Sokrat
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4

Tema: Sokrat

  1. #1

    Sokrat

    Pošto Sokrat (Atina, oko 470-399. g.p.n.e.) nije ništa napisao, o njegovom učenju i životu znamo najviše iz Platonovih dela, u kojima je najčešće glavni lik, i iz spisa njegovog savremenika Ksenofonta - Uspomene o Sokratu.

    Sokrat je ostavio veliki pečat u filozofiji. Njegov život je za savremenike bio primer vrline. Nije bio bogat i kao slobodan građanin istakao se hrabrošću u ratovima koje je vodila Atina. Poznat je slučaj kada je Sokrat od Kritije, jednog od Tridesetorice tirana, dobio naređenje da dovede tiraninovog političkog protivnika Leanta da bi ga ovaj pogubio. Sokrat je mirno otišao kući kao da nije dobio nikakvu naredbu. Hteo je da pokaže da mu do vlastitog života nije nimalo stalo, ako treba da uradi nešto krajnje nepravedno. Vreme je provodio u razgovorima koji su se prevashodno ticali pitanja šta su vrlina i pravda i kako treba voditi ispravan život.

    Sokrat je, već star, bio optužen i izveden pred atinski sud. Optužba, koju je podigao izvesni Melet, glasila je da Sokrat ne poštuje Bogove koje poštuje država i da kvari atinsku omladinu učeći je da ne poštuje starije. Sokrat se branio da on nikada nije govorio protiv atinskih bogova i da je verovatno da su ga pomešali sa Anaksagorom, ali da se jeste zamerio mnogima kada ih je ispitivao o važnim pitanjima (šta je pravda, znanje, vrlina, lepota itd.), i u razgovorima im pokazivao da nisu mudri, iako su se hvalili da jesu.

    Najviše mu je zamereno što ga je delfijsko proročište proglasilo za najmudrijeg čoveka. Sokrat kaže da se i sam začudio tom proročanstvu. Kasnije je zaključio da se to desilo zato što najviše od svih "zna da ništa ne zna", odnosno, zna koliko je pravu istinu teško dostići i koliko je nesavršeno ljudsko znanje.

    Sokrat je ipak bio osuđen na smrt, između ostalog i zato što nije hteo da se pokaje pred sudom. Ispio je otrov u atinskoj tamnici. Kasnije su se atinski građani pokajali zbog ovoga i osudili njegovog tužioca na smrt. Sokratovu odbranu opisao je njegov učenik Platon u delu "Odbrana Sokratova".

    Takav kakav je bio, Sokrat se protivio stavu sofista da je svako za sebe u svom mišljenju u pravu. Protivio se tom relativizovanju vrednosti i tvrdio da mora postojati bolje i gore mišljenje, mudrije i manje mudro, tačno i netačno. Čak iako ne znamo sigurno istinit odgovor na neko pitanje, mi treba da se ponašamo kao da taj odgovor može biti samo jedan, a ne da, kao sofisti, podržavamo sva mišljenja. Doduše, lakše ćemo videti koji odgovor nije dobar, nego što ćemo pronaći onaj pravi. Ali zbog toga ne treba stati u ispitivanju predmeta, jer će nas ono sigurno pomeriti napred ka istini.

    Ovo važi i kod najvažnijih pitanja o tome šta je pravda, dobro ili vrlina. Ljudi, ako samo promisle na pravi način, mogu doći do pravih odgovora na pitanje šta je dobro, tako da je vrlina vrsta znanja.

    U svojim razgovorima Sokrat se trudio da ljude navede da sami u sebi otkriju gde je istina. Ovaj deo njegove metode naziva se majeutika - babička veština, samo što je ovde "trudna" duša, a ne telo. Ispitujući druge Sokrat se pravio da sam ne zna odgovor, što je element ironije u njegovoj metodi. Cilj razgovora je uvek bio da se postigne što ispravniji opšti pojam o nečemu.

    Sokratova metoda se naziva dijalektika. Dijalektika je metoda razgovora koji se vodi sa ciljem da se otkrije istina, kroz svestrano ispitivanje predmeta. Pri tom sama stvar o kojoj se govori treba da dođe do izražaja, a ne želja da se sagovornik pobedi pred publikom.
    Sokrat je svojom filozofijom ponovo otvorio "put uma" koji su zatvorili, kao neprohodan, sofisti. Ali, on više ne želi da putem uma zaviri u prirodnu istoriju stvari na način kosmologa koji su pokušavali da detaljno opišu unutrašnja kretanja koja proizvode stvari, već smatra da se umom mogu otkriti svrhe stvari, pa ma od kojih čestica, i ma kako, da su one nastale. To da stvari imaju svrhu dokazuje da nisu nastale slučajno, nego da ih je stvorila viša inteligencija. A naš um koji daje svrhu stvarima koje mi proizvodimo, ovaj trag višeg uma prepoznaje "po srodnosti", a ne putem čula.

    Ovu obnovljenu nadu u "put uma", razvio je dalje Sokratov učenik Platon.

    izvor: filozofija
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  2. #2

    Odgovor: Sokrat

    Следећи цитати су цитати Сократа у платоновим списима. Овде треба имати на уму да се рани радови Платона сматрају блиским духу Сократа, док каснија дела укључујући Фаедона нису.

    Живот који се не испитује није вредан живљења. Апологија, 38
    Лажне речи нису само зло саме по себи, већ оне инфицирају и душу злом. Фаедон, 91
    Па, тако, Атињани, више него за моје добро, како неки могу мислити, ја се браним за ваше добро, да не направите грешку у вези са даром богова осудивши ме. Јер ако ме убијете, уопште нећете лако наћи другог човека попут мене, чак и ако то кажемо на комичан начин, кога је за овај град везао бог, као на великом, добро одгајеном коњу, по својој величини и лењости којим обема треба узнемиравање неке коњске муве; на овај начин изгледа да ме је бог везао за град, као неко ко узнемирава и прекорева свакога од вас ја не стајем читав дан. Стога такав неће лако поново доћи к вама, људи, али ако ми верујете, поштедећете ме; али можда се можете наћи увређеним, попут спавача који је пробуђен, ударајући ме, верујући Аниту, лако бисте могли да (ме) убијете, а онда би сте остатак својих живота могли да проведете спавајући, осим ако вам бог који брине о вама не пошаље новога.
    Крите, дугујем петла Асклепију; хоћеш ли се сетити да платиш дуг? Последње речи.
    Одиста, Исхомаше, тежим да питам: "Да ли се твоје учење заснива на постављању питања?" Заиста, тајна твог система ми је управо овог тренутка постала јасна. Изгледа да видим принцип по коме постављаш питања. Водиш ме кроз поља мог знања, а онда истичући аналогије ономе што знам, убеђујеш ме да ја стварно знам неке ствари које до сад, како сам веровао нисам знао.
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  3. #3

    Odgovor: Sokrat









    Sokrat nikada nije napuštao Atinu, osim u slučajevima vojnih pohoda, u kojima je uspešno učestvovao. Sve što znamo o ovom filozofu, saznajemo iz Platonovih dijaloga gde je Sokrat pomalo idealizovan, i spisa njegovog drugog učenika Ksenofonta, jer Sokrat za života namerno ništa nije napisao. U Ksenofontovim "Uspomenama o Sokratu" on kaže da je Sokrat bio mudrac i ratnik, filozof, ali i praktičar koji rukovodi sa jednostavnim životnim principima.

    Sokratov život je bio ogledalo njegove filozofije. On je živeo u skladu sa svojom filozofijom i sve što je radio nije se protivilo njegovoj filozofiji. Sokrata su Atinske vlasti optužile da ne veruje u atinske bogove i da kvari atinsku omladinu. Ali, stvarni razlog za tu optužbu je bio da je Sokrat dovodio u pitanje moralni legitimitet atinske vlasti. On je insistirao na ličnoj odgovornosti i svesti prilikom donošenja moralnih i saznajnih odluka. Takav stav je bio u sukobu sa tradicionalnim atinskim vrednostima kao što su obavezna državna religija, suverena narodna volja, neprikosnoveni roditeljski autoritet. Sokrat je smatrao nepravednim zahtev za prestankom filozofiranja, jer upravo ta težnja za mudrošću je nadvladala borbu između ljudi i dovela do nastanka društva.

    Na suđenju je proglašen krivim i po običajima grčkog suda on je trebao da sam sebi predloži kaznu. Ali, on sebe nije smatrao krivim, već je smatrao da treba da bude nagrađen. To je uvredilo atinski sud i zbog toga su ga osudili na smrt. U zatvoru često su ga posećivali njegovi učenici pokušavajući da mu pomognu da pobegne, ali on je smatrao da bi time prekršio svoja filozofska načela jer bi to bilo kršenje zakona i tako bi on načinio nepravdu. Po zakonu on bi trebao da ostane u zatvoru dok ne umre ili da ga pogube. On nije hteo da ga pogube jer bi tako bio pogubljen zbog zakona koji nije zakon jer je nepravedan. Zato je on ispio otrov.
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  4. #4

    Odgovor: Sokrat

    Na današnji dan je grčki filosof Sokrat osuđen na smrt. Presuda je glasila: "Kriv je Sokrat što ne veruje u bogove u koje veruje država, nego uvodi druga nova božanstva, a kriv je i zato što kvari omladinu." Odbio je da se spase bekstvom i mirno je ispio dosuđeni vrč otrova.

    Diogen Laertije u knjizi "Životi i mišljenja istaknutih filosofa" navodi da je Sokrat umro "u prvoj godini devedeset pete olimpijade, poživevši sedamdeset godina". Iz dela posvećenom Sokratu saznajemo da je Pitijin odgovor Herefontu: "Od svih ljudi Sokrat je najmudriji" verovatno izazvao tinjajuću zavist kod drugih, pogotovo što je Sokrat znao dobrano da oplete po onima koji su imali visoko mišljenje o sebi, dokazujući im da su budale. Kod Antistena i kod Platona nalazimo skoro istovetne podatke o optužbi protiv Sokrata. Zbog toga što je Sokrat "najviše šibao" tri klase ljudi, protiv njega su optužbu podneli: Anit (besan zbog zanatlija i političara), Likon (zbog retora) i Melet (zbog pesnika).

    Evo kako glasi Meletova izjava pod zakletvom u parnici: "Ovu tužbu i zakletvu je podneo Melet, Meletov sin iz Pithosa, protiv Sokrata, Sofroniskovog sina, iz deme Alopeke. Sokrat je kriv što ne priznaje bogove koje priznaje država i što uvodi neka nova božanstva. Kriv je takođe što kvari omladinu".

    Citat:
    Suđenje Sokratu je podiglo veliku debatu, inicirajući nastanak čitavog žanra u literaturi poznatog kao sokratski logoi. Sokratov način predavanja je ljutio uticajne figure njegovog doba, čija je reputacija mudrosti i vrline bila urušena njegovim pitanjima. Treba reći da je sam Sokrat bio dovoljno mudar da ne vređa svoje sabesednike, ali su drugi ljudi koristili njegovu retoriku da bi izvrgli ruglu moćne ljude. Iritantna priroda ovih pitanja je Sokratu donela nadimak "konjska muva Atine". Iako se Sokrat lično borio za Atinu i zagovarao poslušnost zakonima, on je u isto vreme kritikovao demokratiju, posebno atinski izborni sistem. Taj kriticizam je podigao sumnje među demokratama, posebno kad su neki od njegovih bliskih saradnika proglašeni neprijateljima demokratije. Alkibijad je izdao Atinu u korist Sparte, a Kritija, njegov nekadašnji učenik je bio vođe Tiranije tridesetorice (pro-spartanske oligarhije koja je vladala Atinom par godina nakon poraza).
    Uz to, Sokrat je imao neuobičajene stavove o religiji. Izneo je nekoliko pozivanja na svoj lični duh, ili daimonion, mada je eksplicitno tvrdio da ovaj duh nikada nije upravljao njime, već ga je samo upozoravao na razne buduće događaje. Mnogi od njegovih savremenika su sumnjali da Sokratov daimonion znači odbacivanje državne religije. Opšte je mišljenje da je Sokratov daimonion sličan intuiciji. Štaviše, Sokrat je tvrdio da koncept vrline, a ne određivanje šta bogovi žele, u stvari prethodi njemu.
    Prema Platonovoj "Apologiji," Sokratova tri tužioca, Melet, Anit i Likon, sve vodeći članovi atinskih političkih krugova, su ga optužili da je 'kvario omladinu' Atine i poricao moć bogovima. Ove optužbe nisu morale da znače smrtnu kaznu, i Sokrat lično je predlagao poroti da ga kazni sa trideset minaa (ekvivalent otprilike osam godina nadnica atinskog zanatlije). "Apologija" takođe kaže da je glasanje o Sokratovoj krivici bilo tesno, i da su njegove šale o kazni rezultirale da više porotnika glasa za smrtnu kaznu nego što je glasalo za osudu.
    Očigledno u skladu sa njegovom filozofijom poštovanja zakona, on je sam izvršio smrtnu kaznu, popivši otrov. Postoji priča da su mu tokom zadnje noći, prijatelji predlagali da pobegne iz zatvora, ali je Sokrat ostao dosledan svom verovanju da se zakon mora poštovati, čak i ako nije pravičan.
    Sokrat je posthumno poštovan kao svetionik slobode govora.


    Na suđenju, Sokrat je govorio o ranije formiranoj optužbi javnog mnenja, opasnijoj od formalne optužbe, zbog koje je na lošem glasu kao čovek za koga je Delfijsko proročište utvrdilo da ne postoje mudriji od njega. Zato je, zbunjen, pošao među ljude poznate po mudrosti, među kojima je bilo političara, pesnika i zanatlija; zato što je svoje mišljenje otvoreno iznosio, stekao je brojne neprijatelje, pošto ljudi ne vole da priznaju da su otkriveni kako se pretvaraju da znaju. Pobijajući optužbu u delu o kvarenju omladine, Sokrat kaže da nije lud da namerno kvari ljude, pošto je bolje živeti među dobrim nego među lošim ljudima, a ako to radi nenamerno, onda bi tužioci morali da ga pouče, a ne da ga sudski gone. Dalje, govori o svojoj filosofskoj misiji kao božjoj zapovesti, te da će sudije i tužioci nauditi više sebi ukoliko ubiju nekog kao što je on. Po saopštenju presude, Sokrat govori da će i na drugom svetu nastaviti traganje za saznanjem, pošto tamo ne ubijaju čoveka koji postavlja pitanja.

    Kako se Sokrat na kraju obraća onim koji su ga optužili i osudili? Smireno i dostojanstveno. Prema Bertrandu Raselu, koji je malo "modernizovao" Platonovu Apologiju, rekao je ovo:

    A sada, o ljudi koji ste me osudili, rado bih vam proricao; jer sam pred smrću, a u smrtnom času ljudi imaju proročansku moć. A ja proričem vama, koji ste moje ubice, da će vas odmah posle mog odlaska sigurno čekati daleko teža kazna od one na koju ste mene osudili... Ako mislite da ćete, ubijajući ljude, zadržati koga da ne osudi vaše grešne živote, varate se; ovo nije ni moguć ni častan način da to izbegnete; najlakši i najplemenitiji način nije da sprečavate druge, nego da popravite sami sebe.

    Dostojanstveno je pre ispijanja otrova odbio predloge prijatelja i učenika da izvrši bekstvo. Kritonu dokazuje da se nepravda nikako ne sme činiti, niti da se učinjena nepravda i zlo vraća, te da bi bekstvo bez odobrenja države prouzrokovalo zlo drugima zbog kršenja zakona i nepoštovanja presude. Jer, kako bi mogao potom da raspravlja o vrlini i pravdi, kad je i sam prekršio Zakone?

    Večna slava umnom, poštenom, hrabrom i dostojanstvenom Sokratu!
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •