Vojislav Ilić
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 32
  1. #1

    Vojislav Ilić

    Vojislav Ilić

    1860 -1894.




    1860. - 4. aprila rodjen u Beogradu, kao treći sin književnika Jovana Ilića, kome su sinovi bili i Milutin, Dragutin i Žarko, svi književni ljudi, i čija je kuća - stecište niza ondašnjih pisaca - nazvana "kovnicom stihova".

    1868 -1887. period obrazovanja i stupanja u književnost. Godine 1868. Vojisav je pošao u školu, ali se neredovno školovao, gimnaziju je napustio i predavanja na Velikoj školi pohadjao kao vanredan djak do 1883. Književno obrazovanje stekao je u porodici. Ruskim jezikom počeo je rano da se služi, već u šesnaestoj godini, a u devetnaestoj, 1879. godine, mogao je slobodno da čita ruske tekstove. Oko 1880. stupio je u književnost i nekoliko godina zatim vrlo aktivno saradjivao u radikalnoj štampi. Godine 1885. učestvovao je kao dobrovoljac u srpsko-bugarskom ratu.

    1887 -1889. period boemskog života i najveće aktivnosti u političkom i javnom životu. Godine 1887. postavljen je za korektora Državne štamparije (do ove godine nije mogao da dobije državnu službu). Iste godine pretrpeo je krivično gonjenje zbog pesme Maskenbal na Rudniku. Bez žene i dece, koji su ranije poumirali jedno za drugim, on je ovih godina živeo kao pesnik boem. Razočaran u radikale i ozlojedjen prilikama u Srbiji, on je ovih godina razvijao najživlju delatnost na političkoj satiri i pokazivao simpatije za socijalistički pokret.

    1889 -1894. poslednji period Vojislavljeva života. Godine 1889 premeshten je u Ministarstvo inostranih dela, bio kratko vreme na službi u Solunu, i vratio se na dužnost korektora Državne štamparije. Godine 1891. otpušten je iz državne službe kao politički protivnik režima. Od kraja 1891. do avgusta 1892. bio je učitelj srpske osnovne shkole u Turn-Severinu u Rumuniji. Po povratku u Srbiju, 1892 godine, postavljen je za pisara Ministarstva unutrašnjih dela, odakle je prešao u Monopol. Godine 1893 "postavljen je za pisara prve klase konzulata u Prištini, gde mu je Nushic bio pretpostavljeni".

    1894. - 21. januara umro je u Beogradu, u trideset i četvrtoj godini.



    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:02 Razlog: sh, ch, zz

  2. #2

    Odgovor: Vojislav Ilic

    Zimska Idila


    Zima je pokrila snegom doline i polja ravna,
    I tavne visoke gore. Vihori snežnog praha
    Po pustom viju se polju, i cela priroda ćuti,
    I listak poslednji vene od zimskog studenog daha.

    Veselo puckara plamen u skromnoj izbici našoj,
    I mačak na banku drema. Kroz tamu večeri blede
    Dugačke i svetle senke po zidu čudno se viju,
    A oko ognjišta sniskog ozebla dečica sede.

    Deda uzeo lulu i s pažnjom o dlan je bije,
    Pa ispod pojasa vadi listove duvana suva,
    I kad ih izgnjavi dobro, on onda napuni lulu,
    I mirno pušeći sluša vetrinu što poljem duva.

    Po kašto zaškripe selom volujska drvena kola,
    I gavran nad njime grakne. Za tim se razgovor čuje.
    To se komšija Panta, sigurno iz gore vraća,
    Pa žurno ispredje stoku i čeljad po kući psuje.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:06 Razlog: sh, ch, zz

  3. #3

    Odgovor: Vojislav Ilic

    Zimsko Jutro


    Jutro je. Oštar mraz spalio zeleno lisje,
    A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni,
    I sniski, trščani krov, U daljini gube se brezi
    I kruže vidokrug tavni.

    U selu vlada mir. Još niko ustao nije,
    A budan petao već, živosno lupnuvši krilom,
    Pozdravlja zimski dan i zvučnim remeti glasom
    Taj mir u času milom.

    Il' kadkad samo tek zviždanje jasno se čuje
    I težak, promuko glas. To lovac prolazi selom,
    I brže mameci pse, poguren u polje žuri,
    Pokriven koprenom belom.

    Svuda je pustoš i mir. Noćna se kandila gase
    A sveži, jutarnji dah, preleće doline mirne,
    I šum se razleže blag, kad svojim studenim krilom
    U gole grančice dirne....
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:08 Razlog: sh, ch, zz

  4. #4

    Odgovor: Vojislav Ilic

    Lora Laj


    Pre mnogo tamnih leta,
    Gde Rajne trepti sjaj,
    Gde tihi Baharah cveta,
    Živese Lora Laj.

    Tajnama njenih čari
    Očaran beše tad
    Mnogi kaludjer stari
    I mnogi vojnik mlad.

    U drevnom zamku njenom
    Poročni vlada kal
    Pod zamkom s mutnom penom
    Šumori burni val.

    Lepotom ženskih draži
    Nudila svakom raj,
    Al’ zato srce traži
    Veštica Lora Laj.

    Iz drevnog zato grada
    Gospodar ili rob
    Bez srca osta tada
    I sramni nadje grob.

    Simboli svete tajne
    Za nju su simboli zla,
    I vali tihe Rajne
    Nadežda večnog sna!

    Nevinost proli suze
    I prizva božju vlast
    I Gospod onda uze
    Od Lore njezinu strast.

    Borama pokri čelo
    Raslabi njezin glas
    Isuši njeno telo
    I snegom pokri vlas.

    Prezrena ode Lora
    Gde vali biju grad
    I s grada, odozgora,
    U Rajnu skoči tad.

    Al’ od tad svake noći
    S obala šumi vaj:
    To jeca u samoći
    Veštica Lora Laj.


    posvecena....Loreley Od Hajnea
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:24 Razlog: sh, ch, zz & odstupanja od stihova

  5. #5

    Odgovor: Vojislav Ilic

    Jesen


    Ko gorda carica i bajna, sa snopom zlatnoga klasja,
    Na polju jesen stoji. Sa njene dražesne glave
    Lisnatih vreza splet čarobno spušta se dole,
    Do same mirisne trave.
    Puhorom posut grozd u jednoj podigla ruci,
    I slatko smeši se na nj. Pitome i blage ćudi,
    Priprema ona sad spokojne večeri i dane,
    I žetvu bogatu nudi.
    Kako je mamljivo sve! Na starom ognjištu mirno
    Puckara crvenkast plam. Kad magla pokrije ravni
    I vlagom ispuni zrak, tu prošlost vaskrsne drevna,
    I gatke vremena davni'.
    I pozno u tavnu noć razgovor spokojno bruji,
    Dok dremež ne svlada sve. I strasno šaptanje tada
    Kroz mirni prošušti dom al' i to gubi se brzo,
    I san lagano pada....
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:33 Razlog: sh, ch, zz

  6. #6

    Odgovor: Vojislav Ilic

    Na Drini


    Kroz tučna polja i pitome ravni,
    Srditim tokom, u nedogled tavni,
    Ti širiš tvoja šuštajuca krila,
    O, Drino, vodo mila!

    Obale tvoje šarenilo krasi,
    Ko ljupki venac nevestinske vlasi,
    Al' tvoj se talas ravnodušno kreće,
    Ostavlja rosno cvece.

    Talasi mili! Ravnodušno tako
    Ostavljah i ja što sve ljubljah jako,
    I gonim - jurim - a gde li ću stati,
    - Sudba će, možda, znati!
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:38 Razlog: sh, ch, zz

  7. #7

    Odgovor: Vojislav Ilic

    U Spomenicu


    Kad poteče mladost, što nas služi sada
    I pokida život sve žice veselja,
    Kad nas borba smori i nevolja svlada,
    I nestane davno mnogih prijatelja -

    Kad jesenji vetar s nepogodom dune,
    I tajni se odjek zahori u miru,
    Znaj: to ječe moje pokidane strune,
    To udara prošlost u srebrnu liru.

    Vaskrsne li tada naše mlado doba
    I doleti spomen sa veselim zvukom,
    Ti se blago nasmej nad dverima groba,
    I svega se seti i odmahni rukom.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:39 Razlog: sh, ch, zz

  8. #8

    Odgovor: Vojislav Ilić

    U POZNU JESEN

    Čuj, kako jauće vetar kroz puste poljane naše,
    I guste slojeve magle u vlažni valja do
    Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
    Mutno je nebo svo.

    Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
    I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
    Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
    I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom.

    A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
    I guste slojeve magle u vlažni valja do
    Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
    Mutno je nebo svo.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  9. #9

    Odgovor: Vojislav Ilić

    Anđeo mira

    Noć duboka vlada, i sve živo spava;
    Na starome tornju ponoć otkucava.
    I u tom času sa grančicom krina,
    Anđeo se spusti sa rajskih visina.
    Sve pospalo ćuti, niko se ne budi;
    Ne vide ga zveri, ne vide ga ljudi.
    Al' oseća granje - pa se tiho svija;
    Oseća ga lahor - pa tiho čarlija.
    I Anđeo Mira, kroz duboku tamu,
    Spusti se pred oltar u pustome hramu.
    Pa prekrstiv ruke na blažene grudi,
    Rujnu zoru čeka da nebom zarudi.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  10. #10

    Odgovor: Vojislav Ilić

    Starac


    Star sam, slab sam, iznemogo,
    Prožima mi dušu stud;
    Borbe beše vrlo mnogo,
    Sad odmora hoće grud
    Zaman, što me razgovara
    Prošlih dana spomen znan:
    Mene muči i obara
    Neodoljiv neki san -
    Svršeno je....Pogled tužan
    Ukočeno na svet sja:
    Vidim da vec nije nužan
    Nit' ko meni, - ni kom ja
    Star sam, slab sam, iznemogo,
    Prožima mi dušu stud;
    Borbe beše vrlo mnogo,
    Sad odmora hoće grud -
    Al' me ipak radost neka
    Utešiti lepo zna:
    Mnogo milih mene čeka
    U državi večnog sna....
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:41 Razlog: sh, ch, zz

  11. #11

    Odgovor: Vojislav Ilić

    Kad se ugasi sunce

    Kad se ugasi sunce i tama na zemlju sađe
    i velom zvezdanim svojim pokrije burni grad,
    I polja, i dolje, gore; kad lahor ćarlija slađe
    Kroz opusteli sad -

    Ja siđem usamljen u noć. I reči tajanstvene
    Sa usana mojih tada odgone san i smrt;
    Duhne nenadni vihor i sve se iza sna prene,
    Oživi ceo vrt.

    I staro, stoletno hrašće zašušti monotono
    Starinsku nekakvu pesmu, starinski neki jad;
    Beli se zanija cvetak, ko malo srebrno zvono
    Zapeva ceo sad.

    Iz mraka, iz neba, zemlje, izviru čudesne priče,
    Glasova sve jače biva i vazduh čisto vri...
    Jedan se cereka ludo, a jedan očajno kliče,
    Kao duhovi zli.

    No ja ih razumem lepo. To nisu nečiste seni,
    No moje nemirne duše neopevani jad.
    Oni se otimlju burno i svu noć pevaju meni
    Kroz opusteli sad.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  12. #12

    Odgovor: Vojislav Ilić

    Danaja


    Nekad je gromovnik, silno zaljubljen, išao tebi
    Sa zlatnom, obilnom kišom. No svetla mladost je prošla,
    I ti snuždena stojiš na njenom obronku travnom,
    Jer starost već je došla.
    Vreme je izrilo bore po tvome čeocu tavnom-
    I zlatne nestade kiše,
    I gromovnika s njome. Na oltar ljubavi tvoje
    Ni bakar ne pada više.

    1890
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:45 Razlog: sh, ch, zz

  13. #13

    Odgovor: Vojislav Ilić

    Jedna noć


    Na trošnoj klupi, blizu starog zida,
    gde burjan raste, i predeo pust
    pred mutnim okom gubi se iz vida,
    sanjivi bršljan nikao je gust.

    Bilo je veče. Po nebeskom visu
    kandila bleda sipala su zrak,
    i budni popac pevao je blizu,
    kroz tiho veče i duboki mrak.

    O, bajne noći! - mislio sam tada,
    i opet meni beše pusto sve -
    ko mladom orlu, kad ga želja svlada,
    što napred hoće - ali ne zna gde.

    I laki šušanj iz misli me trže;
    to beše andjeo nespokojstva mog,
    i noć se uzvi, i koprenu vrže
    na bledo čelo pratioca svog....

    A sanjiv bršljan iz trave se diže -
    ja strasno grlih njezin mili stas,
    a on joj blago do kosice stiže,
    i vencem uvi raspletenu vlas.


    1883[/LEFT]
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 15:08 Razlog: sh, ch, zz

  14. #14

    Odgovor: Vojislav Ilić

    Stara Pesma


    To je stara pesma koju čitam sada,
    mračna neka tuga u pesmi je toj;
    ta me pesma seća na vremena mlada,
    prošlost je u njoj.

    U njojzi je pesnik o istini pevo,
    o istini gorkoj: sve je laž i san,
    dan ljubavi rajske, o kojoj sam snevo,
    i slobode dan.

    Ah, šta li sam puta u tihoj samoći
    s tajnom tugom čito svaki njezin red;
    i zamišljen ćuto po čitave noći,
    sumoran i bled...

    Čudna, mračna pesmo! Ko je tebe piso?
    I u kome groblju leži otac tvoj?
    Strašan je i tužan tvoj sumorni smiso -
    ko i život moj.

    Ti si dušu moju otrovala sobom,
    ti si meni nade sahranila sve,
    moje misli ti si pomirila s grobom,
    sa životom....ne.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 14:49 Razlog: sh, ch, zz

  15. #15

    Odgovor: Vojislav Ilić

    Sumoran dan


    Kiša sipi... U daljini
    povila se magla gusta;
    dan prolazi u tišini,
    gora nema, polja pusta.
    U mrtvilu sve počiva,
    nigde nema stvora živa.
    Svuda pustoš i dosada
    caruje i vlada,
    niti srce štogod želi,
    nit se čemu nada.
    Rasejano pogled bludi,
    tromo idu časi,
    iz daljine zvono gudi,
    razležu se glasi -
    odjekuju nadaleko...
    Mora da je umro neko.

    1886
    Poruku je izmenio Cecara, 23.03.2010 u 15:01 Razlog: sh, ch, zz

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vojislav Šešelj - povratak i priključenije
    Autor Lilith_021 u forumu Politika
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 06.10.2019, 11:09
  2. Vojislav Ilić Mlađi
    Autor NesaDeBeli u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 19.08.2012, 18:04
  3. Vojislav Koštunica
    Autor silvia u forumu Političari
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 07.05.2007, 09:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •