sazreva drugačije, u hladnim i vlažnim podrumima, pa su mu stoga i rupice manje (veličine zrna graška). Svoj puni ukus dobija nakon 12 meseci. Odličan je u kombinaciji sa toplim jelima, pogotovo one vrste koje su dobro sazrele. Ovaj sir odličan je za fondue: tada se topi u suvom belom vinu...


    Pored tvrdih sireva, Švajcarci prave i polutvrde koji sazrevaju ranije, ali im je zato kraći rok trajanja. U početku se redovno okreću, a kasnije 2x nedeljno. Redovno se peru mešavinom vode, belog vina, soli, bibera i začina (Appenzeller)
    S obe strane reke Rone dolaze sirevi kao što su Goruser, Bognes i Orsieres koji su u stvari poznati pod jednim zajedničkim nazivom raklet (Raclette) sirevi. Raklet je poznato Švajcarsko jelo: krompiri u ljusci zapečeni sirom, koji se služe sa kiselim krastavčićima. Izvanredan, ne suviše pikantan ukus ovih sireva, verovatno je posledica posebnog kvaliteta mleka...

    Zeleni švajcarski sir - Sapsago ili Glarner Schabzieger - polutvrdi je, polumasni sir koji najbrže sazreva na temp. od 20 C. Zelenu boju ima zbog mešavine začina, a između ostalog i zbog jedne vrste deteline koja se specijalno uzgaja za ovu vrstu sira. Sa njegovom proizvodnjom počeli su još pre 1000 god. monasi, tada ga nisu začinjavali i koristili su ga za vlastitu upotrebu, ali i za lečenje stomačnih i probavnih problema. Ovaj sir sazreva oko 2 nedelje, zatim se melje, meša sa začinima u prahu, presuje i suši. Na kraju se blago izglača i prodaje u kutijama sa slamnatim poklopcem.


    Vacherin Mont d Or je vrsta sira koja se pravi u zimskom periodu (kada produkcija mleka nije valika i mogućnost pravljenja velikih sireva nije moguća). Zbog velike količine masnoće u mleku, sirevi ne dobijaju baš neku čvrstinu: da ne bi ispali iz okvira, zbog svoje mekoće, stavljaju se u obruče od borove kore tako da, zapravo, Vacherin Mont d Or ima specifičan miris - miris šume...

    Još jedna vrsta švajcarskog tvrdog sira je zbric (Sbrinz), sa neobično dugim periodom sazrevanja. Nakon ležanja u sonom rastvoru, ovi sirevi stavljaju se na posebno mesto na kom izbace svu masnoću i vodu. Nakon oko 4 meseca, postavljaju se okomito, tako da sa svih strana može da prodre svež vazduh. Ovi su sirevi tek nakon godinu ipo do 2 spremni na upotrebu.Imaju karakterističan miris i jak ukus.


    Vrsta monaškog sira je i Tete de Moine ( u prevodu "Monaška glava"). Pravi se od punomasnog mleka ( sa letnje zelene ispaše) i sazreva 3-5 meseci. Ovaj sir je delikates, cilindričnog oblika, 1-2 kg težine, fine arome. Jede se sa biberom i kimom uz parče svežeg hleba i čašu belog vina.

    Tekstovi iz edicije "Ishrana i zdravlje"
    kopirano od Goscice
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Sirevi

    ITALIJA

    Tradicija italijanskog sira proteže se još od vremena pre Hrista. Različite iskopine pokazuju da nisu samo sela već i kuće u gradovima imale posebne kuhinje za pravljenje sira i prostore gde je sir sazrevao. Sir se većinom pravio u proleće i leto: soljen, nesoljen, tvrd i mek, začinjen i nezačinjen, u različitim oblicima. Pronadjeni su čak i neki recepti sa sirom - kolač od sira, koji je verovatno rimski pronalazak. Interesantan je, za to doba, vrlo visok kriterijum higijene.
    Početkom nove ere, sir se pravio pre svega u onim oblastima gde se sveže mleko nije moglo potrošiti.Kao sirište korišćen je cvet badelja ( šareni čkalj ), grančice smokve ili smola iz zelene kore. Sir je već u to doba presovan, puštan da sazri, soljen, pran i pakovan, tako da ga je bilo moguće lako transportovati.Veoma popularan sir u to doba bio je gnječeni sir. Dobivena sirna masa nakon dodavanja provrele vode gnječena je rukama. Oblikovana je formama od lešnikovog drveta i presovana, rastvorom soli i vode učvršćivana i dimljena iznad vatre od slame ili jabukovog drveta. Ovaj sir bilo je moguće naći u obliku pletenica, konjskih glava, flaša, jelena i sl. Car Avgust bio je veliki obožavalac ove vrste sira koji je preteča kačkavalja ( Caciocavallo)...


    Rimski sirevi su se u velikim količinama izvozili u druge, daleke krajeve. U periodu Rimskog carstva, u različitim predelima Italije, stalno su se pravile nove vrste varijacija sireva. Međutim, propašću ovog carstva, došao je kraj i siru. U nekim hrišćanskim manastirima, na sreću, ostali su zapisi pa su vremenom monasi nastavili sa tradicijom pravljenja sira na ovim prostorima.

    GORGONZOLA

    Potiče iz istoimenog mesta, severoistočno od Milana. Recept za pravljenje ovog sira nastao je slučajno, kada je pastir svoje usireno mleko ostavio u ne baš čistioj kanti pa se pojavila zelena buđ, ali je ukus bio interesantan. U početku je gorgonzola sazrevala u pećinama, a kasnije u prostorijama za sazrevanje. Do polovine 19. veka, gorgonz. je bila tipičan regionalni produkt malih fabrika sireva. Pravila se od večernjeg i jutarnjeg mleka. Dve različite vrste sirne mase od velikog su značaja za gorgonzolu.
    Nakon probadanja sirne mase, sir se ostavljao nekoliko nedelja ili čak meseci da se ubuđa, tj. da se buđ razvije. Da bi se napravila dobra gorgonzola, bilo je potrebno otprilike godinu dana truda. Danas, u modernim, velikim fabrikama sira potrebno je manje vremena za takav proces.
    Gorgonzola se danas pravi od svežeg pasterizovanog mleka u koje se dodaje bakterija Penicillium gorgonzola. Proces sazrevanja traje oko 3 meseca. Ukus i miris ove gorgonzole, naravno, nisu isti kao kod one pravljene na stari način, a i ova je mekša. Gorgonzola je inače odličan desertni sir, a može da se kombinuje sa svim jelima.
    Što se ide niže, prema jugu Italije, sve je manje krava, a više ovaca i koza, ali produkcija sira ne gubi na značaju.


    PEKORINO

    (Pecorino)je do kraja 19. veka bio isključivo pastirski sir. Zajedno sa sirom Provalone, Pecorino je najvažniji italijanski sir za izvoz, naročito u Ameriku koja je puna italijanskih emigranata. Period sazrevanja je oko 8 meseci, a težina variara. Korice su nekada premazivane maslinovim uljem, a danas se oblažu crvenkasto-smeđom veštačkom materijom koja je zaštita.

    MOCARELA

    Mozzarella se pravi u različitim delovima Italije i Italijani je pretežno koriste za pice. Osnova je, u suštini kravlje mleko ali se, npr. u srednjoj Italiji koristi i mleko bivolice zajedno sa kravljim ali i baz kravljeg. Mleko bivolice veoma je masno. Gotov produkt je bela masa koja ima tipičnu aromu bivoljeg mleka.Mocarela je okruglog oblika i jede se sveža. Pošto je slatkastog ukusa, često se koristi za kolače i torte (Tiramisu).


    Nigde se u svetu sir ne koristi toliko u kulinarstvu kao u Italiji. Većina jela se u Italiji sprema sa sirom ili se sa njim završava - supe, testenine, jela sa mesom, sosovi.

    PARMEZAN

    je nazvan kraljem italijanskog sira. Zbog veoma dugog i sporog procesa sazrevanja i male količine vlažnosti, to je veoma tvrd sir, sa korom veoma debelom i žilavom. Podesan je za duga i "vruća" transportovanja, jer što duže stoji, sve je bogatijeg ukusa i arome. Sudeći prema starim zapisima, prvi parmezan napravljen je u 10. ili 11. veku. Postoje 2 vrste parmezana - parmiđano ređano (Parmigiano Reggiano) i grana padano (Grana Padano).

    PARMIĐANO REĐANO

    Se pravi između polovine aprila i polovine novembra.Večernje obrano mleko se pomeša sa svežim jutarnjim i stavlja u kazane sa duplim dnom da odstoji jedno vreme. Pošto se usiri, sirna masa se spere veoma pažljivo (masnoća ne sme da uđe u sirnu masu!) i zatim se intezivno meša na visokim temperaturama.Komadići sirne mase se fino raspodele, a para iz duplog dna diže temperatura na 54-58 stepeni C. Nakon toga, masa se ostavlja da se ohladi jedno 15 min, a čvrstina sirne mase i kiselina surutke stalno se kontrolišu.Zatim se sirna masa pokupi u krpu i ostavi još neko vreme da odstoji u surutki.
    Potom se stavlja u drveni obruč i sa poklopcem odozgo ide pod presu gde svaki sat biva okretana.U zavisnosti od težine, period boravka u rastvoru soli i vode je do 3 nedelje, a proces sazrevanja je čak 2-3 godine.
    U početku se sir svaki dan okreće i četka, zatim sve ređe - 2x nedeljno i na kraju jednom nedeljno.
    Nakon godinu dana premaže se maslinovim uljem (kao zaštitnim sredstvom) i tako sazreva dalje u nešto hladnijem prostoru. Korica je specif. slamnatožute boje, sir je veoma suv i čvrst, bez rupica, lako se renda, u ustima se topi. Odličnog je ukusa.

    GRANA PADANO

    Pravi se tokom cele godine.Nekada se pravio od sirovog, a danas od pasterizovanog mleka, koje se obere u velikim posudama i nije bitno da li je u pitanju jutarnje ili večernje mleko, bitno je da nisu pomešana.
    Druga razlika između ova 2 sira je u načinu pripreme.Grana Padano sazreva brže i perutast je. Boja mu je takođe svetla, skoro bela.


    Kolač od sira (Rimski recept star 2000 god koji se još uvek koristi)

    Nešto malo manje od 1 kg sira fino tučkom utucati i pomešati sa nešto manje od 1/2 kg brašna (ili 1/4 kg ukoliko želite da kolač bude mekši). Sir mora biti mlad i sveže soljen.
    Razvijte testo, oblikujte ga kao hleb i pecite u rerni na laganoj vatri.

    Tekstovi iz edicije "Ishrana i zdravlje"
    kopirano od Goscice
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Sirevi

    FRANCUSKA (oko 380 vrsta sireva)

    Jedna od najprivlačnijih oblasti Francuske je Provansa sa svojim mediteranskim Ambijentom i bogatstvom. Pomalo je čudno da Provansa nema bas neki čuveni sir.Tu meštani uglavnom prave sireve za sopstvenu upotrebu.Na nekoliko farmi se pravi tzv. Cacht sir koji se jede mlad ili se stavi u zemljani vrč da sazri pomešan sa rakijom, biberom, soli, sirćetom i začinima iz tog podneblja.


    Tu se pravi i Banon koji se prvo prekriva začinima (specijalnim začinima koje Francuzi koriste najviše za pasulj), zatim se uvija (pakuje) u listove kestena koji se prethodno umoče u konjak. Dobro zatvoreni sa svih strana , ovi paketići stavljaju se u zemljane krčage i ostavljaju da fermentišu 5 nedelja.Rezultat je upečatljiv miris i neprevaziđen ukus.Valja istaći poseban kozji sir Bossons maceres koji sazreva u loncu sa alkoholom, maslinovim uljem i mirisnim alpskim začinima.

    Grojer (Gruyere) je sir koji potiče sa međe Francuske i Švajcarske. Obe zemlje su konvencijom iz 1951.odlučile da mogu da koriste ime Gruyere za ovu vrstu sira.U Francuskoj se razlikuju 3 različite vrste ovog sira: Emental, Cornte i Bean Fort.


    Comte se pravi od večernjeg mleka koje se stavlja u drvene ili metalne posude da bi se posle obralo. Nakon obiranja meša se sa jutarnjim mlekom. To mleko se prethodno ne kuva, niti zagreva, kao što je slučaj sa švajcarskim grojerom. Ta činjenica utiče na period sazrevanja koji je postepen, najmanje 6 meseci, pri temp. od 18 do 20 step.C. U periodu sazrevanja comte traži veliku pažnju, naročito se mora pospešiti razvijanje korice. Zato se pere, premazuje krpom natopljenom rastvorom vode i soli. Comte ima vlažnu koricu, čvrste je unutrašnjosti, sa rupama veličine lešnika.


    Beaufort, za razliku od comtea, ima mekšu unutrašnjost. Puterast je i posebnog mirisa. Nazivaju ga još i princom Grojera. Na svojoj mlečnosti može da zahvali pre svega kvalitetu mleka dobijenim od krava koje celo leto provode na alpskim pašnjacima bogatim travom visokog kvaliteta. Pastiri prerađuju mleko na tradicionalan način koji se prenosio sa kolena na koleno.Ovaj sir sazreva u pećima pri temperaturi od 10 do 12 step.C. Prva 2 meseca ovi se sirevi ujutru sole, u podne četkaju, a sledeći dan okreću.Kasnije se sve to radi svaki drugi dan.

    EMENTAL

    Emmental je s jedne strane potomak poznatog švajcarskog sira, a sa druge strane je tipičan francuski grojer.Nigde se u svetu ne pravi toliko jedne vrste sira koliko ovog u Francuskoj, ali ga Francuzi ne izvoze, već se sav pojede unutar zemlje, a neretko se desi da ga Francuzi za sopstvene potrebe još uvoze iz Švajcarske. Francuski emental prepoznatljiv je po svojoj crvenoj etiketi. Slatkasti ukus ovoga sira podseća na ukus lešnika.Unutrašnjost mu je meka, sa velikim rupama. Za vreme sazrevanja kora sira dobija tamnožutu do svetlosmeđu boju. Ovaj sir se u fabrikama potpuno mašinski priprema , čak je i četkanje, glačanje, okretanje – automatizovano.

    CONCOILLOTTE

    („Male fantazije“) pravi se tako što se sirna masa stavi da vri, potom se topi i meša sa puterom ili belim vinom, pa se na kraju sipa u posude i koristi se za razna jela (uz pečenja, kuvana jaja, pečene krompire...) U području Elzasa i Lorene seljaci još uvek prave svoj vlastiti sir i jedu ga sa fino rezanim lukom, svežim hlebom, uz pivo ili još bolje sa belim vinom iz Elzasa. Najpoznatiji sir tog podneblja je MUNSTER. Prema legendi ovaj sir su već pravili irski monasi koji su se u 7 veku doselili na to područje. Okrugao je, narandžastocrvene kore i vrlo meke unutrašnjosti. Mali broj farmi se danas bavi proizvodnjom ovih sireva, a prepoznatljivi su po tome što se tek napravljeni sirevi ostavljaju da stoje napolju, jedno nedelju dana, a zatim se stavljaju u podrum da sazru, na slami od raži, pored starijih munstera i tom prilikom
    poprimaju floru korice od starijih sireva.

    Na području duž granice sa Belgijom nalazi se domovina MAROILLESA, bogatog sira koji se već u 16. veku transportovao na Španski dvor. Četvrtastog je oblika sa crvenkastom koricom, blago kremkaste unutrašnjosti, mek, malo slanji , odličnog punog ukusa.Tri do 4 meseca leži na slamnatoj površini i veoma pažljivo se pere vodom i okreće. Težak je oko 800 g i još uvek se jednim delom proizvodi na farmama. Ovaj sir meša se sa vrtnim začinima.

    KAMAMBER (CAMEMBERT)


    je sir iz Normandije. Napravila ga je prvi put 1791. Marija Harel, najverovatnije po receptu monaha. Čuvala ga je u tajnosti i na kraju prenela svojoj ćerki, koja ga je zatim godinama pravila i prodavala na pijaci. Ćerka i njen muž nisu baš u tajnosti držali ovaj recept, tako da su se vrlo brzo pojavili sledbenici. Sir je postao tako popularan i poznat da je 1926. upravnik jedne američke bolnice prevalio ogroman put, samo da bi stavio cveće na grob Marije Harel. Naime, kod pacijenata sa stomačnim problemima zapazio je odlične rezultate nakon propisanih dijeta kojima je osnova bio ovaj sir.
    Kamamber se na farmama više ne proizvodi. Fabrička produkcija počela je krajem 19. veka, a od 1910. poboljšana je upotrebom penicillium candidium. Pravi kamember ima ukus šampinjona, odličnu aromu.
    Kamember se pravi tako što se u pasterizovano mleko dodaje kiselina i mleko se zagreva pri temp. od 31 do 32 stepena C. Zatim mu se dodaje sirište i buđna struktura. Mleko se usiri nakon sat vremena. Laganim mešanjem sirna masa se oprezno seče ( na komadiće koji moraju dostići debljinu od 1,5 do 3 cm.) Kada je gotova, stavlja se u forme koje se slažu jedna na drugu i tako se sirevi presuju pod svojom vlastitom težinom, pa prilikom toga iscuri i jedan deo surutke. Potrebno ih je 2 – 3 x presložiti. Nakon 24 h sirevi se vade iz formi i stavljaju u rastvor vode i soli. Sazrevaju u prostorijama na temp. od 14 do 15 step.C i usled velike količine vlage, na površini se vrlo brzo stvori bela buđ, ali se nekada i pripomogne stvaranje te bele buđi prskanjem sira sa Penicillium candidum. Posle 7 do 12 dana, sir se može pakovati i prodavati.
    Druga 2 sira Normandije su PONT-L EVEQUE i LIVAROT. Oba ova sira izvorno su se pravila u manastirima, ali se danas fabrički proizvode...


    Pont-l Eveque
    se pravi od svežeg mleka i sazreva 4 do 5 nedelja. Ako se u toku sazrevanja pere, stvara mu se okeržuta boja korice i ukus i miris su, pritom prilično jaki. Ukoliko se ne peru, korica postaje siva i blago ispucala, a unutrašnjost je meka, svetložute boje.


    Livarot
    je nekad bio polumasni sir, međutim, već se odavno pravi od obranog večernjeg mleka pomešanog sa masnim jutarnjim. Svež sir se prvo stavlja u jednu suvu prostoriju kako bi razvio bakterijsku floru na površini. Nakon nekoliko nedelja prenosi se u tzv. pećine, gde ostaje još 2 meseca.Tu se sir vezuje suvim palminim lišćem ili papirom (čvrsto se vezuje kako mu unutrašnjost ne bi splasla).Sredina mu je elastična sa malim rupicama, blagog je i svežeg ukusa.


    Persille
    je sir koji izgleda kao da je posut peršunom. Plava buđ je izazvana bakterijom Penicillium candidium. Najpoznatiji iz ove grupe je Rokfor (roquefort).
    Rokfor je ovčiji sir u koji je ubrizgana buđ, prekriven slojem soli, sazreva u vetrovitim pećinama i izgleda da baš ovo strujanje vazduha ovom siru daje unikatnu aromu. Još u 15. veku ovaj sir dobio je oficijelnu zaštitu imena od francuskog kralja Karla VI i to je jedan od najpoznatijih sireva u svetu. Dok je mlad još nema svoju aromu, ali kad do kraja sazri, oštar je i preslan, bele boje, protačkast buđi.

    Kantal (Cantal)

    je sir spravljan od davnina.Od polovine maja do početka oktobra, pastiri sa svojim stadima borave u visokim planinskim područjima Auvergne.Oni prave ovaj sir u svojim kolibama.Sirna masa se prvo reže na blokove i polaže na sto za presovanje. Presuje se jedan sat, pa se reže na štangle i ponovo presuje.Proces se ponovi 6 – 10 puta. Već ispod prese sirna masa prođe jedan period sazrevanja od 24 – 36 h.Zatim se seče na manje komade, ponovo presuje, a u međuvremenu okreće.To okretanje se ponavlja prva 3 meseca sazrevanja svakodnevno.Kora je u početku tamne boje, zatim postaje crvena, da bi na kraju ostala sivobela.Punomasna čvrsta unutrašnjost ima jak miris planinskih pašnjaka.U dolini ovaj se sir pravi od pasterizovanog mleka.Fabrički proces proizvodnje je isti ali sir sazreva samo 3 meseca.Ovo je idealan sir uz vino.



    Sa istog područja kao i kantal dolazi Blue d Auvergne, baš kao i rokfor, svetski poznat sir.Pravi se od ohlađenog večernjeg mleka koje se ujutru samo malo zagreje i doda jutarnjem mleku.Penicilinska bakterija se može dodati u mleko, ali se većinom posipa preko sirne mase koja se već nalazi u formama. Nakon 3-4 dana pranja i okretanja, sir se posipa suvom solju i ide u tzv.“solnu sobu“, gde sazreva na temperaturi od 10 step.C. Ovde se sir izbode iglicama da uđe dovoljno vazduha, kako bi se razvila buđ.Čim buđ postane vidljiva, sir se pakuje u foliju i odlaže na još nekoliko sedmica u prostoriju u kojoj je temperatura samo 2 stepeni C.
    U čitavoj Francuskoj prave se kozji sirevi različitih oblika i veličina, sa začinima ili bez začina, a četo im se biber stavlja u koricu. Nazivaju ih Chevre (koza), ali pošto se ne prave svi isključivo od kozjeg mleka (neki se mešaju sa kravljim), pravi se razlika, pa se sirevi samo od kozjeg mleka zovu Purchevre.

    Tekstovi iz edicije "Ishrana i zdravlje"
    kopirano od Goscice
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Sirevi

    ČUVENA GRČKA FETA

    I dan danas pastiri u brdima i ravnicama Grčke svoju fetu prave na potpuno isti način kao što je to opisao Homer u "Odiseji" (Kiklop siri ovčije i kozje mleko i sir stavlja u pletene korpe sve jedan deo na drugi).
    Mleko koje izmuzu, pastiri preko dana čuvaju u kožnim vrećama gde se bakterija mlečne kiseline već razvila i pomaže da se mleko brže usiri. Prilikom zagrevanja razbijaju se belančevine i razdvajaju delići mlečne masti.Sirna masa počinje da pliva na površini i skuplja se kutlačama. Ovako dobijen sir može odmah da se jede kao svež mladi sir, međutim on se češće suši na otvorenom i čuva u košaricama.

    U fabrikama sira, prilikom pravljenja fete umesto ovčijeg , koristi se kravlje mleko, mada se i ono često meša sa ovčijim ili kozjim mlekom jer feta od kravljeg mleka ima drugi karakter i nikada ne može da bude tako čvrsta i da ima taj miris kao ona od ovčijeg.Osim toga, feta od kravljeg mleka ima žutu boju koju Grci ne vole.Zbog mešanja mleka, procenat masnoće varira. Ovčije mleko je posebno masno, a kozje nešto manje. Da bi se sir što duže očuvao u fabrikama se pravi od psterizovanog mleka.

    Čim se mleko usiri, gruda se reže na kocke koje se nakon kratkog stajanja stavljaju u forme ili u krpe koje se vešaju. Forme se redovno okreću, a u krpama se gruda pomalo ispresuje. Zatim se one dele na četvrtaste komade koji se sole rastvorom soli i vode, potom se kratko vreme suše u otvorenim formama, a na kraju se u zatvorenim formama ostavljaju da sazre.

    Tipično za ovu vrstu sira je da sazreva u svojoj vlastitoj surutki.Feta nema koricu, pikantna je i slana, možda malo kiselkasta, ali nikako gorka.


    EGIPATSKI KARIŠ


    U vreme kad su stari Egipcani svoje mrtve pretvarali u mumuije i sir je bio jedna od zemaljskih stvari koje su im mrtvi "davali da ponesu" sa sobom u drugi svet. Osim toga, sir je kao i žito bio korišćen kao sredstvo za plaćanje. Dolina Nila područje je bufala.Isto kao i krava, i oni se koriste za vuču i teret, ali daju i mleko. Moguće je ovde naći i ovce i koze, ali je prinos mleka od njih nizak. Bufali daju još najviše mleka. Egipatski seljački sir je kariš. Mleko se samo pusti da uskisne, a nakon 1 - 2 dana masnoća se odvoji na površinu i od nje se kasnije pravi puter.

    Čvrsta mlečna masa stavlja se u krpe koje se obese i tako ostave da vise dok sva suvišna tečnost ne iskaplje. Tako dobijena polumasna sirna masa seče se u četvrtaste oblike i posipa solju koja nakon 2-3 dana prodire u sirnu masu. Tada je kariš spreman za jelo.Ovaj sir može da sazreva i u sonom rastvoru.

    TUNISKI SICILLE

    Tunis je jedna od retkih afričkih zemalja sa isplativom produkcijom sira.Sicille je polutvrdi sir od 3-15 kg težine, sa čvrstom ali i elastičnom sredinom, bele boje, s rupicama. Jakog je, ljutog ukusa zbog paprike koja se doda i često je kao užegao. Pravi se od ovčijeg mleka koje je pomešano malo sa kravljim malo sa kozjim. Sirna masa se presuje u visokim, cilindričnim korpama i prekriva slojem soli a zatim premešta u vlažne podrume. Ovaj sir se može jesti već nakon mesec dana, ali i nakon 3 kada je već sazreo do polutvrdog sira. Nakon godinu dana to je tvrdi sir čiji se površinski sloj premazuje uljem, da bi se što duže sačuvao.

    PERUANSKI BELI SIR

    Questo blanco je beli sir - najpopularniji sir Latinske Amerike. Mleko se zagreje na temperaturi od 28 step.C i pomeša sa limunskom ili sirćetnom kiselinom.Nakon 2-3 min. mešanja, zgusnuto mleko se ostavi da odstoji jedno 15 min. i pusti da surutka isteče. Zatim se sirna masa soli i još 20 min. meša, pa se ostavi jedno vreme na sobnoj temp. da odstoji, presovana i stavljena u forme.Sledećeg dana se sir već pakuje i može da se prodaje.
    Sir Questo blanco se može napraviti za oko 2 h, što je idealno za klimatske uslove Južne Amerike (izuzetno topla klima). Ima kiselkast ukus i sličan je italijanskoj mocareli.

    Tekstovi iz edicije "Ishrana i zdravlje"
    kopirano od Goscice
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Sirevi

    SIREVI NAŠEG PODNEBLJA

    PLJEVALJSKI SIR

    Ovaj sir proizvodi se od svežeg, nekuvanog mleka (kravljeg,mešanog kravljeg i ovčijeg ili samo ovčijeg), odmah posle muže. Sirilo se dodaje u mleko temperature 28-33 step.C u količini koja omogućava da se mleko usiri za 1-2 sata. Gruš se reže na kocke veličine oko 2 cm koje se ostave da stoje dok se na površini ne izdvoji surutka. Nakon toga, gruš se prebacuje u cedila (sirne krpe) koje se u 1. fazi ceđenja okače iznad sirarske daske.
    Kad se surutka delimično izdvoji (više ne kaplje iz cedila), sirna masa se u cedilu oblikuje u grude i stavlja između 2 daske i opterećuje kamenom. Presovanje traje obično 4-6 h. Posle presovanja, gruda dobija oblik pogače koja se reže na 4 ili 8 delova i to tako da kriška dobije formu trougla ili kvadrata.Kriške se sole i slažu u kacu.Kada se kaca napuni, sir se optereti drvenim krugom (zadno) i kamenom. Sir zri u salamuri ili slanoj surutki u anaerobnim uslovima, mesec – dva, na 12 – 16 st.C. U toku zrenja sir se neguje: svakih 7 dana odliva se iz kace deo surutke, a dodaje se sveža slana surutka. Drveni krug, kao i gornji deo kace, redovno se peru i čiste. Za 1kg sira utroši se oko 5,6 do 6 l kravljeg mleka, 4 – 4,5l ovčijeg i 4,5 do 5l mešanog mleka. Za suvo soljenje sira utoši se 3-4 % sitne kuh.soli.Zrenje sira traje 30-60 dana ili nešto duže , što zavisi od god. doba i uslova pod kojim se sve obavlja.
    U zavisnosti od vrste i kvaliteta mleka, dobijeni sir može imati 20-30% mlečne masti ili 45-60% mleč. masti u suvoj materiji. Surutka kao sporedni proizvod sadrži 0,40 do 1,o% mleč. masti, oko 4% laktoze i u tragovima kazeina, kalcijuma i fosfora pa se pije kao osvežavajući napitak, ili se daje stoci.

    Tekstovi iz edicije "Ishrana i zdravlje"
    kopirano od Goscice
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Sirevi

    ocete li malO sira da wam narezem
    znachi,obozawam Sjenicki sir...najjache wolim owaj sir..


  9. #9

    Odgovor: Sirevi

    Rokfor nisam volela dok nisam probala....Obozavam ga....naravno u posebnim prilikama i

    Pekorino mi je odlican.Ima poseban izrazit ukus i dobro ide uz dobro vince. Nasla sam ga sasvim slucajno u jednoj posebnoj prodavnici gde se prodaju iskljcivo sirevi (i to upakovan u crnoj vestackoj korici). Tamo ima jos nekoliko zanimljivih vrsta sireva (ne pamtim im imena )- kao na primer sa orasima, pa sa cokoladnom koricom, pa sa alevom paprikom itd...No ovaj mi je ostao kao najbolji i s vremena na vreme priustim si ga....

    Ali ipak na prvom mestu mi je grana padano...Ne sme sestra ili bilo ko da mi se vrati iz Grcke bez njega


  10. #10

    Odgovor: Sirevi

    a kozji sir je prawi specijalitet


  11. #11

  12. #12

    Odgovor: Sirevi

    Grana Padano .... :balabalustizze:

  13. #13

    Odgovor: Sirevi

    e, kakve ja sireve volim i konzumiram najbolje govori podatak da kad serviram ili otvorim fLizhider, otac redovno pita : ko nije opra' noge
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

  14. #14

    Odgovor: Sirevi

    ... paz' vamo..... koje vino s kojim sirom kombinovati.....

    & underpaid......

  15. #15

    Odgovor: Sirevi

    Ja volim sir koji nije punomastan
    Najveca vlast je vladati sobom.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •